Srijeda 4. prosinca ujedno je 1015. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje još nekoliko dana vlada prilično zimsko vrijeme koje će idućih dana polagano početi zatopljavati s učestalim padalinama. Tu će snijeg prelaziti u jake kiše, a potrebe za grijanjem i dalje će tražiti toliko struje koliko nacionalna infrastruktura teško oštećena ruskim napadima nije u stanju pružiti – tako da redovite redukcije privredi i građanstvu obilježavaju svakodnevicu čitave države. Prije točno tjedan dana o tim se ruskim napadima na ukrajinsku energetsku infrastrukturu raspravljalo i u Vijeću sigurnosti UN, no, nažalost ništa se nije promijenilo u ratnoj svakodnevici.
NATO/EU, Njemačka i drugi
Slične rasprave trajale su jučer i danas i u Bruxellesu, gdje je NATO savez u formatu ministara vanjskih poslova (opet bez hrvatskog ministra i bitnijih predstavnika) raspravljao o Ukrajini, tamošnjoj protuzračnoj obrani, ali i ruskim hibridnim napadima na članice Saveza. Kako se i očekivalo, na ovom sastanku Ukrajina opet nije dobila neku izvanrednu pozivnicu u članstvo Saveza (budući su navodno Belgija, Mađarska, Njemačka, SAD, Slovačka, Slovenija i Španjolska protiv) – no, članice i dalje teško sagledavaju posljedice ukrajinskog poraza i uspješne ruske agresije. U tom svjetlu treba gledati i sve učestalije pritiske na vlasti u Kijevu da bi morali pristati na ove ili one ustupke agresoru – potpuno zanemarujući činjenicu da se četvrtak 5. prosinca navršava 30. godišnjica Budimpeštanskih memoranduma kojima se Ukrajina odrekla trećeg po veličini nuklearnog arsenala na svijetu u zamjenu za sigurnosne garancije svoje teritorijalne suverenosti. Gledajući kako je prošlo to garantiranje SAD, Velike Britanije i Rusije (agresora), uz dodatno sudjelovanje Francuske te Kine – ne čudi ni ukrajinsko inzistiranje na NATO članstvu (i članku 5. Washingtonskog sporazuma) kao još jedinom preostalom tračku ozbiljnosti u svijetu sigurnosnih garancija. No, ako do pregovora i dođe, oni bi lako mogli s ukrajinske strane tražiti rusko povlačenje na linije prije otpočinjanja agresije u veljači 2022. godine, tražeći NATO pozivnicu za čitavu Ukrajinu (uključujući i okupirane dijelove), dok bi se onda diplomatskim kanalima rješavalo njihovo oslobađanje uz istodoban puni NATO-kišobran za ostatak Ukrajine. Naravno, dok se Rusi svemu tome izričito protive, potpuno je nejasno kako bi se pred takvim uvjetima postavio nadolazeći predsjednik SAD Donald Trump s čijim će timom ovih dana u Sjedinjenim Državama razgovarati oveća ukrajinska državna delegacija – i čija se inauguracija 20. siječnja iduće godine sve učestalije postavlja kao neki startni datum za forsiranje pregovora. Napomenimo da se taj datum u međuvremenu sve češće spominje i u kontekstu borbi na jugozapadu ruske regije Kursk – gdje Rusi do tada nastoje pobijediti ukrajinsku okupaciju, a Ukrajinci (prema navodima pojedinih zapadnih medija) nastoje pošto-poto barem do tada izdržati ruski vojni pritisak.
Spomenimo i da je 1. prosinca, na prvi radni dan nove Europske komisije, u velikom posjetu Kijevu osvanuo i dobar dio vrha novih vlasti Europske unije (nova povjerenica za vanjsku i sigurnosnu politiku Kaja Kallas, nova povjerenica za proširenje Marta Kos i novi predsjednik Europskog vijeća Antonio Costa) – što je ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom dalo priliku da još jednom javno iznese potrebe i stavove svoje zemlje. Uz ratne teme, razgovaralo se i o postupku pristupanja Ukrajine Europskoj uniji, a Antonio Costa je još jednom ponovio kako do kraja godine Kijev iz EU može očekivati 4,2 milijarde eura potpora, dok bi od siječnja 2025. trebali početi dolaziti mjesečni iznosi od oko 1,5 milijardi eura na ime prihoda od međunarodnim sankcijama zamrznute ruske imovine (što će se moći koristiti i u vojne svrhe, gdje navodno Ukrajina godišnje treba i do teško prikupivih 126 milijardi USD).
