BISERA FABRIO U SAD-U

DNEVNIK REPORTERKE JUTARNJEG IZ NEW YORKA 'Ovo je grad kojemu nema premca na cijelom svijetu!'

Na Times Squareu stvorio se ljudski prometni čep. Nešto dograđuju ili kopaju sa strane ceste pa su morali zatvoriti dio ulice i to je izazvalo kaos među šetačima. Stojimo u koloni dobrih desetak minuta, dok se neki pored nas Pokušavaju probiti do Disney dućana, skrenuti iz gomile koja stoji ukopana u mjestu.

Okruženi smo likovima iz crtanih filmova, iza mene u redu je Olaf iz Snježnog kraljevstva, nakon što konačno dođemo na čistinu, izvan gradilišta, ispred nas polugole djevojke pokrivene na strateškim mjestima sa zvjezdicama. Navodno se tu može vidjeti i golog kauboja koji svira gitaru, ali nismo na njega naletjeli. Naletjeli smo zato na lažne budističke svećenike o kojima su se upravo raspisali i njujorški mediji jer šarmiraju ljude riječima da se moraju upisati u knjigu mira, a na kraju ih gnjave oko donacija i grubo reagiraju ako ne dobiju novac. Jedna djevojka koja imala bliski susret s njima kaže da ju je lažni budist pogledao s takvom mržnjom kada mu je odbila dati novce da takvo što nije u životu doživjela.

U hotelu u kojemu je naša grupa, na aveniji Madison, hrvatska voda me čeka u sobi. Nećemo reklamirati, ali lako je pretpostaviti koja. Mala bočica sedam dolara. Što je najgore, gotovo da sam je automatski otvorila, kao da sam doma. Kasnije mi na recepciji kažu da su je nedavno uveli u ponudu i da su zasad jako zadovoljni. Mislim se, i ja bih bila da malu bocu vode naplaćujem sedam dolara...

Večer provodimo na Broadwayu, svatko na različitoj predstavi ili mjuziklu. Mada smo svi željeli vidjeti The Audience sa sjajnom Helen Mirren, karte su rasprodane. Zato u Gershwin kazalištu gledam Wicked, sjajan dvosatni mjuzikl koji publici priča o Zloj vještici zapada i Dobroj vještici sjevera iz Čarobnjaka iz Oza, o njihovoj mržnji i ljubavi.

Glasovi glavnih junakinja su fantastični, mada sjedimo na samom vrhu amfiteatra, osjećamo njihovu energiju i nevjerojatno kvalitetnu produkciju. Na kraju predstave, ovacije. Cijelo je kazalište na nogama.

Nešto kasnije, u gradu, noćni je život tek počeo. Bleecker street, ulica u kojoj su klubovi i barovi, pretrpana je ljudima i automobilima. Samo bi bilo dovoljno sjediti ovdje satima i gledati ljude koji prolaze ispred nas, toliko su različiti, od boje kože, odijevanja, životnog stila, životnih šansi...

New York je grad konkurencije i to baš u svemu; u talentu, u ljepoti, u stilu, u idejama, u kreativnosti, u moći, u modi, u posebnosti.

Priznajem prijateljici iz Hrvatske, koja je ovdje na jednom drugom programu State Departmenta, da je meni sve to previše. Komentiramo kako bi bilo jako teško živjeti u New Yorku, svejedno jesi li bogat, srednja klasa ili siromašan. Sve je tu, ovo je, očito, grad kojemu nema premca na cijelom svijetu i toga je svjestan. U Americi, kažu mi, najveća mu je konkurencija San Francisco.

Svi žele biti New York i nitko nikada neće to postati. Mogu Dubai i slični gradovi vječno pokušavati biti uz bok New Yorku, ali šanse su im minimalne. Druga je stvar što mogu objektivno priznati da je New York broj jedan na svijetu, ali ne bi nikada bio grad mog osobnog izbora.

Konačno, odlazimo u One World Trade Centar, najvišu zgradu u zapadnoj hemisferi, a koja je nastala tamo gdje su njujorški Blizanci nestali. Spomenik žrtvama 11.rujna, sav u crnom mramoru danas je mjesto oko kojega sjede njujorčani i turisti, zamišljeno gledaju u vodu koja se slijeva u njega, pogled odluta prema imenima ljudi koja su ugravirana u njega. Dva jednaka spomenika, podsjećanje su na strašnu tragediju koja se New Yorku dogodila 2001.godine. Iznad spomenika, kao zaštitnik koji prkosi zlu, iznikao je One World Trade Centar, elegantan, dugačak stakleni neboder visok točno 541 metra. Prema vrhu zgrade lansira nas lift koji grabi u visine brzinom od koje se osjećam kao u avionu.

Izlazimo iz lifta gdje na platnu ispred nas gledamo 3D povijest New Yorka, od njegovih početaka slike se nižu elegantno, dinamično, moćno. U jednom trenutku, kada smo gotovo dosegnuli sadašnjost, odjednom mrak, i u toj tami podižu se zastori na kojima smo gledali projekciju. Pred nama, oko nas, ispod nas ukazuje se stvarni, današnji New York okupan svjetlom. Svima nam se istovremeno otme “Vauuuuuu!”

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 15:32