Djevojke počele masovno padati u nesvijest, a bile su kilometrima udaljene: ‘Opasnost je stigla s WhatsAppa‘

Zbog čega su stotine djevojaka u Meksiku pale u nesvijest u gradovima koji su stotinama kilometara udaljeni? Scene iz rujna 2022. u više meksičkih škola nalikovale su scenama iz serija o neobjašnjivim misterijima: 12-godišnja tinejdžerica Esmeralda ulazi u toalet škole u Tapacuhli. Iza nje ulazi njezina prijateljica. Obje padaju u nesvijest. U sat vremena još devet djevojaka i jedan dječak kolabirali su u učionicama ili na školskom dvorištu. Još dvadeset i dva učenika prijavili su neobične simptome; mučninu i povraćanje. Bolesna djeca ležala su na sve strane. Neki, poput Esmeralde, grčili su se na tlu. Do sljedećeg dana svi su se oporavili.

Nakon dva tjedna u srednjoj školi u Bocihilu, oko 200 kilometara od Tapachule, onesvijestilo se 68-ero djece. Veći broj osjetio je mučninu i povraćanje. Četiri dana potom još jedan incident u Tapachuali, gdje se onesvijestilo 18 djevojaka. Esmeraldi je ponovo bilo zlo kad je ušla u ženski toalet, ovaj put osjetila je neobičan miris, poput paljevine. Počelo joj se vrtjeti, pomislila je da vidi krv. Pobjegla je na otvoreno. Škola je zatvorena, počela je velika istraga.

Sljedeća dva mjeseca Meksikanci su pratili nove misteriozne nesvjestice i mučnine u šest različitih srednjih škola. Ukupno je zabilježeno 227 slučajeva. Svi su se oporavili, nekoliko učenica bilo je nešto duže bolesno; najviše nekoliko tjedana. Meksički predsjednik Andres Manuel Lopez Obrador redovito je izvještavao o velikoj istrazi na dnevnih konferencijama za novinare. Od rujna prošle godine do sada razvijeno je nekoliko teorija što stoji iza masovnog padanja u nesvijest u meksičkim srednjim školama koje su udaljene više stotina kilometara.

Nevjestice nisu imale veze s drogom

Uprava škole i istražitelji u Tapachuali prvo su posumnjali na drogu. Napravili su detaljan pretres. Nisu našli nikakve opijate. S obzirom na to da je Esmeralda prijavila miris nalik izgorenom lišću, posumnjali su na marihuanu. Svi testovi Esmeralde na razne opijate bili su negativni. Neki studenti vidjeli su prah boje senfa u školskom toaletu. Jedna od djevojaka ispričala je kako je osjećala kao da joj mravi hodaju ustima. Radi li se o kokainu, zapitali su se istražitelji. Sumnje su pale i na školske sendviče, torbe s hranom… Toksikološki nalazi nisu otkrili ništa, pa su doktori zaključili kako se radi o kolektivnom napadu panike. Na različite droge - marihuanu, kokain, razne opijate, metamfetamin, amfetamin… testiran je velik broj učenika jer roditelji nisu mogli smisliti bolje objašnjenje za medicinske probleme djevojaka. Rezultati testiranja nisu utvrdili vezu između droga i misterioznih nesvjestica.

Na društvenim mrežama i u medijima pojavilo se više teorija: inhaliranje dima ili nekih isparina, trovanje umjetnim gnojivom, rijetka bakterijska infekcija, a ugledni El Pais uveo je u priču „nepoznatu supstancu“ koja se „možda skriva u izvorima vode“. Dio medija sumnjao je na curenje plina. S vremenom se fokus ponovo vratio na droge i zastrašujuću ulogu meksičkih narko-kartela. Hipoteza o zlodjelima narko-kartela bazirala se na prvim slučajevima iz Chiapasa, kraja gdje je krijumčarenje vrlo intenzivno. Potom su istražitelji ih Bochila izvijestili kako traže čovjeka s velikom tetovažom koji je viđen u blizini škole neposredno prije incidenta. Jedan ugledni odvjetnik sugerirao je teoriju da su nesvjestica i mučnine posljedica ritualne inicijacije za narko-kartel ili bande.

