‘Deset milijardi eura je bacio u vjetar!‘ Pošteno je zaključiti, veliki eksperiment Viktora Orbána pretvorio se u totalni debakl

Prema pisanju Financial Timesa, velikodušne mađarske subvencije usmjerene prema povećanju nataliteta nisu uspjele ostvariti željene rezultate. Viktor Orbán troši pet posto BDP-a na podizanje stope rađanja, ali blagi pomak koji je trajao nekoliko godina opet se rasplinuo. Čini se da više novca i subvencije ipak nisu način da se riješi demografski pad u bogatijim svjetskim regijama.

Julia Scharle, 33-godišnja Mađarica, bila je korisnica mađarskih programa za potporu rađanju. Zahvaljujući troje rođene djece, ona i suprug dobili su više od 80.000 eura bespovratnih sredstava i zajmova od vlade, uključujući i potporu od oko 6000 eura za kupnju novog obiteljskog automobila. Nakon drugog djeteta Scharlei su dobili kredit od 25.000 eura.

Nakon trećeg, smanjen je iznos koji su morali vratiti. Da je rodila četvrto dijete, država bi im oprostila cijeli kredit. To se nije dogodilo. "Željeli smo četvrto dijete, ali su nam savjetovali da to ne činimo, iz medicinskih razloga. Budući da smo religiozna obitelj, to je bilo teško", kaže Julia.

Mađarski program za poticanje žena na rađanje najizdašniji je na svijetu. Porezne olakšice povećavaju se s brojem djece, a majke s četvero ili više djece ne plaćaju porez na osobni dohodak. Pet posto BDP-a, koliko Mađarska troši na obiteljske subvencije, dvostruko je više od onoga što Mađarska troši na obranu.

Međutim, koliko god to sve zvučalo lijepo i idilično, sve je jasnije da mjere imaju ograničen utjecaj na stope rađanja. Isprva se činilo da ima smisla. S rekordno niske stope rađanja od 1,23 djeteta po ženi u 2011., stopa plodnosti u zemlji porasla je na 1,59 u 2020. Međutim, onda su se dogodile pandemija covida-19 i ekonomska kriza. Rađanje se nakon toga smanjilo, a generacijski pad broja žena u dvadesetim i tridesetim godinama pridonio je usporavanju stope rađanja.

Posljednjih godina stopa se ujednačila na oko 1,5. U prvoj polovini ove godine stopa plodnosti iznosila je 1,36 beba po ženi, što je najniža brojka u posljednjih deset godina.

Wolfgang Lutz, osnivač Wittgensteinovog centra za demografiju i globalni ljudski kapital u Beču, za FT kaže da su povećanja ukupne stope plodnosti u Mađarskoj prije posljednjeg pada "prvenstveno bila potaknuta promjenom obrazaca u vremenskom rasporedu rađanja, uz usporavanje prethodnog snažnog odgađanja rađanja". Drugim riječima, žene koje su planirale obitelj, na to su se jednostavno odlučile ranije. Međutim, trajan porast broja rađanja nije stvoren.

Programi koji za cilj imaju povećanje broja rađanja pomno se prate jer deseci zemalja diljem svijeta doživljavaju čak i brži pad stope rađanja nego što su demografi predviđali. Globalno, stope plodnosti pale su s 5,3 djeteta po ženi u 1960-ima na 2,3. Više od polovine svih zemalja sada ima stope plodnosti ispod 2,1 rođenog po ženi, što je razina potrebna za održavanje stalne veličine stanovništva bez migracija.

Mađarski premijer poznat je po rasističkim izjavama i otporu migracijama. Mnogi desničari u zapadnom svijetu vide ga kao predvodnika i prate rezultate njegova eksperimenta. Rezultati posljednjih godina nisu obećavajući.

Osim što ima manjak učinkovitosti, mnogi smatraju da sustav koji Mađarska ima nije pravedan. Najviše koristi imala je srednja klasa. Ne i primjerice siromašniji slojevi ili poduzetnici.

