Drevni papirus dokazuje da je Isus bio oženjen Marijom Magdalenom? 'Moja žena, s kojom stanujem, bit će učenica!'

Nedavno otkriveni fragment papirusa mogao bi poljuljati temelje suvremenog kršćanstva svojom eksplozivnom tvrdnjom da je Isus bio oženjen Marijom Magdalenom.

U pronađenom tekstu se Isus direktno referira na "moju ženu", a stručnjaci smatraju da se njegove riječi odnose upravo na Mariju Magdalenu. "Bit će moja učenica", dodaje, kao i "s njome stanujem".

Veličine 8x4 centimetra, ovaj fragment teksta podupire jednu od podstruja kršćanske misli koja podriva crkvenu dogmu tvrdnjom da kršćanski mesija nije živio u celibatu te da su on i Marija Magdalena bili par. Ta podstruja postoji od drevnih vremena, a javnosti ju je najbliže eksponirao Dan Brown svojim bestselerom ' Da Vincijev kod '. U moderno doba, po prvi puta se za takva vjerovanja saznalo 1945., kad su u Nag Hammadiju u Gornjem Egiptu pronađena tzv. Gnostička evanđelja . Uključivala su Evanđelje po Tomi, Evanđelje po Filipu i Tajno otkrivenje po Ivanu, čija se gnostička verzija kršćanstva uvelike razlikuje od službene.

Ako je ovaj papirus izvoran, baca sumnju i na uvriježeni prikaz Magdalene kao prostitutke-pokajnice i naglavačke izokreće kršćanski ideal seksualne apstinencije.

Nepotpuni manuskript napisan je na drevnom koptskom, a zbog dijalekta i oblika pisma njegovo geografsko porijeklo se smješta u Gornji Egipat, u sredinu 4. stoljeća poslije Krista.

Papirus je detaljno proučila profesorica teologije s Harvarda Karen King, koja na tom sveučilištu drži najstariju stalnu akademsku katedru u SAD-u. Ona je za Smithsonian Magazine izjavila da ovaj papirus dovodi u pitanje celibat svećenstva kao nešto temeljeno na Isusovom primjeru.

- Ovo pokazuje da su postojali rani kršćani koji su seksualnu zajednicu braka smatrali imitacijom Božjeg stvaralaštva i plodnosti, i vjerovali da je duhovno ispravna.

Profesorica King smatra da se fragmentu ne bi trebala pridavati osobita biografska važnost, jer je tekst vjerojatno izvorno napisan na grčkom oko stotinu godina poslije Raspeća, a zatim transkribiran na koptski. Njegova je važnost zapravo u tome što ukazuje na mogućnost da je neka ranokršćanska sekta svoje duhovno iscjeljenje crpila upravo iz prikaza svog proroka kao oženjenog čovjeka.

No prikaz Isusa kao čovjeka zemaljskih strasti i potreba nije preživio doktrine kršćanskih crkvi, koje upravo celibat i asketstvo naglašavaju kao duhovni ideal.

Interpretacije profesorice King temelje se na pretpostavci da je ovaj fragment original, što ipak nije stopostotno potvrđeno, niti je provedena kemijska analiza tinte. Ipak, profesor Roger Bagnali sa Sveučilišta u New Yorku, stručnjak za papiruse koji je čuven po svojim konzervativnim procjenama autentičnosti drevnih spisa, smatra da je ovaj original.

Zbog oštećenja, tekst nije moguće pročitati u cijelosti, no profesorica King razaznala je osam djelomičnih izjava:

- '...ne meni. Majka mi je dala [život]...'

- 'Učenici su rekli Isusu...'

- '... poreći. Marija je toga vrijedna...'

- 'Isus im reče, Moja žena...'

- '...ona će moći biti moja učenica...'

- 'Neka se oholi nadimlju...'

- 'Što se mene tiče, ja s njom stanujem kako bih...'

- '...slika...'