Za razliku od NATO i EU, koji su po pitanju Ukrajine imali nešto suvislo za razmatrati – potpuno je nejasan smisao posjeta Kijevu njemačkog kancelara na odlasku Olafa Scholza. On je u Ukrajini osvanuo u ponedjeljak 2. prosinca, izgleda pretežito u svjetlu svoje kampanje za njemačke parlamentarne izbore očekivane krajem veljače, gdje ga demokršćani pritišću i oko njegovog opsega pomoći Ukrajini. Ovo je za Scholza prvi samostalni posjet Ukrajini, koju je 16. lipnja 2022. posjetio u društvu francuskog i rumunjskog predsjednika Emmanuela Macrona i Klausa Iohannisa te talijanskog premijera Maria Draghia, te je bio iskorišten i za objavu novog paketa njemačke vojne pomoći vrijednog oko 650 milijuna eura. Iako nikako novinarima nije uspijevao objasniti zašto rakete Taurus ne mogu u Ukrajinu, Scholz je najavio slanje dva nova protuzračna sustav IRIS-T, nešto tenkova Leopard 1 i raznih dronova, a navodno se raspitivao i o ukrajinskim pogledima na pregovore. Imajući u vidu činjenicu da ruski zračni napadi traju svakodnevno, a Ukrajini izgleda nedostaje oko 20 protuzračnih sustava za potpuniju zaštitu barem osnovnih elemenata kritične infrastrukture, već je i ovakva pomoć zapravo bila itekako dobrodošla, pa makar čitavo događanje prvenstveno služilo u njemačke predizborne svrhe. No, kako tu ukupno idu stvari – dobro govori i činjenica da je niz europskih zemalja svojim građanima krenuo slati informativne letke o pripremama koje treba poduzeti za slučaj mogućeg izbijanja šireg rata, Finska radi potreba svoje obrane razmišlja izaći iz okvira Ottawske konvencije o zabrani mina, dok Poljska ponosno prikazuje građevinske radove na „Istočnom štitu“ – lancu fortifikacije koje gradi prema Rusiji, a planira i prema Bjelorusiji te Ukrajini. Navodno je riječ o najvećem projektu te vrste u Europi nakon 1945. godine, koji Poljska usklađuje i s baltičkim državama koje užurbano grade uz svoje granice s Ruskom Federacijom.
Neki ukrajinski problemi
Dok ukrajinski demografi bilježe ukupno smanjenje broja stanovnika svoje države od predratnih oko 42 milijuna na sadašnjih oko 35,8 milijuna – pojedini mediji nagađaju kako bi neuspjeh u obrani energetske i toplinske mreže u Ukrajini lako mogao potaknuti egzodus dodatnog vala od oko 5 milijuna ljudi iz Ukrajine prema Europi. No, već i sadašnjih oko 7,5 milijuna Ukrajinaca u inozemstvu postavilo je pred vlasti dodatan problem. Ne bi li se pokušalo postići da oni ne budu trajno „izgubljeni“ za Ukrajinu, u utorak 3. prosinca na novo mjesto zamjenika premijera i „ministra nacionalnog jedinstva Ukrajine“ imenovan je Oleksij Černišov (donedavni predsjednik uprave ukrajinskog poduzeća Naftogaz). On će se naći na čelu nedavno najavljenog novog „Ministarstva nacionalnog jedinstva“ koje bi trebalo prvenstveno s partnerskim državama raditi na povratku ukrajinskih izbjeglica.
