"Na inicijativu mađarske strane, Vladimir Putin telefonski je razgovarao s premijerom Mađarske Viktorom Orbánom", tako je Kremlj izvijestio javnost o razgovoru za koji Rusiji najskloniji europski lider na platformi X, bivšem Twitteru, tvrdi da je trajao sat vremena.
Promjena odnosa snaga na Bliskom istoku padom režima sirijskog zločinca Bashara al-Assada, koja je pokazala slabost Rusije, potaknula je diplomatske napore da se učini nešto s ruskom agresijom na Ukrajinu. Orbán se opet ponudio biti teklićem između izabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa, kojeg je posjetio na Floridi u utorak – treba li reći da je na sastanku bio i Elon Musk?
Mađarski premijer predsjedanje našom Unijom počeo je u srpnju iznenadnim posjetom Putinu, što je popraćeno oštrim porukama Bruxellesa da ne govori u ime svih nas ostalih. Tvrdio je da je pokrenuo mirovnu misiju koja se, ako je i postojala, razbila o zbivanja na ratištu gdje Rusija i dalje nesmiljeno napreduje, a Ukrajina ne uspijeva usporiti nalet na bojištu u Donbasu. Ne pomaže ni odluka SAD-a da njihovim dalekometnim raketama može gađati ciljeve u Rusiji, što je bilo očekivano jer prevagu u ukrajinsku korist nisu donijeli ni zrakoplovi F-16, iako su u Kijevu tvrdili da će to biti onaj prijelomni čimbenik.
Zelenski, kako je zločest taj Zelenski
I sada Orbán, na X-u, tvrdi da su "na kraju mađarskog predsjedanja EU-om uložili nove napore za mir. Predložili smo božićni prekid vatre i veliku razmjenu zarobljenika. Tužno je što je predsjednik Zelenski to odbacio i isključio. Učinili smo što smo mogli!"
Gotovo pa da čovjeku bude žao sirotog Orbána, trudi se, a koristi nikakve. Kriv je, razumljivo, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski koji odbacuje Orbánov trud da kreira uvjete mirovnih pregovora. Ne shvaća mađarski lider, koji se nalazi pred neočekivanim izazovom jer oporbeni lider Péter Magyar vodi u anketama – izbori su 2026. godine. Ne shvaća da njegovi dobri odnosi s Trumpom i navodno s Putinom nisu razlog da bi mu njih dvojica prepustili povijesno važan posao, pregovore koji će privesti kraju najveći rat u Europi nakon Drugog svjetskog.
Orbán nema nikakvu podršku u NATO i EU što njegove mokre snove mirovnog posrednika čini iluzornima, ali on to jednostavno ne može prihvatiti. Na posljednjem sastanku ministara vanjskih poslova našeg obrambenog Saveza glavni tajnik Mark Rutte rekao je da je sada neophodno osigurati da vojna pomoć stiže u Ukrajinu kako bi Kijev, kad oduči jednom ući u pregovore s Rusijom, učinio to s pozicije snage. To se neće dogoditi, ali dobro zvuči. Mađarski premijer je odbio slati pomoć Kijevu što ga automatski isključuje iz pregovora.
Doček Trumpa
Istodobno traju ozbiljni procesi u Europi čiji ključni lideri pripremaju zajedničke platforme kako bi dočekali Trumpa s odgovorima na sve njegove prijetnje. U razgovoru za televiziju NBC izabrani je američki predsjednik ponovio da Ukrajina mora računati na smanjenje američke pomoći što slabi Rutteovu izjavu. Naglasiti treba Trumpovu rečenicu "rat s Rusijom važniji je Europi nego nama" koja djeluje poput odjeka izjava Baracka Obame iz 2014. godine, "Ukrajina nije američki nacionalni interes". Europa sa sadašnjim vojnim potencijalima ne može ostvariti Rutteovu želju da "Ukrajina u pregovore s Rusijom uđe s pozicije snage".
U tom kontekstu treba gledati poziv Friedricha Merza, lidera njemačke opozicijske Kršćansko demokratske unije (CDU) i vjerojatnog novog kancelara nakon izbora u veljači, koji je u posjeti Kijevu početkom tjedna predložio formiranje europske kontaktne skupine koja bi koordinirala pristup rješavanju ukrajinske krize kako bi Europa nastupala jedinstveno. Njemačka, Francuska, Poljska i Ujedinjena Kraljevina bile bi članice.
