GODINAMA PRATILA PAPU

EKSKLUZIVNI INTERVJU: 'PAPA NIJE SURAĐIVAO S VOJNOM HUNTOM' Urednica koja otkriva tko je iskonstruirao priču

Carolina Barros urednica novina Buenos Aires Herald koja je godinama pratila djelovanje kardinala Jorgea Marija Bergoglia

Papa Franjo: Put do Vatikana - naslov je dokumentarnog filma koji je ovih dana imao premijeru na National Geographic Channelu. Jedna od sugovornica u njemu je Carolina Barros, urednica novina Buenos Aires Herald koja je godinama pratila djelovanje kardinala Jorgea Marija Bergoglia dok je bio nadbiskup glavnog argentinskog grada. Razgovarali smo s njom o novom poglavaru Katoličke crkve.

Čini se da papa Franjo svaki dan nekim novim dirljivim potezom iznenadi javnost. Je li i u Argentini bio takav?

- Kada je bio nadbiskup Buenos Airesa, također je bio pun iznenađenja. Bilo je jasno da je riječ o socijalno osjetljivom crkvenom dužnosniku koji je redovito posjećivao slumove i siromašna naselja, ali je to radio potajno, bez publiciteta. Kod njega je bila dojmljiva svestranost djelovanja - uspijevao je istodobno obnašati svoje pastoralne dužnosti, uključujući socijalni angažman, ali je znao biti i vrlo izravan kad je riječ o političkim pitanjima, što se od isusovca i može očekivati. Kada je bilo potrebno, znao je odlučno naglasiti svoja stajališta i uputiti jasnu kritiku vlastodršcima. Djelovao je potiho, ali je bio jako aktivan.

Sa zatvorenicima

Piše se da je njegov izbor bio iznenađenje za Argentince?

- Možda za medije i građane. Ali, kada biste razgovarali sa svećenicima koji su radili s njim, za njih to nije bilo iznenađenje, dapače puno njih je bilo gotovo sigurno da će biti izabran. Neposredno nakon što je Bergoglio postao Papom gostovala sam u jednoj televizijskoj emisiji s jednim takvim svećenikom, bilo je to dan nakon izbora. Rekao mi je: ‘Zapamtite, na ovaj Uskrs Papa će ići u posjet zatvorenicima, budite sigurni u to!’ I vidimo da se tako dogodilo. Znači, papa Franjo je nastavio raditi ono što je radio dok je bio nadbiskup Buenos Airesa.

Njegova politička angažiranost nije odgovorala svima?

- Bergoglio nije imao ‘buran’ odnos samo s pokojnim Nestorom Kirchnerom i njegovom suprugom koja ga je naslijedila, nego i s prijašnjim predsjednicima. On je uvijek bio odlučan kada je trebalo uputiti kritiku vlasti, a njegove su propovijedi, posebice ona koju je imao na argentinski Dan neovisnosti 25. svibnja, često bile posvećene komentiranju zbivanja u politici. Govorio je puno o potrebi borbe protiv, kako ga je nazivao, skandaloznog siromaštva i u jednom je trenutku došlo do konflikta s Nestorom Kirchnerom, a poslije i s njegovom suprugom. Taj se odnos sada promijenio nakon što je nadbiskup postao Papa, došlo je do velikog ‘obraćenja’ predsjednice Cristine Kirchner koja daje oduševljene izjave o Papi.

Tko je u pozadini

U jednom ste članku napisali da su napadi na Papu zbog njegove navodne suradnje s vojnom huntom povezani s tim turbulentnim odnosom između njega i predsjednice Kirchner, ranije njezina supruga?

- Da, na određeni način jesu. Novinar koji stoji iza tih napada, Horacio Verbitsky, jedno je od glavnih pera Pagina/12, novina koje su poluslužbeno glasilo administracije predsjednice Kirchner. On je predsjednici jako blizak i jedan je od njezinih glavnih savjetnika. Verbitsky je 2005., iste godine kada je izbio sukob između predsjednika Nestora Kirchnera i nadbiskupa Bergoglia, objavio knjigu o ponašanju Katoličke crkve tijekom vojne hunte i u jednom poglavlju osudio Bergoglia da nije učinio dovoljno za dvojicu isusovaca koje je vojna hunta uhitila 1976. i mučila ih. Nakon što je kardinal Bergoglio izabran za Papu, pojačao je napade. Po mom mišljenju, riječ je o uobičajenoj politici koju provodi ova vlada i koja se dobrim dijelom temelji na plasiranju netočnih informacija i laži o suparnicima.

Verbitsky ustraje na tim optužbama iako ih je u međuvremenu demantirao jedan od isusovaca o kojima je riječ, Francisco Jalics, a i aktivist za ljudska prava Adolfo Perez Esquivel progovorio je pozitivno o Papinu ponašanju tijekom diktature?