Jednako kako je neizvjesna ta inicijativa o izbjeglicama, otvorena pitanja ostavljaju i tekuće reforme u ukrajinskom obrambenom sustavu – gdje general Oleksandar Sirski tek treba vidjeti rezultate pilot-projekta od 1. studenog za dva tjedna produžene osnovne vojne obuke za ljudstvo koje se mobilizira za obranu. Jednako tako, tek treba vidjeti borbenu uspješnost ukrajinske 155. mehanizirane brigade, koja se nakon tri mjeseca obuke u Francuskoj vratila u Ukrajinu sa svojom novom francuskom opremom, kao i posljedice prošlotjednih pojedinih kadrovskih preslagivanja u vrhu ukrajinskog državnog te obrambenog sustava – gdje neki komentatori već spominju da je povlačenje dijela iskusnih časnika s bojišnice u Glavni stožer te Ured predsjednika možda pomoglo u centrali, ali je na terenu izazvalo određeni „menadžerski vakuum“. Nažalost, nije to ni čudno u okolnostima kada intenzivno ratovanje itekako traži sve sposobne zapovjednike koje država uopće ima.
Dok je u studenom Rusija na susjednu Ukrajinu lansirala 347 raznih raketa te preko 2.500 kamikaza-dronova, a samo prošlog tjedna preko 660 kamikaza-dronova, oko 120 raznolikih raketa i preko 500 vođenih zrakoplovnih bombi – veliki problem za Ukrajinu predstavlja i redovito uklanjanje neeksplodiranih ubojnih sredstava te raznih drugih ostataka svih tih napada. Dok se u prvoj godini ruske agresije ubojnim sredstvima zagađeno područje procjenjivalo na oko 174.000 kvadratnih kilometara (od čega je onda oko 65.500 kvadratnih kilometara i očišćeno), u međuvremenu je taj broj opet rastao i sada iznosi oko 139.000 kvadratnih kilometara prostora u Ukrajini. Budući da se godišnje štete od toga (posebno u poljoprivredi) procjenjuju na oko 11,2 milijarde USD – Ukrajina je krenula pokretati „tržište razminiranja“ – organizirane su dražbe (ove godine njih 51), koje su za oko 17 posto smanjile prvotne cijene tog posla, a već je potpisan i 31 novi ugovor za poslove razminiranja. Uz vojno razminiranje (10 novih specijaliziranih bojni), potiče se i rad civilnih pirotehničara – čiju se obuku trenutno potiče potporama od po 30.000 UAH (oko 686 eura).
Kako god da se okrene, bitno je popularnija ispala mjera jednokratnog davanja „Zimske e-pomoći“ koja za Ukrajince iznosi 1.000 grivni (oko 23 eura). Za dobivanje ovog iznosa trebalo se prijaviti digitalnim putem, što je početkom ovog tjedna napravilo preko 2,5 milijuna ljudi, od čega je preko 550.000 prijava izvedeno i za djecu. Naravno, potaknut dosadašnjim iskustvima, premijer Denis Šmihal odmah je naglasio i da ta socijalna mjera obuhvaća samo građane u Ukrajini, dok će prijave izvedene iz inozemstva biti pronađene, a „prevaranti“ sankcionirani. Jednako se tako žestoko radi i na sankcioniranju „kreativnih“ pojedinaca koji su zaradili basnoslovne iznose na zloporabi sustava „Medicinsko-socijalnih stručnih povjerenstava“ (MSEK) izdajući građanima potvrde o lažnom invaliditetu (pa onda i nesposobnosti za vojnu službu), dok se u istom potezu rješava i reforma Vojnih liječničkih povjerenstava – čiji će se certifikati također više obrađivati digitalno i distribuirano, ne bi li se smanjilo vjerojatnosti koruptivnih utjecaja na postupak.