To misli i Agnes, majka troje djece s kojom je FT razgovarao za vrijeme njezina kratkog odmora uz jezero Balaton. Obitelj nije jela u restoranu, a djeca nisu dobila rekvizite za plažu.

Naime, Agnes je frizerka, tvrdi da su njezina primanja nedovoljna za bilo što osim za najnužnije. Četvrto dijete u njezinu slučaju nije dolazilo u obzir, kakvi god poticaji postojali - čak i potpuno oslobođenje od poreza, rekla je.

"Porezne olakšice i jeftini zajmovi imaju smisla za ljude koji imaju dovoljno stalnih prihoda da vide korist. Ja radim kao poduzetnica i plaćam porez na djelatnost, a ne porez na dobit. Ne zarađujem ni približno dovoljno da bih izgradila kuću i imala koristi od subvencioniranog kredita. Nikad nisam imala novi auto i vjerojatno nikad neću. Nemojte da počnem o pravednosti sustava", rekla je ona.

Balázs Kapitány, demograf u državnom uredu za statistiku, u lipnju je priznao da je pregled tisuća primatelja pokazao da su subvencije povećale jaz između siromašnijih i boljestojećih obitelji.

"Ovi programi potpore sada ciljaju na najimućnije ljude i povećavaju nejednakost. To je vjerojatno nuspojava, a ne izvorna namjera", rekao. Iako i mame poput Scharle tvrde da se na više djece nisu odlučile zbog novca, Orbánova vlada, na vlasti od 2010., mogla bi značajno proširiti sadašnje politike. Razmatra se produljenje doživotnog imuniteta od poreza na dohodak, koji se trenutačno nudi majkama četvero ili više djece. Ta bi mjera vrijedila već od trećeg djeteta.

Financial Times podsjeća da je Orbán stopu nataliteta učinio kamenom temeljcem svoje političke platforme. Njegov se šef kabineta prošle godine hvalio da bez tog programa, iako se mađarsko stanovništvo nastavlja smanjivati, 160.000 djece ne bi bilo rođeno između 2011. i 2021.

Riječ je o skupom programu. Od 2019. novouvedeni programi, poput kredita za automobile i stanove, koštali su državu više od deset milijardi eura. To je proizvelo ekonomske učinke: povećale su se izgradnja i obnova kuća. Međutim, plan vladajuće stranke Fidesz da će subvencijama izgraditi imućniju i lojalniju srednju klasu samo je djelomično uspio.

Urbana i obrazovana mladež je imala koristi od programa, ali tipični glasač Fidesza danas je stariji, ruralniji i manje obrazovan nego ranije.

"Naši glasači su drugdje", rekla je jedna osoba upoznata s vladinom političkom strategijom. Autoritarna vladavina Viktora Orbána i ekonomska stagnacija pod njegovom vladom pridonijele su odljevu mozgova.

Osim toga, predstavljanje mjera kao pogonskog motora tradicionalnih vrijednosti mnoge je žene natjeralo da se osjećaju kao stroj za rađanje. Rađanje se postavlja kao krajnji cilj, a to kod mnogih izaziva nelagodu zbog ideoloških razloga.

"Tretiraju vas kao stroj za bebe sve dok više ne možete rađati", rekla je Anna Melocco, novinarka koja je pisala o svojoj odluci da nema djecu. Melocco je odrasla želeći veliku obitelj, ali se predomislila u dobi od 29 godina, nakon što joj je dijagnosticiran bipolarni poremećaj. Strahovala je da će postati neadekvatan roditelj.

Neki od njezinih partnera željeli su obitelj, ali sada, u 44. godini, više nije pod pritiskom. "Rekli su nam da zemlja pripada onima koji je pune bebama", rekla je FT-ju, citirajući desničarski slogan. "E pa, to nisam ja. Takav stav objektivizira žene. Evo, uzmi nešto novca, idi se razmnožavati... Ali nitko ne razmišlja o sudbini tako rođene djece", zaključuje Melocco.