NOVO LICE NADE

Donedavno za njega nije znao gotovo nitko, a sada bi ovaj umirovljeni diplomat mogao okončati Madurovu autokratsku vladavinu

Ankete javnog mnijenja Edmundu Gonzálezu sada daju 20, pa čak i 30 postotnih poena više nego Nicolásu Maduru

Edmundo Gonzalez Urrutia i Maria Corina Machado

 Raul Arboleda/Afp

Kada je u travnju istaknut kao predsjednički kandidat oporbe, za Edmunda Gonzáleza čuli su samo malobrojni u Venezueli, južnoameričkoj zemlji koja ima oko 28 milijuna stanovnika. No, sada taj 74-godišnjak predstavlja "novo lice nade": budu li sutrašnji predsjednički izbori u Venezueli slobodni, González bi, prema anketama javnog mnijenja, trebao nadmoćno pobijediti autokratskog predsjednika, de facto diktatora Nicolása Madura.

Još nedavno je Edmundo González bio umirovljeni diplomat i djed četvero unučadi bez ikakvih političkih aspiracija. Dane je provodio pisanjem akademskih radova i govora na konferencijama, razvoženjem unučadi na satove glazbe te hraneći na balkonu svoje četiri živopisne tropske papige, tzv. guacamayas.

No, onda se njegov život iz temelja promijenio i sada je u poslu 20 sati na dan. "Dva puta dnevno moram brisati poruke koje mi stižu na mobitel. Obrišem 150 poruka. Idem spavati u 1 nakon ponoći, a u 4 ujutro sam ponovno na nogama i radim. Nikad nisam zamišljao da ću se naći u ovakvoj situaciji", rekao je González novinarima New York Timesa koji su ga posjetili u njegovu domu u Caracasu.

Edmundo González rođen je u obitelji skromnog imovinskog stanja u gradiću La Victoria, oko 80 kilometara zapadno od Caracasa. Bio je najmlađi od troje djece, majka mu je bila učiteljica, a otac trgovac koji ga je odvraćao od njegova dječačkog sna da postane diplomat, nazivajući to "zanimanjem za bogate ljude".

No, otac ga nije pokolebao pa je Edmundo González diplomirao međunarodne odnose na Središnjem sveučilištu Venezuele u Caracasu. Njegovi kolege sjećaju ga se kao dobrog studenta i pomirljivog mladog čovjeka u burno doba visokih napetosti kada je među mladima bila sve popularnija komunistička ideologija. Nakon što je 1970. godine diplomirao, otisnuo se u diplomaciju, najprije u El Salvador i Belgiju, a zatim i u SAD gdje je magistrirao međunarodne poslove na Američkom sveučilištu u Washingtonu. Početkom 1990-ih bio je veleposlanik Venezuele u Alžiru, a 1999. godine novoizabrani predsjednik Hugo Chávez postavio ga je za veleposlanika u Argentini. Nakon što se 2002. godine vratio u Venezuelu, González se povukao iz diplomacije.

Iako je tijekom diplomatske službe bio apolitičan, González je 2008. godine postao aktivan u koaliciji oporbenih stranaka Mesa de la Unidad Democrática (MUD), suprotstavljenih autokratskom predsjedniku-populistu Hugu Chávezu. Kada je 2013. godine Chávez preminuo nakon dvogodišnje borbe s rakom, naslijedio ga je Nicolás Maduro, bivši vozač i sindikalni aktivist. U 11 godina koliko je na vlasti, Maduro je učinkovito uništio san Huga Cháveza o socijalizmu 21. stoljeća. Danas Venezuela nije samo zemlja pogođena dubokom krizom nego i gospodarska ruševina u kojoj su siromaštvo, glad i nedostatak vitalnih lijekova postali nepodnošljivi. Iz zemlje je posljednjih godina pobjegla gotovo četvrtina stanovništva, odnosno osam milijuna ljudi, među kojima i dvoje Gonzálezovih unuka koji sada žive u Španjolskoj.

Kao član MUD-a, González se uglavnom iza scene bavio savjetovanjem oporbenih političara o pitanjima međunarodnih odnosa, a onda je 2021. godine postao predsjednik Upravnog odbora te koalicije. Za tu ulogu nije se znalo sve dok nije objavljena njegova predsjednička kandidatura jer se oporbeni čelnici često suočavaju s progonom i represijom. To je najbolje na svojoj koži iskusila oporbena liderica María Corina Machado (56) koja je na predizborima u jesen prošle godine osvojila više od 90 posto glasova te postala ozbiljna prijetnja Maduru. No, u siječnju je Vrhovni sud diskvalificirao Machado zbog, kako su suci tvrdili, financijskih nepravilnosti prije deset godina u venezuelanskom parlamentu. Kao prvi izbor za oporbenu kandidatkinju tada je izronila sveučilišna profesorica Corina Yoris (80), ali kada je i njoj onemogućena kandidatura, oporba se složila oko tada slabo poznatog Gonzáleza. No, u protekla je tri mjeseca Edmundo González, velikim dijelom zahvaljujući i angažmanu Maríje Machado, postao omiljen diljem Venezuele. Sada mu ankete javnog mnijenja daju 20, pa čak i 30 postotnih poena više nego Maduru. Mnogim građanima je "Edmundo Presidente”, kako ga zovu pristaše, prihvatljiv kao pomirljiv čovjek, a on je u intervjuima rekao da je otvoren za razgovore s Madurovom vladom kako bi osigurao neometan prijenos vlast. I Madurov je sin ovih dana u razgovoru za El País rekao da će u slučaju poraza njegov otac otići u oporbu. No, malo tko vjeruje da će Nicolás Maduro mirno priznati poraz na izborima koji se održavaju na rođendan Huga Cháveza.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. studeni 2024 01:23