Međunarodna pomoć Ukrajini
Dok Ukrajina vodi obrambeni rat, nastoji provoditi EU-reforme i aktivno nastoji suzbijati korupciju raznih oblika, s ruske se strane i dalje čulo otvorena pristizanja prema čitavom njihovom prostoru na Crnom moru, s posebnim naglaskom na zauzimanje gradova Odesa i Mikolajev. Do sada je za suzbijanje ovakvih prijetnji veliku ulogu imala i pomoć Sjedinjenih Američkih Država, za koju je doduše itekako upitno koliko će još dugo potrajati i u kojem opsegu. Posebno to vrijedi za paket od oko 825 milijuna USD usmjerenih prema osiguravanju stabilnosti energetskog sustava, kojeg su ministri vanjskih poslova SAD i Ukrajine potpisali u utorak 3. prosinca u Bruxellesu na marginama tamošnjeg NATO sastanka. No dok Sjedinjene Države zadnje vrijeme učestalo spominju svoj pritisak na Ukrajinu da za rat mobilizira i mlade između 18 te 25 godina (što Ukrajina sustavno odbija napraviti) – u SAD se zadužilo savjetnika za nacionalnu sigurnost Jake Sullivana da osigura isporuku preostalih nekoliko milijardi konkretne vojne pomoći prema Kijevu. Tu se u ponedjeljak 2. prosinca uklopio i ukupno 71. paket vojnih roba iz zaliha američkih državnih tijela (Presidential Drawdown Authority) vrijedan oko 725 milijuna USD – pretežito rakete protuzračnih sustava NASAMS i FIM-92 Stinger, rakete za višecijevni sustav HIMARS, topničke granate kalibra 155 i 105 mm, bespilotne letjelice i sredstva za borbu protiv takvih protivničkih sredstava, protuoklopni sustavi (TOW, Javelin i AT-4), razno streljivo, eksplozivi, zaštitna oprema i rezervni dijelovi za održavanje već ranije primljene opreme. Osim toga, u ovim paketima se posebno bitnim navodilo i slanje modernih protupješačkih mina – te sustava za njihovo brzo borbeno raspoređivanje (topničke granate ADAM, sustav MOPMS za postavljanje mješovitih minskih polja, te sustav M136 Volcano za automatizirano miniranje s vozila ili letjelica). Naravno, sve to je s ruske strane ocijenjeno kao „nastavak dolijevanja ulja na vatru“, koji neće „promijeniti dinamiku na prvoj crti“.
Doduše, iz Moskve se ne vidi nikakav problem u borbenom raspoređivanju vojnika iz Sjeverne Koreje (za koje predsjednik Zelenski tvrdi da su imali i prvih borbenih žrtava) i čijim kontingentom navodno zapovijedaju ukupno tri sjevernokorejska generala. Ujedno, njihov cilj je da taj vojni kontingent savlada i osnove modernog ratovanja, bilo prvo na poligonima ili kasnije na bojišnici – ne bi li po povratku u domovinu mogli postati instruktori koji bi svoja iskustva prenijeli i ostatku tamošnjih borbenih postrojbi. Ipak, tek treba vidjeti kako će se čitava ta situacija sa Sjevernom Korejom ubuduće razvijati – dok trenutno (na rusko veselje) izgleda da dostupne informacije nisu bile dovoljne da i Južnu Koreju potaknu na intenzivniju vojnu pomoć Ukrajini. Naravno, sve to u Južnoj Koreji ima i jaku unutarnjopolitičku notu – dok tamošnji predsjednik „komunističku opasnost“ koristi za proglašavanje izvanrednog stanja ne bi li oporbu spriječio u istraživanju njegove korupcije, oporba se aktivno protivi i davanju i već obećane financijske pomoći od oko 2,55 milijarde USD, navodeći brojne domaće građevinske projekte koje bi se tim novcima moglo riješiti.