Djevojke koje su pale u nesvijest, uključivši Esmeraldu, najednom su tretirane kao delinkventice. Teorije i glasine su se množile, čvrsti zaključci i dalje nisu stizali. Otpočelo je kolektivno ispitivanje djevojaka koje su pale u nesvijest. Ispitivanje je vodio psiholog, a djeci su uzeti otisci prstiju. Istraživala se i moguća transmisija zrakom. ‘Najčvršći dokaz‘ u Bochilu bila je činjenica da je četvero bilo pozitivno na kokain, ali to nije objasnilo što se dogodilo s njih još 64 koji su na testiranju bili negativni.

Racionalno objašnjenje epidemiologa

Čovjek koji je ponudio racionalno objašnjenje meksički je epidemiolog Carlos Alberto Pantoja Melendez, koji je prvo rušio teoriju po teoriju: uvjerljiva većina učenika bila je negativna na droge, nelogičnim su se pokazale ideje o streptokoku s obližnjih farmi, udarima vrućine i slično. Nije bilo dokaza za oralni unos toksina. Jedini preostali logični zaključak bio je – masovna histerija ili masovna psihološka bolest. Carlos Alberto Pantoja godinama je skupljao dokaze masovnih psiholoških oboljenja; stvorio je bazu s 3500 primjera, od koji neki datiraju još iz Srednjeg vijeka. Napisao je 60 znanstvenih radova na temu masovnih histerija. Na kraju je još stručnjaka, poput Simona Wessleyja – profesora s Kings Collega London, potvrdilo Pantojinu tezu.

Insider donosi dugačku priču o neobičnim slučajevima nesvjestica u Meksiku koju zaključuju upravo tezom o fenomenu širenja psiholoških problema sa zastrašujućim simptomima: „Masovna histerija rijetka je psihološka pojava u kojoj jedna osoba pokazuje neočekivano ponašanje poput nesvjestice, vrištanja ili trzanja, a zatim drugi u blizini osobe nehotice repliciraju simptome. Epidemije mogu trajati nekoliko sati ili mjeseci, a javljaju se posebno u okruženjima sa strogom hijerarhijom, i gdje ljudi provode puno vremena zajedno, poput mjesta rada, vjerskih centara i škola. Iako je često zarazna među ljudima koji su emocionalno bliski, poput Diane koja vidi Esmeraldu kako se onesvijesti, a zatim se onesvijesti, može se proširiti i između ljudi u istom prostoru koji se ne poznaju.“

U Švedskoj su, primjerice, zabilježeni brojni slučajevi djece izbjeglica sa sindromom rezignacije. U 2011. u New Yorku veći broj učenika počeo se nekontrolirano trzati te nesuvislo govoriti. Od 2016. do 2018. u Nepalu učenike su hvatali masovni napadi plača i vikanja. Više od 1000 djece 1962. godine u Tanzaniji nije se moglo prestati smijati mjesecima.

Epidemiolozi su utvrdili kako su učenici u različitim dijelovima Meksika imali informacije preko grupa na društvenim mrežama o prvim incidentima. Pantoja Melendez procjenjuje kako je uspio zabilježiti prvi slučaj masovne histerije koja se širila online, a za svoju tezu dobio je podršku još znanstvenika, kao što je dr. Robert Bartholomew, profesor psihologije sa Sveučilišta u Aucklandu. On je konstatirao kako je primopredaja učenika preko aplikacija društvenih mreža ili WhatsApp poruka uzrok nesvjestica djevojaka u Meksiku te da se radilo o očiglednom repliciranju simptoma.

Prvi znakovi da društvene mreže mogu širiti slučajeve masovne histerije pokazali su se za vrijeme lockdowna u Velikoj Britaniji i još nekim zemljama kad je kod tinejdžera uočena pojava tikova nakon što su na TikToku gledali video zapise o ljudima s Touretteovim sindromom.

Pantoja-Melendez nalazi poveznicu između britanskog i meksičkog slučaja masovne histerije: "Ta su djeca bila u svojim domovima gotovo dvije godine. To je značajno u odnosu na vezu između mozga i imunološkog sustava. Vidjeli smo svakakve čudne stvari koje su se događale prošle godine."