Dok jedni bježe iz Ukrajine, drugi se, unatoč sukobima, vraćaju kući: ‘Ne možemo živjeti u inozemstvu‘

Kolodvor u Lavovu vrvi putnicima koji se bore za mjesta u vlakovima koji napuštaju Ukrajinu. U jednom udaljenom kutku, suprotna je slika.

Na pustom peronu, daleko od glavne dvorane, iz vagona izlaze male skupine izbjeglica koje se vraćaju kući unatoč sukobu s Rusijom koji i dalje bjesni.

Iako su zahvalni na dobrodošlici u Europi, mnogi ne mogu započeti novi život u inozemstvu.

Brišući suzu unukova oka, Svitlana Nataluha (60) kaže da je njezina obitelj putovala ukupno pet dana, prvo pobjegla iz Ukrajine, a zatim se vratila.

Baka, njezina 28-godišnja kći Galina i dva unuka napustili su dom u Harkivu i sigurno stigli u Poljsku, ali su ovaj tjedan vratili u Lavov. Obitelj je pohvalila poljsko gostoprimstvo, ali ih je paralizirala tjeskoba od života u inozemstvu bez svojih korijena.

"Volonteri su puno pomogli, ali samo na mjestu gdje se nalaze", rekla je Kanuka, zgurena na hladnom peronu, pored gomile putnih torbi. "Govorili su nam da nastavimo u druge gradove i tamo nađemo druge volontere."

Kao jedan razlog za povratak obitelj je navela i jezičnu barijeru koja je komplicirala liječenje bolesti jednog sina.

Tri milijuna ljudi je pobjeglo iz Ukrajine od početka ruske invazije prije tri tjedna, prema podacima Ujedinjenih naroda. Nema službenih podataka o tome koliko ih se već odlučilo vratiti.

AFP je svjedočio trima vlakovima koji su ovaj tjedan prevozili između 100 i 250 putnika iz poljskog grada Przemysla za Lavov.

Neki među njima bili strani borci koji su se odazvali ukrajinskom pozivu, drugi su prenosili zalihe pomoći, ali većina su bile žene i djeca s ukrajinskim putovnicama.

Na kolodvoru u Lavovu rukom je ispisani natpis iznad stubišta na kojem se maše putnicima u vlakovima prema granici: "Vratite se kući, domovina vas čeka."

Kondukter Oleksandr, koji je odbio reći svoje prezime, rekao je da ponekad u vlakovima ima i do 300 povratnika. Dodao je da "prvo nije bilo takvih slučajeva", ali "u posljednje vrijeme počelo se vraćati mnogo žena s djecom".

Iako su mnoge nacije, osobito u EU, donijele posebne odredbe za dobrodošlicu onima koji napuštaju ratnu zonu, teško je ublažiti strah izbjeglica od početka novog života.

“Osjećaju kao da se o njima neće dugoročno brinuti”, rekao je Oleksandr. "Jedna žena je rekla da se osjećala kao beskućnica i da joj je bolje vratiti se u Ukrajinu."