Stanje na bojištima – ruska regija Kursk
Usprkos izuzetno malom broju konkretnijih vijesti s jugozapada ruske regije Kursk, nema sumnje da se ondje nastavljaju voditi izuzetno žestoke borbe. Iako je glavnina ruskog pritiska i nadalje usmjerena prema zapadnom i sjeverozapadnom rubu zone koju su ondje Ukrajinci okupirali, zadnjih se dana moglo registrirati i više ukrajinskih protunapada. Dok na zapadnom rubu okupirane zone pogranično selo Nikolaevo-Darino i dalje odolijeva u ukrajinskim rukama – izgleda da su protunapadom ponovo otvorene borbe u selu Darino, oko 1,5 km sjeveroistočno. Tu se višekratno vidjelo vizualne materijale o napadima ukrajinskih tenkova u samo selo s juga i jugoistoka, pa sada nije jasno tko zapravo drži taj lokalitet. Slična je situacija i po pitanju lokaliteta Nižnjij Klin (oko 3 km dalje na sjeveroistok, također uz tok rijeke Snagost) – koje je krajem prošlog tjedna izgledalo „oslobođeno“, da bi zadnjih dana ruski izvori opet spominjali tamošnje zračne napade po ukrajinskim položajima. Ipak, isti ti ruski izvori nastavljaju spominjati i okršaje u pozadini ovih položaja, na prilazima sela Sverdlikovo i Lebedevka (oko 6 i 7 km istočnije). Što se tiče trokuta naselja Novoivanovka-Leonidovo-Aleksandrija (oko 5 km sjeveroistočno od lokaliteta Nižnjij Klin) – i ondje se uz nastavak sukoba u selima Leonidovo te Aleksandrija nanovo navode borbe i u selu Novoivanovka, koje je zadnja dva tjedna izgledalo u ruskim rukama. Zadnjih je dana još manje informacija bilo i o stanju na sjevernom rubu od Ukrajine okupirane zone – nema navoda o stanju oko sela Krugljenjkoe (3 km sjeveroistočno od Leonidova), dok se povremeno spominju okršaji na potezu od naselja Novaja Soročina, južnije do Staraje Soročine i Malaje Loknje. Jednako se tako nastavljaju spominjati i borbe kod samo koji kilometar južnijih naselja Viktorovka i Nikoljskij – ali nije jasno kuda Rusi do njih dopiru - da li sa zapada, sjevera ili sjeveroistoka.
Što se tiče stanja na istočnom rubu od Ukrajine okupirane zone u ruskoj regiji Kursk – ondje bojišnica izgleda i dalje ide od Ruskoe Porečnoe preko Čerkaskoe Porečnoe do Martinovke i Mihailovke, i onda dalje na jug do Ruskaje Konopeljke i Čerkaskaje Konopeljke. Pri tome, zadnjih se dana opet bilježilo niz ruskih napada na selo Martinovka (uz cestu prema okupiranom gradu Sudža sa sjeveroistoka), kao i borbe na krajnjem jugoistoku čitave okupirane zone, na ukrajinskim položajima oko sela Plehovo. Doduše, oba ova navoda o borbama nisu bila praćena spomenom ikakvih promjena tijeka bojišnice.
Stanje na bojištima – Ukrajina
Usprkos hladnom vremenu i povremenim padalinama, zadnjih se dana nastavilo žestoko sukobljavanje uzduž većine bojišnice u Ukrajini (uz tek neznatno te privremeno umirivanje pojedinih borbenih zona). Na sjeveru Harkivske oblasti nastavljeni su okršaji u zoni pograničnog mjesta Kozača Lopan, ali i kod okupiranog Gliboke (s pokušajem ukrajinskog mehaniziranog upada u selo prodorom sa zapada u ponedjeljak 2. prosinca), te dalje na istok kod lokaliteta Zelene, u selu Staricja, te na prostoru grada Vovčanska. Nastavljeni su bili i sukobi oko 80 km jugoistočno, kod ukrajinskog grada Kupjanska. Dok se oko 18 km sjeverno od Kupjanska do utorka 3. prosinca moglo čuti o ukrajinskom suzbijanju kompletnog ruskog mostobrana oko sela Novomlinsk – još ostaje za vidjeti sudbinu drugog po redu ruskog mostobrana na zapadnoj obali rijeke Oskil, uspostavljenog na samom kraju mjeseca studenog u zoni sela Masjutivka, oko 11 km sjeverno od Kupjanska te neposredno južno od ukrajinskog sela Dvorična. Jednako tako nastavljene su i borbe oko 17 km južno od Kupjanska – gdje Rusi nastoje napredovati uz rijeku Oskil iz okupiranih sela Kolisnikivka i Krugljakivka (sjeverno prema Gluškivki i južno prema selu Zagrizove) – baš kao i oko ukrajinskog uporišta Lozova samo malo na jugoistok. Žestoki okršaji bilježili su se proteklih dana i na ostatku bojišta južno prema rijeci Siverski Donjec – zapadno od okupiranih sela Višneve i Peršotravneve (pritisak na zapad prema selu Zeleni Gaj), na istočnim prilazima sela Černešćina, Druželjubivka i Grekivka, ali i samom selu Terni na rijeci Žerebec, u obližnjoj Jampolivki, kao i oko 6 km južnije na prilazim naseljima Zarične i Torske.