Taj proces veće teče, u četvrtak su se u Varšavi susreli premijer Donald Tusk i francuski premijer Emmanuel Macron kako bi raspravljali o europskoj sigurnosnoj krizi nakon što se ovaj potonji sastao tijekom vikenda sa Zelenskim i Trumpom. Le Monde piše da Macron dolazi kako bi "raspravio veću podršku Ukrajini s pogledom prema mirovnim pregovorima". Prevedeno, raspravljalo se o mogućem raspoređivanju europskih snaga na liniji razdvajanja kad dođe do primirja jer SAD vojnike raspoređivati neće. Obavještajni izvori procjenjuju da će, u slučaju dogovora, biti potrebno oko 40.000 vojnika koji bi čuvali primirje, a Kijev će inzistirati da većina bude iz članica NATO.
Poljska u siječnju preuzima predsjedanje našom Unijom pa će se vratiti razgovori na razini 27 članica - možda bez Mađarske i Slovačke - o zajedničkom pristupu ukrajinskoj krizi.
Moramo biti za stolom, ne kao na Jalti
Merzov prijedlog i provedba koja je u punom zamahu pokazuje da su europski čelnici shvatili pogibelj koja se krije iza mogućeg dogovora Trumpa i Putina bez sudjelovanja predstavnika Europe. Rus i Amerikanac, za razliku od 1945. i Jalte, ne vide britanskog premijera sebi ravnim, a ni ikoga iz Europe. Rješenje ruske agresije na Ukrajinu odsudno je pitanje buduće europske sigurnosti koju ozbiljno podriva sve intenzivniji hibridni rat protiv ciljeva u EU i na Otoku iza kojeg stoji Moskva.
S druge strane, unutar NATO-a priprema se odgovor Trumpovoj tezi da će SAD ostati u našem obrambenom Savezu ako će Europa plaćati svoje račune. Europske članice, piše The Financial Times, pripremaju zajednički prijedlog da donja granica obaveznog ulaganja u obranu bude 3 posto BDP-a, na summitu u Walesu 2014. godine dogovoreno je bilo 2 posto što još uvijek nije ostvarilo devet članica uključujući Hrvatsku – podsjetiti valja da najmanje 20 posto tih sredstava mora ići na opremu.
Trend povećanja obrambenih izdvajanja je vidljiv, prije šest godina samo je šest članica prelazilo 2-postotni prag. Ostvarenje cilja bilo bi postupno, prvi je korak doći do 2,5 posto, a 3 posto do 2030. godine. Taj bi plan mogao dobro odjeknuti u ušima izabranog predsjednika. Dogovor bi trebalo zapečatiti na summitu u Nizozemskoj u lipnju iduće godine.
Trenutna je situacija u našem obrambenom Savezu raznorodna, na dnu je Španjolska s izdvajanjem ispod 1,28 posto, kao i Slovenija, Hrvatska je oko 1,8 posto, Crna Gora prelazi granicu s malo više od 2 posto, a na vrhu je Poljska s 4,7 posto i Estonija s gotovo 3,5 posto. Nevolja će biti sa zemljama koje imaju velik dug, poput Italije koja je u hrvatskom društvu, a i Francuska jedva prelazi 2 posto.
Odakle smoći novac za povećanje kad su kamate na dug veće od obrambenog proračuna? Iz toga proizlazi politički problem u društvima koja su od pada Berlinskog zida zaboravila na obranu kao proračunsku stavku. Javnost je svjesna postojanja ugroze, ali nitko nije sklon da se njegove povlastice umanjuju na račun povećanja obrambenog proračuna.
Za kraj napomena jer se u medijima javljaju teze kako bi NATO mogao izaći s mirovnim planom kojim bi zaobišao Trumpov, tako posljednji piše Newsweek. Naš obrambeni Savez ne priprema nikakav plan o Ukrajini koja nije članica, a NATO se ne bavi diplomatskim aktivnostima, njegova je zadaća koordinirati djelovanje članica na obrambenom planu. Ideja da bi NATO radio plan mimo SAD-a ozbiljna je besmislica budući da Washington predstavlja pola NATO-a.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....