Dok Rusi buncaju o ‘prljavim bombama‘, mnogo je bitnije ono što zadnjih dana rade širom zaleđa ukrajinskih bojišta

Dok Zagreb već drugi dan za redom igra ulogu domaćina Prvog parlamentarnog summita Krimske platforme, a u Berlinu je u utorak započela i dugo najavljivana "Međunarodna stručna konferencija o oporavku, obnovi i modernizaciji Ukrajine" - ta zemlja u utorak, 25. listopada, bilježi 244. dan intenzivnog ratovanja s ruskim agresorima. Navršenih osam mjeseci aktualne "vruće" faze ovoga rata Ukrajina je dočekala u ulozi specijaliste za preživljavanje koji potpomognut brojnim saveznicima ima inicijativu na ratištima, dok se istodobno teško narušio mit o nepobjedivosti vojske Ruske Federacije - države koja neprekidno začuđuje svojom bešćutnom okrutnošću na bojištima (prema protivniku, ali i svojim snagama), neorganiziranošću te bitno većoj sklonosti ratnoj propagandi, nego vojnom umijeću.

To se među ostalim vidi i posljednjih dana, koje je obilježio novi val jakih zračnih napada na ukrajinsku civilnu energetsku infrastrukturu, dok su se dosadašnjim pričama o ukrajinskim (i savezničkim) laboratorijima za biološko ratovanje te prošlotjednim tvrdnjama o ukrajinskim pripremama za dizanje u zrak brane kod Nove Kahovke (što bi samo ruskoj strani išlo u korist) - od nedjelje, 23. listopada, pridružile i tlapnje o navodnim ukrajinskim pripremama za korištenje "prljavih bombi" ili nuklearnih naprava male snage na tzv. "južnom bojištu" Ukrajine u okupiranoj pokrajini Herson. Naravno, imajući u vidu da ondje i nadalje živi brojno stanovništvo vjerno Kijevu, kao i činjenicu da Ukrajina nastoji osloboditi svoje okupirane dijelove ne bi li u njima i ubuduće uspješno živjela - teško je razumjeti povod koji bi vlasti u Kijevu imale da si svoj vlastiti teren dugotrajno radioaktivno zagade.

Eskalacija napada na energetsku infrastrukturu

No dok Ruska Federacija sad širom svijeta priča o "prljavim bombama" i malim nuklearnim napravama - mnogo je bitnije ono što zadnjih dana radi širom zaleđa ukrajinskih bojišta. Naime, dok se Ukrajina krajem prošloga tjedna još nastojala oporaviti od sustavnih ruskih napada na svoju energetsku infrastrukturu koji su kulminirali prvo 10. pa 19. listopada, taj je oblik ratovanja opet eskalirao u subotu, 22. listopada. Prema ukrajinskim izvorima, radilo se tu o ruskom ispaljivanju oko 40 raketa (X-101, X-555 i Kalibr) te još i upućivanju oko 16 bespilotnih letjelica-kamikaza, od čega su navodno branitelji oborili 20 krstarećih raketa i 11 bespilotnih letjelica. Pa ipak, posljedice toga bile su vrlo jasne - navodno je kompletno uništeno oko 40 posto elektrana u državi, brojne su elektrane na redu za dugotrajne popravke, a uz to su se na meti našle i brojne visokonaponske trafostanice kojima se elektrane spajaju u jedinstveni elektroenergetski sustav, kao i proizvodna oprema inače štićenih elektrana.

Naravno, po tako specijaliziranom izboru meta vrlo je vidljivo da se ruska strana pri odabiru ciljeva za svoju zračnu kampanju uništavanja u zadnje vrijeme itekako konzultira sa stručnjacima s polja elektroprivrede. S druge strane, i sama ukrajinska strana je na tisuću muka kako popravljati takve štete - a u tu svrhu se posljednjih dana krenulo redovito pribjegavati i redukcijama struje za potrošače, ujedno objašnjavajući: "Današnji rasporedi isključenja, koji su nažalost morali biti provedeni zbog nestašica struje u elektroenergetskom sustavu, nisu znak apokalipse, već kontrolirani alat kojim se koristi naš kontrolni centar za stabilizaciju elektroenergetskog sustava".