Južno od rijeke Siverski Donjec - zbog iznimno loših vremenskih uvjeta - bilježilo se malo kopnenih okršaja (Bilogorivka) i smanjenje ritma ukupnih zračnih djelovanja. Doduše, aktivnije je bilo u prostoru ukrajinskog uporišta Časiv Jar, u kojem se i nadalje spominju okršaji blizu centra grada te neprekidno rusko dovlačenje dodatnih pojačanja. Južno od Časiv Jara, na prilazima selu Stupočki, do nedjelje 1. prosinca moglo se čuti o uspješnom ukrajinskom protunapadu uz cestu prema trasi vodnog kanala „Siverski Donjec – Donbas“, no postignute promjene bojišnice ipak nisu bile velike. Ponešto je manje jasno stanje južnije, u ukrajinskom gradu Torecku. Iako se ondje ustrajno čuje o borbama u sjeveroistočnom prigradskom naselju Dačne i u samom centru mjesta – zadnjih je dana glavnina borbi, kako se čini, bila koncentrirana na južno predgrađe Zabalka. Tu je Rusima izgleda za rukom pošao zaobilazak dijela obrambenih položaja, koji je agresore najednom doveo u zonu dva velika brda industrijskog otpada (tzv. „terikona“) južno od centra grada (jugozapadno od tamošnjeg „Centralnog rudnika“). Kako izgleda, borbe se zadnjih dana vode kako za prolaz između ta dva brda, tako i za njihove obronke. Uz to se nanovo spominje i ukrajinsko napredovanje u prostor sela Nelipivka južno od Torecka, te borbe u selu Šćerbinivka na jugozapadnim prilazima gradu.
Manje se promjena bilježilo na obrambenim linijama između Torecka i Pokrovska – a izgleda da nadalje odolijeva i obrana samog Pokrovska (oko 11 km duga linija poljskih fortifikacija od Miroljubivke na sjeveru do sela Lisivka na jugozapadu). Uz borbe po čitavoj dužini ovih utvrda, ipak treba napomenuti poseban ruski pritisak na samom jugoistoku ove zone – na prostoru ukrajinskih naselja Lisivka i Dačenske, koja se pojačano napada s juga i jugoistoka.
Samo koji kilometar južnije, Ukrajincima ne uspijeva stabilizirati bojišnicu zapadno od krajem listopada okupiranog grada Selidove. Kao prvo, agresori su ondje 1. prosinca službeno objavili okupaciju sela Petrivka na južnoj pruzi prema Pokrovsku, da bi se borbe nastavile koji kilometar na zapad i jugozapad – na prostoru uvelike okupiranog sela Žovte (oko 4 km na sjeveroistok), te na zapadnim prilazima u okupirana sela Pustinka i Juriivka. Uz početak ruskog prilaza prema Pokrovsku s juga (borba u selima Ševčenko i Vidroženja, oko 5 km južno od Pokrovska), samo malo južnije teškom mukom odolijeva ukrajinsko uporište Puškine. Dakle, mogu se očekivati i dodatni prodori prema zapadu, u zaleđe Pokrovska – što bi i taj ukrajinski grad moglo dovesti bliže situaciji koju trenutno vidimo dvadesetak kilometara južnije, oko grada Kurahove.
