Đukanović: ‘SPC je instrument velikosrpskoga nacionalizma i ruskih interesa na Balkanu‘

S predsjednikom Crne Gore Milom Đukanovićem razgovarali smo samo dan nakon konstituirajuće Skupštine Crne Gore. On na njoj nije bio nazočan, što govori o predstojećoj tvrdoj kohabitaciji koja će karakterizirati tu državu sljedeće gotovo tri godine koliko mu još traje mandat. Naime, dosadašnja oporba pobijedila je njegov DPS na nedavnim parlamentarnim izborima nakon 30 godina neprekinute vladavine. Razgovor s predsjednikom Đukanovićem vođen je za emisiju “Oko Globusa” koja je emitirana na portalu Jutarnji.hr.

Skupština Crne Gore je konstituirana, izabran je predsjednik i predložen mandatar za sastavljanje nove vlade. Jeste li po Ustavu sada vi na potezu?

- Konstituiranjem Skupštine počela je finalna faza legitimizacije izbornog procesa. Izabran je predsjednik parlamenta i makar neformalno najavljen kandidat za predsjednika vlade. Kažem neformalno, jer sada počinje teći rok od mjesec dana u kojem predsjednik države obavlja konzultacije s liderima političkih partija. Vlada se mora konstituirati u sljedećih 90 dana.

Kako to da kao predsjednik države niste bili na konstituirajućoj sjednici?

- Spriječile su me ranije preuzete obaveze. To je ipak samo jedno protokolarno pitanje. Mnogo važnije je to što smo u više navrata ponovili da priznajemo rezultate izbora i da čestitamo pobjednicima. Učinit ćemo sve da transfer vlasti protekne brzo i glatko.

Kako komentirate činjenicu da se vladajući blok dogovorio oko podjele funkcija uz posredovanje mitropolita Srpske pravoslavne crkve Amfilohija?

- To je samo vrlo dosljedno ponašanje nove parlamentarne većine. Više je nego očito da je SPC bio ne samo neprimjereno uključen u izbore nego je bila i najaktivniji politički akter. SPC je u kontinuitetu instrument velikosrpskog nacionalizma i ruskih imperijalnih interesa na Balkanu. Ovaj put je to samo radio otvoreno. Nakon izbora je jedan od glasnogovornika SPC-a kazao da će se SPC povući iz političkog života, čime su samo sve ovo potvrdili. Međutim, njegovi pretpostavljeni se s tim očito nisu složili pa su pokazali koga se pita. Oni su odlučili tko će biti nosilac te politike, što je priznao i sam kandidat za premijera Zdravko Krivokapić. Ali, to je naša realnost s kojom se moramo suočiti kako bismo sačuvali Crnu Goru kao građansku i sekularnu državu s multietničkom demokracijom i europskim vrijednostima.

Vaša izjava da ste spremni boriti se za Crnu Goru ne samo u parlamentu nego i u šumi izazvala je veliku buru. Zar je stanje tako loše da može dovesti do građanskog rata?

- Nije stanje tako loše. Crna Gora je najstabilnije društvo na zapadnom Balkanu. Vjerujem da možemo izdržati i ovaj eksperiment u koji je zemlja sada ušla. Poslije 30 godina mijenja se vlast, a opozicija koja nikada do sada nije bila vlast mora se učiti tom poslu. A vlast se nakon 30 godina mora učiti opozicijskom djelovanju. Tu poruku o borbi i u šumi, ako bude trebalo, poslao sam onima koji su isuviše jednostavno počeli tumačiti rezultate izbora. Ne samo u domaćoj, nego i međunarodnoj javnosti proširila se teza da je rezultatima izbora ugrožena i crnogorska država. Na ovim izborima nismo odlučivali o državi, o tome smo odlučili prije 14 godina. Ali ako bilo tko iz Crne Gore ili iz regije smatra da pod promjenom vlasti može ugroziti našu državu, mora znati da ćemo je braniti onako kako smo je branili vjekovima. Dakle, to nije bila neka zla slutnja, a ni današnja realnost.

Velike geopolitičke igre vode se na Balkanu stoljećima. Koliko je realna špekulacija o kompenzaciji Srbiji za gubitak Kosova ustupcima vezanim uz Crnu Goru i Republiku Srpsku?

- Na globalnoj sceni sve se brzo mijenja, osim balkanske nepovoljne realnosti. To je jedna od, uvjeren sam, pogrešnih balkanskih percepcija. Balkan je uvijek bio na liniji fronte raznih globalnih interesa. Prije nekoliko godina bili smo na udaru ruskih interesa koji su htjeli spriječiti ulazak Crne gore u NATO. Ne možemo isključiti mogućnost da velikosrpski interesi nisu do kraja dosanjani. Nisam još pročitao ni jedan demanti s neke relevantne beogradske adrese. U toku je proces ulaska Kosova u Ujedinjene narode pa su oni koji njeguju velikosrpske aspiracije mogli povjerovati u neku kompenzaciju na račun Crne Gore i Republike Srpske. Sve su to snovi i iluzije.

Lideri pobjedničkog bloka potpisali su zajedničku izjavu u kojoj tvrde da neće mijenjati vanjsku politiku Crne Gore. Imate li informacije na kakav je to odjek naišlo na Zapadu? Vjeruje li im se?

- Na taj su način samo odali najveće moguće priznanje našem vanjskopolitičkom kursu. Je li to nekog na Zapadu iznenadilo? Naravno da ne, zato što je do takvog sporazuma i došlo uz inicijaciju sa Zapada. Ne bi oni sami napravili takav salto mortale. Ja sam skloniji vjerovati djelima nego riječima. A čuli smo od nekih i da se Crna Gora oslobađa poslije 75 godina. Godine 1945. se Crna Gora oslobodila i od fašizma, ali i od srpske okupacije koja je počela 1918. godine.

Otvoreno ste optužili Srbiju za verbalnu i političku agresiju i miješanje u izborni proces u Crnoj Gori. Jeste li o tome razgovarali s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem?

- Gotovo da nema dužnosnika Srbije koijii se zadnjih godinu dana nije direktno i brutalno umiješao i u politički život Crne Gore i u izborni proces. Bilo je i medijskog divljanja. Nema nikakve dileme da je današnja Srbija davala logistiku velikosrpskom nacionalizmu prema Crnoj Gori. Nedavno, prije izbora razgovarao sam s predsjednikom Srbije i ukazao mu na to, ali odgovor je bio zaogrnut plaštom zabrinutosti za ugrožena prava srpske manjine u susjednim državama. Imao sam utisak da je Vučić nešto poduzeo prema medijima pa je agresija utihnula za jednu oktavu. Ali, pušten je duh iz boce koji se sada ne može kontrolirati.

Kakva će to biti kohabitacija. Mi u Hrvatskoj uživamo u tvrdoj kohabitaciji, kako ju je i najavio premijer Andrej Plenković. Hoće li u Crnoj Gori biti još tvrđa?

- Bit će to normalna kohabitacija, barem što se mene tiče.

Ipak, bit će izazovno jer je Aleksa Bečić, novoizabrani predsjednik Skupštine, još prije nekoliko dana tražio da podnesete ostavku.

- Moju ostavku može tražiti tko god hoće, a mogu sad i ja tražito njegovu ostavku. Ja sam legitimno izabrani predsjednik, vrlo sam ponosan na sve što smo postigli i smatram da trebam nastaviti raditi dalje. Tko ne bude želio surađivati, neće ugroziti moje funkcioniranje kao predsjednika. Imam određeni kapacitet ustavnih ovlasti koji ću koristiti kao i do sada.