Posebno se to tiče činjenice da je tijekom prošloga tjedna u Ukrajini u nekoliko navrata bilo ponešto hladnije, s najnižim dnevnim temperaturama i blizu nule - tako da se stanovništvo niza regija krenulo privremeno više grijati električnim grijalicama, pojačavajući time potrošnju baš u vrijeme kad su iz elektroprivrede pozivali na manju potrošnju u vrijeme popravaka oštećene mreže. O kakvom se tu nacionalnom problemu radi govori ne samo činjenica da je sve ovo najveći napad na civilnu infrastrukturu od Drugog svjetskog rata, već i podatak da je do večernjih sati u subotu, 22. listopada - uz zaustavljanje dijela industrije u pojedinim dijelovima Ukrajine - bilo odlučeno i prije plana pokrenuti centralizirane sustave grijanja ne bi li se građanima uklonio razlog za korištenje mase pojedinačnih električnih grijalica.

Strah od hladne zime

Dok ni pojedini nadležni ne kriju strah od potencijalno hladne zime, određenu utjehu pružali su domaći navodi o zalihama od gotovo 14,5 milijardi kubika prirodnoga plina te spremljenih oko 2 milijuna tona ugljena - što bi se moglo pokazati nedostatnim u situaciji pojačanog naglaska na termoelektrane, pa je u tijeku dopuna ovih zaliha, ali i jasno iskazana spremnost saveznika na pomoć, što je dobro vidljivo i iz današnjeg apela Europske komisije da države članice EU hitno krenu pomagati obnovu energetske infrastrukture u Ukrajini. Istini za volju, treba napomenuti da sva pomoć ne može biti koncentrirana tek na obnovu infrastrukture - nego je itekako bitna i njezina zaštita od budućih zračnih napada. Činjenica je da, prema ukrajinskim navodima, snagama branitelja itekako ponestaje raketa i opreme za stare protuzračne sustave među kojima dominira S-300 s projektilima dometa oko 75 km. Zato je posebno značajna prošlotjedna isporuka u Ukrajinu i prve specijalizirane radarske stanice kao dijela njemačkog PZO sustava IRIS-T koncerna Diehl Defence. Spomenuti radar Hensoldt TRML-4D navodno otkriva raznolike zračne ciljeve u radijusu od 250 km, a još tri takva sustava ondje se uskoro očekuju u sklopu već najavljenih isporuka PZO opreme iz Njemačke. Ta bi se tehnika ubuduće trebala bez problema integrirati i s naprednim protuzračnim raketnim sustavom srednjeg dometa NASAMS, kojeg su obećale Sjedinjene Američke Države i čiji radari navodno uočavaju prijetnje do otprilike 128 km udaljenosti.

Za to vrijeme, osim osiguravanja vojne pomoći, podrška za Ukrajinu iz inozemstva posljednjih se dana odražavala i u nizu međunarodnih skupova vezanih za razne aspekte rata te potrebne obnove, kao i ruskom agresijom ozbiljno osiromašene države. Hrvatska i Zagreb su tako 24. i 25. listopada ugostili Prvi parlamentarni summit Krimske platforme - fizički skup više od 40 izaslanstava, na kojemu je ukupno (uključujući i virtualno prisustvo) sudjelovalo 55 delegacija parlamenata i međuparlamentarnih skupština. Ovo okupljanje, koje je u Zagreb dovelo Ruslana Stefančuka, predsjednika ukrajinske Vrhovne Rade, kao i Nancy Pelosi, predsjedateljicu Zastupničkog doma Kongresa SAD-a - nažalost je obilježila i činjenica ozbiljnog protokolarnog zaobilaženja parlamentarne oporbe u državi, kao i državnog poglavara Zorana Milanovića - osobe koja je u nastavku na već ionako neugodnu temu obuke ukrajinskih vojnika u RH, gdje se po nizu teza u europskom krugu poklopio samo s Viktorom Orbanom, na samo sebi svojstven način uspjela stvoriti i zaseban skandal svojim neumjesnim komentarima o čelnici delegacije SAD-a.