Stanje u zoni oko grada Kurahove
Ako je donedavno stanje oko grada Kurahove bilo teško, sada ono polagano postaje dramatično te teško održivo. Prvenstveno se to tiče (1) sjeverozapadnih prilaza gradu, gdje su izgleda usprkos ukrajinskom održavanju položaja u selima Zorja te Soncivka na sjeveru, agresori ipak nakon okupacije sela Berestki 30. studenog s istoka dospjeli do sela Stari Terni (smještenog na zapadnom kraju tamošnjeg vodnog kanala koji brani sjeverne prilaze u grad Kurahove). Dok borbe u tome selu i nadalje traju, njegova bi okupacija Rusima dala mogućnost prekida sada još jedine ceste koja Kurahove povezuje s ukrajinskim prostorima na zapadu. Ujedno, nije jasno ni koliko je uspješno bilo ukrajinsko povlačenje snaga s tamošnjih istočnijih krajeva prema liniji između sela Soncivka i Stari Terni (oko 4 km zapadno od Berestki) – ali nema vijesti o tamošnjim okruženjima ili zarobljavanjima. Još je neugodnija situacija (2) u središnjoj zoni grada Kurahove, gdje izgleda teku žestoke borbe, a agresori nadiru u urbani prostor kako s istoka (3. prosinca odbijeni mehanizirani naleti iz smjera Maksimilijanivke), tako i s juga (uz ulicu Urožajna). Nije bolje ni (3) oko 8 km južno od grada Kurahove – gdje agresori nastavljaju pritisak u ukrajinskoj zoni naselja uz tok rijeke Suhi Jali. Usprkos nastavku ruskih nastojanja da se taj džep prema istoku presiječe, ondje izgleda da elitna ukrajinska 79. padobranska brigada i dalje drži niz naselja, uz tek postupno povlačenje po rječnom toku na zapad. Tako se i dalje čuje o borbama za Elizavetivku i Romanivku (Rusi službeno objavili okupaciju 3. prosinca), ali i zapadnije kod Gannivke, Veselog Gaja i Uspenivke. Budući da agresori i zapadnije od Uspenivke prijete naseljima Kostjantinopolske, Suhi Jali i Rozliv – ta se fronta zapravo proteže oko 30 km zapadno sve do trase lokalne ceste T-0518, koja od Bagatira ide na jug u Veliku Novosilku.
Upravo je trasa ove ceste zadnjih dana bila za Ukrajinu posebno problematična. Naime, dok ondje obrana sela Rozliv još odolijeva, 29. studenog se iz ruskih izvora službeno čulo o okupaciji sela Rozdoljne (na pola puta do Velike Novosilke) – da bi u nedjelju 1. prosinca samo oko 3 km južnije Rusima uspio prodor preko trase spomenute prometnice i upad u zapadnije selo Novi Komar. Time je barem privremeno prekinuta sjeverna logistička poveznica Velike Novosilke – što će itekako otežati obranu ovog grada kojem su zadnjih desetak dana agresori najednom osvanuli na samom istočnom rubu. U tim okolnostima potpuno padaju u sjenu kako borbe južno od Orihiva u Zaporižju, tako i jučerašnja ruska službena objava okupacije sela Novodarivka oko 15 km jugozapadno od Velike Novosilke, na staroj fronti po administrativnoj granici Donjecke oblasti i Zaporižja.
Zračni napadi
Još u subotu 23. studenog Ukrajinci su uspješno raketama napali luku u okupiranom Berdjansku (požar), da bi nedjelju 24. studenog obilježilo rusko lansiranje 73 kamikaza-drona sa sjevera (50 oboreno, barem 19 prizemljeno elektroničkim ratovanjem), s posebnim ciljevima u Kijevu te širom regije Sumi. Kasnije se raketama gađalo i Černihiv („gospodarske objekte“) i Harkiv te grad Zaporižje („oštećen infrastrukturni objekt“). Ponedjeljak 25. studenog otpočeo je valom od 145 ruskih kamikaza-dronova (barem 71 oborena, 71 prizemljena, jedna preusmjerena u Bjelorusiju) – koje se za promjenu lansiralo i po danu. Štete se bilježilo u Kijevu, u Zaporižju i kod Mikolajeva (energetska infrastruktura) – dok se raketama gađalo Harkiv (sustav S-400) i Odesu (sustav „Iskander-M“). Kasnije u danu opet je raketama bila gađana Odesa, a vođenim zrakoplovnim bombama grad Slatino u regiji Harkiv te niz ciljeva u oblasti Sumi. Zauzvrat se čulo i o napadima ukrajinskih dronova na vojne ciljeve u ruskim regijama Brijansk, Kursk i Kaluga (skladišta nafte JSC „Kaluganaftoprodukt“).
