Dobili smo fotografiju kakvu nijedna propagandna mašinerija ne može konstruirati: Podsjeća na jednu iz Hrvatske iz 2000.

Atentator na Donalda Trumpa, dvadesetogodišnji Thomas Matthew Crooks, još u dobi dječačkoj kad je ikakva zrelost posrijedi, bijaše neugledna pojava, na prvi pogled ćorav nespretnjaković. Bijaše međutim on i vuk samotnjak, spreman evo na sve. Rukovati smrtonosnim oružjem nije znao baš najbolje, logično za nespretnjakovića. Inače ne bi s razdaljine od 120 metara, u ležećem stavu, s optičkom na dugoj cijevi, promašio metu dimenzija od pola četvornog metra…

Njegova pak žrtva, bivši, a sad najvjerojatnije i budući predsjednik najmoćnije države na svijetu, kao da je osjetio da ga je zaskočio nedorastao protivnik. Dvije sekunde bijaše mu dovoljno da, onako krvav, shvati da je opasnost minula i prije nego što se stigao prestrašiti.

Prvo je zavapio za svojim cipelama, a zatim se dosjetio i svojega ega te se u hipu vratio u ulogu predsjednika bivšega i budućega. Narcis je zaledio vrijeme, a fotoreporter New York Timesa Doug Mills uhvatio je taj trenutak objektivom da ga sačuva za, što se kaže, vječnost, a u najmanju ruku za Pulitzerovu nagradu.

Trump u svojem veličanstvenom izdanju, okrvavljeni heroj što prkosi smrti poput holivudskog superjunaka, koji razmiče svoje tjelohranitelje, ometa ih u njihovu poslu, samo zato da se obrati biračima, među kojih ima i smrtno ranjenih. Fotografija ikonična, kakvu nijedna propagandna mašinerija ne može konstruirati. Povijest uživo, fotografija toliko marketinški snažna da se nikakvim više marketingom, ali ni stvarnošću, opovrgnuti ne može.

Jedino na što me u našem kontekstu podsjeća jest ona sad već više nego antologijska fotografija našeg fotoreportera Damjana Tadića iz godine 2000., na kojoj tad još nov i perspektivan gradonačelnik Milan Bandić u skupim cipelama i odijelu gazi blatom Kozari puteva, sirotinjskim naseljem tzv. metropole, kojom će potom vladati još desetljećima kao čovjek iz naroda i za narod…

Teorije zavjera manija su svakog vremena, a ovo naše digitalno doba čini se da ih podjaruje osobito uspješno, ali čak niti one nemaju iole trajniji značaj u usporedbi sa snagom ove Trumpove demonstracije herojskog duha. Prolio je vlastitu krv za domovinu, sad mu nema ravna na cijelom svijetu, ne jedino u njegovoj glavi.