Priveden Vjačeslav Boguslaev

Pa ipak, treba napomenuti da je riječ o međunarodnom skupu kakav se u Hrvatskoj stvarno ne vidi često, na kojemu je prvo u stručnom krugu, a onda i na parlamentarnoj razini te na skupu pravobranitelja iz brojnih zemalja bila riječ o vojnoj pomoći Ukrajini, o proglašenju Ruske Federacije zemljom podržavateljem terorizma, kao i o daljnjim sankcijama za takvo ponašanje. I dok je u utorak summit Krimske platforme u Zagrebu završio, u Berlinu je tek počeo dugo najavljivani skup o obnovi i razvoju ratom razrušene Ukrajine. Riječ je o skupu koji bi prema njemačkim planovima trebao postaviti osnove "Marshallovog plana 21. stoljeća" za Ukrajinu te postaviti čvrste temelje financiranja takvih monumentalnih obnoviteljskih te razvojnih projekata. Među ostalim, čulo se tu i od predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen da bi EU mogla Ukrajinu neko vrijeme podržavati i izdvajanjem od oko 1,5 milijardi eura mjesečno (ukupno oko 18 milijardi eura tijekom 2023. godine, baš na koliko su tamošnji dužnosnici i procijenili obnovu ukrajinske kritične infrastrukture). Uz nastojanje da se ispuni poziv predsjednika Ukrajine Volodimira Zelenskog o stvaranju tzv "financijskog Ramsteina" za obnovu Ukrajine (po uzoru na sustav organiziranog prikupljanja vojne pomoći) - tu se navodno spomenulo i hitno slanje oko milijardu eura te više od 400 generatora - ne bi li se u Ukrajini interventno osigurao opstanak energetske infrastrukture koja je posljednjih tjedana pod intenzivnim ruskim napadima.

Nažalost, dok dio Ukrajinaca uz pomoć saveznika na razne načine pridonosi obrani svoje domovine, ima i onih koji otvoreno ili skriveno već mjesecima rade za agresora. Jednom takvom osobom se u nedjelju 23. listopada pokazao i Vjačeslav Boguslaev, inače dugogodišnji direktor ukrajinskog vojnog poduzeća Motor Sich, posebno poznatog po izvanredno kvalitetnim motorima za vojne helikoptere. Njega su priveli ukrajinski organi reda kad se dugotrajnim nadzorom prikupilo podatke o neprekinutoj suradnji s ruskom stranom, koju je Boguslaev nastavio preko trećih zemalja opskrbljivati robom svog poduzeća i nakon početka ovogodišnje ruske agresije na Ukrajinu. Služba sigurnosti Ukrajine otkrila je shemu kojom su direktor i njegov voditelj Odjela za vanjske ekonomske aktivnosti ruskoj korporaciji Rostec osiguravali motore za jurišne helikoptere Mi-8 AMTSh-VN Sapsan, Ka-52 Aligator i Mi-28 Night Hunter.

Iz prikupljenih podataka čuo se razgovor o nuđenju mogućnosti za zaobilaženje međunarodnih sankcija putem kontroliranih komercijalnih struktura u Hrvatskoj, Kazahstanu ili Kirgiziji - gdje bi onda spomenuti motori zaobilaznim putem ipak završili u Ruskoj Federaciji mimo sankcija. Ako se i ne uspije pronaći konkretne dokaze takvom poslovanju preko Lijepe naše - ipak se tu radi o još jednoj od štetnih posljedica posla modernizacije hrvatskih vojnih helikoptera kojeg je Ministarstvo obrane krajem 2017. godine pod izuzetno problematičnim okolnostima usmjerilo prema izvođačima iz Ruske Federacije. Dakle, u tom poslu pod okriljem tadašnjeg ministra obrane Damira Krstičevića ne samo da je ZTC iz Velike Gorice od nekadašnjeg nosioca takvih poslova sveden na pukog šegrta, ne samo da se time ova NATO/EU država nakon svih napora za odvajanje od notornih tržišnih praksi za sovjetsku tehniku vratila u ruski zagrljaj - nego je sve to RH možda pretvorilo i u kanal šireg kršenja međunarodnih sankcija prema Rusiji, za čije se labavljenje Hrvatska već ionako javno zalagala u okviru Europske unije. Dok se sva ova pitanja dodatno razjašnjavaju u Ukrajini, dvojica privedenih osumnjičenika dobili su po 60 dana pritvora, a glasno se nagađa i o mogućnosti njihove razmjene s Ruskom Federacijom na način kako se već ranije pojedine proruske političare mijenjalo za zarobljene ukrajinske vojnike.