- Da, Esquivel, koji je dobio Nobelovu nagradu za mir upravo zbog borbe za prava ugroženih tijekom diktature. Treba znati da je Verbitsky posebna priča, on je bivši peronistički gerilac koji savjetuje predsjednicu i ima specifična gledišta na politički sustav, ne vjeruje u klasičnu demokraciju i zagovara izravnu demokraciju koja ovdje u Argentini zapravo podsjeća na anarhizam, s čestim izborima na kojima se uvijek izaberu isti političari. Situacija kakva je u Venezueli, a mi u Argentini idemo prema tome.

Tiho su djelovali

Koje je onda vaše mišljenje o optužbama protiv Bergoglia?

- U vrijeme diktature bila sam mlada studentica, ali sam radila s isusovcima u slumovima. Papu u to vrijeme nisam susrela, ali sam znala dosta o načinu na koji su djelovali on i njegov red. Oni su tiho djelovali, nisu se razmetali onim što su radili. Ako govorimo o Bergogliu, on je osobno upravo takav - tih i posvećen onome što radi, u vjeri da će istina na kraju pobijediti. Međutim, treba također zapamtiti - Bergoglio ima jak politički instinkt i dok je obnašao dužnost provincijala isusovačke provincije, znao je da neke stvari mora raditi u tajnosti, a o drugima može javno progovarati. On je znao ‘povlačiti prave konce’. Puno je pomagao ljudima koje je progonila vojna hunta i sada zapravo imamo situaciju gdje se sve više ljudi javlja i govori o svemu dobrome što je za njih napravio. Treba znati kontekst - mi u Argentini smo nakon ponovnog uspostavljanja demokracije 1983. imali razdoblje tijekom kojega smo pokušavali raščistiti sve traume, među ostalim i suđenjima protiv vođa vojne hunte. Nakon toga je uslijedilo razdoblje smirivanja tenzija, ali se to promijenilo dolaskom na vlast Kirchnera koji je htio ponovno preispitati prošlost i završiti s njezinim naslijeđem jednom zauvijek. Možda je to i bila dobra intencija, ali naprosto predugo traje, s neprestanim osuđivanjima i optužbama koje traju već jedno desetljeće, sve je postalo politička igra. I na to je Bergoglio upozoravao dok je bio nadbiskup - postoje druga pitanja ugroženih ljudskih prava, a najveće je veliko siromaštvo, kojima se treba posvetiti. Upozoravao je argentinske političare da počnu raditi nešto konkretno, a prestanu održavati dramatične govore pune velikih fraza koje ne znače zapravo ništa. I ta njegova kritika mnogima se nije svidjela.

Spomenuli ste da je papa Franjo u prošlosti pokazivao jak politički instinkt. On će mu sigurno dobro doći u sređivanju stanja u Rimskoj kuriji, što je, tvrde analitičari, jedna od glavnih zadaća pred njim.

- Sigurno. Primjerice, kada je postao nadbiskup Buenos Airesa, dijeceza je u ekonomskom smislu bila u jako lošem stanju, a on je sredio stvari. On zna što radi i zna kako upravljati. Isto tako, on je čovjek bez strahova, vrlo vičan javnim nastupima i vrlo siguran u ono što govori. S druge strane, kada pogledate neke male poruke koje je uputio tijekom dosadašnjeg pontifikata - njegove stare cipele koji i dalje nosi, odluka da i dalje živi u Domu svete Marte, odbijanje da nosi zlatni križ i slično - sve vam to govori da je on jednostavan čovjek na važnim mjestima. I on voli to naglašavati i uživa u tome. Mi Argentinci imamo svoje nacionalno piće, vrstu čaja koja se zove mate, koji piju svi, a posebno je omiljen u nižim društvenim slojevima. U slumovima je ispijanje mate neka vrsta društvenog rituala. Bergoglio je, dok je bio nadbiskup, svake nedjelje sjedao u autobus ili metro i išao u slumove družiti se s ljudima i piti mate. On naprosto voli biti među običnim ljudima, ali vičan je i pozicijama moći i zna kako tom moći raspolagati.

Znak nade

Puno se pisalo o tome što njegov izbor znači za Crkvu, ali što on znači za stanje u Latinskoj Americi?

- Njegov izbor važan je znak nade za regiju. Latinska Amerika trenutačno je puna populističkih vođa koji probleme siromaštva i socijalna pitanja koriste kao sredstvo za dolazak na vlast i ostajanje na njoj po svaku cijenu. U Latinskoj Americi događa se važan fenomen - u zadnjih deset godina velik broj ljudi napredovao je na ljestvici životnog standarda - u Brazilu je, primjerice, 40 milijuna ljudi došlo na razinu srednje s one niže klase. Iako je u isto vrijeme socijalni jaz između najbogatijih i najsiromašnijih ostao jednako velik ili još veći, ta socijalna promocija važan je argument za populističke vlade. Po principu, glasajte za mene i ja ću vam pomoći. Veliki je udarac za taj populizam izbor latinoameričkog Pape koji razmišlja i djeluje na način na koji Bergoglio to radi. On zna što je siromaštvo, zna kako siromašni žive i što se događa među njima.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. studeni 2024 23:23