Utorak 26. studenog počeo je rekordnim noćnim napadom 188 ruskih kamikaza-dronova na Harkiv, Kijev i Ternopil („električna infrastruktura“, grad ostao bez vode i grijanja), a onda i Hmeljnicki, Odesu i Krivi Rih. Uz to su lansirane i 4 balističke rakete „Iskander-M“ (sve prošle), a od bespilotnih letjelica je širom Ukrajine srušeno njih 76, 95 je prizemljeno elektroničkim ratovanjem, a 5 je otposlano u Bjelorusiju. Kasnije u danu se čulo i o bacanju vođenih zrakoplovnih bombi kod Harkiva – dok su ukrajinski dronovi djelovali kod Rostova (barem 24 komada), Brijanska (barem 5), Voronježa te oko Belgoroda, Kurska i Orela. Srijedu 27. studenog opet je bilježio noćni napad na Kijev, Hmeljnicki i Čerkasi – sve u sklopu vala od oko 89 kamikaza-dronova sa sjevera (regije Orel, Brijansk i Kursk) te s juga (Primorsko-Ahtarsk). Od toga je 36 letjelica navodno oboreno, 48 prizemljeno, a 5 otposlano u Bjelorusiju i Rusiju. Tog dana su Ukrajinci napadali prostor okupiranog Krima (barem 5 letjelica i 2 rakete) – mete napada dronova te raketa Neptun i Storm Shadow bili su vojni aerodrom kod Belbeka na Krimu i vojna škola u samom Sevastopolju. Uz to, niz ukrajinskih dronova djelovao je i u ruskim regijama Rostov (barem 10 komada), te Voronjež, Smolensk, Brijansk, Kursk i Belgorod.
Četvrtak 28. studenog započeo je ruskim raketnim napadima na Kropivnicki, Harkiv („civilno poduzeće u Kijevskom okrugu”), Rivne, Šostku i Lutsk (strujna infrastruktura), da bi se uskoro čulo i o eksplozijama u Ivano-Frankivsku, Hmeljnickom, Černivcima i Odesi. Na meti je uz industrijske kapacitete opet bila i strujna infrastruktura. Ukupno se radilo o lansiranju 97 kamikaza-dronova (35 oboreno i 62 prizemljene), 3 balističke rakete sustava S-300 iz Belgoroda prema Harkivu, 57 krstarećih raketa Kh-101 s bombardera Tu-95MS i 28 raketa 3M-54 Kalibr (76 oborenih krstarećih raketa oba tipa), te 3 vođene rakete Kh-59/69 (sve tri srušene). Nasuprot tome, čulo se o rušenju ukrajinskih letjelica iznad Krasnodara (14 komada), Brijanska (6 komada), Rostova (2 komada) te Belgoroda i okupiranog Krima. Na zapadu Krima uspješno je bio uništen ruski radar Podlet-K1 koji za sustave S-400 otkriva ciljeve na malim i iznimno malim visinama. Petak 29. studenog opet je započeo ruskim lansiranjem 132 kamikaza-drona sa sjevera i juga (88 srušeno, barem 41 prizemljen, 1 vraćen u Rusiju), dok se vođenim zrakoplovnim bombama gađalo ciljeve u ukrajinskoj regiji Sumi. Nasuprot tome, u Rusiji su ukrajinske bespilotne letjelice bile rušene iznad Rostova (barem 29 komada), nad Krasnodarskim krajem (8 komada), te u Belgorodskoj i Brijanskoj oblasti. Kako izgleda, posebno je tu na meti opet bilo strateško rusko skladište nafte Atlas kod Kamenska u regiji Rostov – gdje je došlo do velikog požara koji danima nije bio ugašen. Nažalost, nije mnogo bolje bilo niti nekoliko nadolazećih dana.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....