Formiranje ‘flote u sjeni‘

No dok se mnogo čulo o razmjeni zarobljenih zapovjednika obrane Azovstala u Mariupolju, provedenoj uz posredovanje Turske i njezina predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, bitno je manju pažnju javnosti privukla i ruska komponenta sustava pomorskog izvoza prehrambenih proizvoda kroz tzv. "žitne koridore" na Crnome moru, ugovorene uz tursko posredovanje. Do kraja ove godine Rusija bi tim putem mogla - uz svoje vlastite proizvode - izvesti i oko 1,8 milijuna tona žitarica s okupiranih prostora Ukrajine. Od toga je oko milijun tona već izvezeno brodovima s okupiranog Krima, dok se navodno tu očekuje i veliki izvoz tek obavljene žetve - gdje se govori o izvozu oko četvrtine uroda s okupiranih područja Ukrajine u vrijednosti od oko 600 milijuna USD. Sve se to odvija u vrijeme kad ukrajinski izvoz Crnim morem navodno nailazi na sve više praktičnih prepreka te zastoja, a neizvjesni pregovori o produžetku ovog izvoznog režima (čija dogovorena runda završava krajem listopada) otvaraju mogućnost izostanka budućih pošiljki ukrajinskoga žita prema Egiptu, Tunisu, Alžiru, Maroku, Libanonu, Iraku, Kini, Bangladešu te Indoneziji. Turska je paralelno s vođenjem razgovora o ovim temama uspjela sa službenom Moskvom utanačiti načelni sporazum o stvaranju ruskog plinskog čvorišta na svom terenu - međutim, bitno je mutnije pitanje vidljivih aktivnosti za nastavak kakvog-takvog pomorskog izvoza ruske nafte nakon skorog nastupanja primjene strogih ograničenja za njezin međunarodni transport.

Iako je jasno da uskoro takvu robu neće moći prevoziti praktično svi bitniji prijevoznici - stručni izvori najednom spominju formiranje svojevrsne "flote u sjeni" za ovaj posao. Naime, govori se da je u posljednjih 6 mjeseci oko 240 tankera (102 "Aframax"; 58 Suezmaxa; 80 vrlo velikih naftnih tankera, koji su lani prevozili iransku i venezuelansku naftu) najednom prodano nepoznatim kupcima - a pod pretpostavkom da je riječ o tihom formiranju flote nejasnog vlasništva, koja bi krajem ove godine nastavila proskribirani transport nafte iz Rusije prema dalekim tržištima. Kako izgleda, riječ je ovdje samo o dijelu tema kojima se od petka 21. listopada ove godine bavi novoosnovano rusko "Koordinacijsko vijeće za potrebe specijalne operacije" pri Vladi Ruske Federacije - tijelo koje je Vladimir Putin ustrojio s izričitom namjenom da se mimo "skrivanja iza formalnosti" i standardnih birokratskih procedura osiguraju potrebe Oružanih snaga Ruske Federacije, drugih postrojbi, vojnih formacija i državnih tijela u uvjetima sve većih izazova.

Što se stanja na bojištima Ukrajine tiče, ondje je stanje obilježeno nastavkom žestokih neprijateljstava. Dok Ruska Federacija sa svog teritorija preko međunarodno priznatih graničnih crta učestalo gađa ukrajinske ciljeve i u regijama u kojima više nije otvoreno bojište - borbe itekako teku na 3 osnovne zone: (1) na prostoru ukrajinskog prilaza ruskoj obrambenoj liniji Troicke-Svatove-Kremina, (2) na istoku Donbasa, od rijeke Siverski Donjec na jug oko Bahmuta i zapadnih prilaza gradu Donjecku te (3) na jugu Ukrajine, u okupiranoj enklavi koju ruske snage drže na zapadnoj obali rijeke Dnjepar oko grada Hersona i nekoliko desetaka kilometara na sjever. Pri tome, ukrajinske snage zadržavaju inicijativu na prilazima gradu Svatove, gdje su posljednjih dana uspjeli dodatno osloboditi i naselja Karmazinjivka, Mjasožarivka te Nevske - čime su utvrđeni ukrajinski položaji u mjestu Makivka te je učvršćeno i napredovanje bliže cesti P66, kao i tamošnjim ruskim utvrđenim linijama južno od Svatove. Jednako tako se na oko desetak km sjeverozapadno od ruskog uporišta u okupiranoj Kremini prilaskom u smjeru sela Červonopopivka - i tu došlo bliže prekidanju cestovne komunikacije među ruskim utvrđenjima, pa onda i rušenju agresorskih planova obrane.

Ukrajinski borci i dalje napreduju

Slična tome je situacija i ponešto dalje na jug, preko rijeke Siverski Donjec, na smjeru od ukrajinskog Siverska prema okupiranom Lisičansku. Dok ondje navodno u zaleđu ruskih linija traje izgradnje nekakve obrambene linije (sad se barata nazivom "linija Wagner") - treba spomenuti da su krajem prošloga tjedna južno od već ranije oslobođene Bilogorivke na rijeci Siverski Donjec, Ukrajinci ušli i u oko 7 km južnije smješteno selo Zolotarivka - prilazeći nedalekim ostacima rafinerije Verhnokamjanka. No to je samo dio manjih ukrajinskih napredovanja u toj borbenoj zoni, gdje se posebno spominje i odbacivanje ruskih snaga (Wagner, kadirovci, ponešto redovne vojske te ljudstvo iz tzv. DNR I LNR) s dijela industrijske zone na istoku grada Bahmuta, kao i istodobno održavanje borbenih crta na jugu toga grada - gdje već mjesecima traju neprekidni ruski napadi, koji su uz velike žrtve tek polagano agresore približili potencijalnim pozicijama za otvaranje napada na grad Bahmut.

Slično statično kao južno od Bahmuta i na zapadnim prilazima Donjecku (u zonama ruske borbene inicijative s malo konkretnih rezultata) zadnjih dana je i na jugu Ukrajine. Ondje branitelji nastavljaju preciznom paljbom iz raketnih sustava HIMARS kontrolirati prijelaze preko rijeke Dnjepar - kanale o kojima ovisi ruska logistika za obranu Hersona i njemu okolnih okupiranih krajeva. Dok izgleda da nije bilo ništa od priča o nekoj velikoj ruskoj evakuaciji tamošnjih civila - gdje se moguće evakuiralo samo dio kolaboranata i borbeno beznačajnih okupacijskih vlasti - izgleda da se Ruska Federacija tu ipak sprema za dodatnu obranu.

Utvrđuju se položaji i dovlači dodatno borbeno ljudstvo, a u promet je u subotu, 22. listopada, nakon duge gradnje bio pušten i pontonski most sačinjen od civilnih teglenica, postavljen u sjeni cestovnog mosta Antonivski kod Hersona. Iako se od te prometne konstrukcije očekivalo da bitno olakša tamošnju opskrbu agresorske vojske i taman dovršeni pontonski most ubrzo se našao pod razornom paljbom ukrajinskih HIMARS-a, koji su počeli ondje ubirati svoj danak, jednako kao i na cestovnom pravcu preko brane Kahovka. Iako se takav most navodno može lako i brzo popravljati, i on bi vjerojatno pao žrtvom potencijalnog rušenja brane Kahovka - objekta koji su Rusi minirali još u travnju, a za koji se prošloga tjedna počelo intenzivno nagađati da bi svojim rušenjem i tako uzrokovanim poplavama mogao pomoći pri povlačenju agresora sa zapadne obale Dnjepra.

Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na jutarnji.hr objavljuje vojne analize