Utorak, 18. srpnja, ujedno je 510. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini.
Nakon prolaznog lošijeg vremena krajem prošlog tjedna, zadnji su dani ondje ljetni, pretežito sunčani i dosta suhi, što je dovelo i do intenziviranja tamošnjih borbenih djelovanja. Vruće vrijeme na momente vidljivo napreže ukrajinski sustav opskrbe električnom energijom (što se sanira povremenim uvozom struje iz Slovačke i Moldove), a takvi uvjeti pomažu i ukrajinskoj poljoprivredi.
Od sezonskih uroda spominju se maline i jagode – za koje su odmah Poljaci od Europske komisije tražili ograničenja uvoza – no na tamošnjem tržištu cijene su ostale prilično stabilne, s očekivanjem jesenskih poskupljenja posebno za robe koje će trebati čuvati u skladišnim sustavima koje troše električnu energiju.
Iako je aktivna čitava fronta, može se ipak uočiti da pojedine zone bojišta imaju svoju dinamiku. Tako u Zaporižju, usprkos kontinuiranom ukrajinskom pritisku, nije bilo bitnijeg pomaka nedaleko Dnjepra (zona oko sela Pjatihatki i prema selu Žerebjanki), dok se nastavljaju i borbe južno od Orihiva (na prilazima ruskom uporištu Robotine). Ponešto je drugačije oko Velike Novosilke, na granici Zaporiške i Donjecke oblasti. (1) Oko 15 km jugozapadno od tog grada nastavljena su ukrajinska nastojanja za oslobađanjem ruskog uporišta Prijutne, te borbe na prostoru Gruševe Balke. Izgleda da je bilo pomaka (2) oko 9 km južno od Velike Novosilke, gdje su zadnjih dana ukrajinske snage izgleda uspjele ući u rusko uporište Staromajorske (možda i obližnje Urožajne), te zadržati barem dio mjesta u protunapadima koji su slijedili. Ako se vjeruje ukrajinskim izvorima, radi se o pomaku od oko 1,5 km, no nije jasno je li sve to i trajnije zadržano. Slično žestoka, ali bez jasnih pomaka, bila je zadnjih dana i borbena situacija oko Bahmuta.
Žestoki sukobi
Ondje traju žestoka sukobljavanja u neposrednoj blizini grada, (1) kako na sjeverozapadu (zona oko sela Berhivka), tako i (2) na jugu (oko prigradskog sela Klišćivka, te nedalekog sela Andriivka, oko 8 km južno od ruba Bahmuta). Jednako tako se nastavljaju i borbe u široj obuhvatnoj zoni Bahmuta – (1) na sjeverozapadu, u zoni sela Minkivka te Orihovo-Vasilivka oko 13 km od grada po cesti M-03, te (2) na jugu kod Kurdjumivke, oko 11 km od Bahmuta. Na svim tim poprištima izgleda da ukrajinske snage mogu uskoro očekivati bitnije uspjehe, budući da polagano i ustrajno napreduju usprkos brojnih ruskih protunapada te konstantnog dopremanja dodatnih agresorskih pričuva.
Ne bi li skrenuli ukrajinsku pažnju sa spomenutih zona pritiska, ruske snage zadnjih dana jačaju svoja djelovanja kako sjeverno od rijeke Siverski Donjec, tako i oko okupiranog grada Donjecka. Dok na bojištima oko Donjecka (posebno kod ukrajinskih uporišta Novomihailivka, Marinka, Pervomajske te oko Avdiivke) nema bitnijih pomaka usprkos izmjenjivanju napada i protunapada – posebno pažljivo treba promotriti sjever Donbasa.
Naime, agresori su prošlog tjedna naglasak ondje stavili na potez zapadno od Kremine prema Limanu, gdje su jakim pritiskom došli nadomak ukrajinskih položaja uz rijeku Žerebec (potez Torske-Zarične) – da bi onda težište prebacili desetak km sjevernije od Zarične (potez Terni-Novosadove), kako izgleda bez puno uspjeha. Iako se bilježe i agresorski napori oko 15 km sjevernije (potez Makiivka-Novovodjane), izgleda da je usprkos velikim naporima bez posebnih uspjeha ostao i agresorski pritisak oko 65 km sjeverno od rijeke Siverski Donjec, u zoni oko okupiranog grada Svatove.
Ondje se žestoko nastojalo potisnuti ukrajinske branitelje zapadno od ceste P-07 u zoni naselja Novoselivske – no izgleda da napadi južno od tog sela nisu bitnije potisnuli branitelje na zapad prema Stelmahivki, pa je onda i Novoselivske tek ostalo u „sivoj zoni“ – što nije posebna novost za ovaj lokalitet koji je do sada već više puta prelazio iz ruke u ruku. Ovoga tjedna bilježi se i jačanje ruskog pritiska oko 34 km dalje na sjeverozapad, u neposrednoj okolini grada Kupjanska.
Ondje su borbe oživjele desetak km sjeveroistočno od Kupjanska, u šumovitom pojasu uz rijeku Oskil, a usprkos određenom iznenađenju – ruska strana izgleda nije uspjela profitirati borbenim djelovanjima u zoni oko tamošnjih sela Masjutivka i Liman Perši. Kako izgleda, ukrajinski branitelji su ondje u borbu ubacili dodatna pojačanja, te se borbe nastavljaju bez vidljivih bitnih pomaka bojišnice.
Zračni napadi agresora
Kako je već običaj zadnje vrijeme, i subota, 15. srpnja, započela je ruskim zračnim napadima – među ostalim, lansiranjem 6 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 s juga, od čega ih je 4 bilo srušeno od ukrajinske protuzračne obrane. Ciljevi su izgleda bili u predgrađima grada Zaporižje, gdje se bilježilo štetu i žrtve. Tijekom dana se tome nadodalo i lansiranje dodatna dva kamikaza- drona, dvije krstareće rakete 3M54 Kalibr, te dvije protuzračne rakete sustava S-300 u modu napada na kopnene ciljeve iz Belgoroda, od čega su samo dronovi bili presretnuti prije udara u ciljeve. Kako izgleda, mete kasnijih napada, pa onda i napada tijekom nedjelje 16. srpnja, bili su objekti u Harkivu – dok su ruski izvori spominjali napade na željezničke kompozicije zapadne opreme i ljudstva na putu prema Kupjansku, ukrajinski su izvori pokazivali tamošnju industriju, te Pravosudnu akademiju (za koju Rusi tvrde da je privremeni smještaj „stranih plaćenika“).
Ponedjeljak, 17. srpnja, opet su obilježili napadi kamikaza-dronova, a onda i lansiranje 5 raketa sustava S-300 na ciljeve u dubljem zaleđu fronte oko Bahmuta (Kostjantinivka), dok se ciljeve bliže bojišnici u toj zoni gađalo i vođenim zrakoplovnim bombama FAB-250 i FAB-500 (naselje New York).
Danas ujutro tome se dodalo 6 krstarećih raketa 3M54 Kalibr s Crnoga mora i 36 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 s Krima – od čega je uništeno svih 6 raketa i 31 bespilotna letjelica. Njihovi su ciljevi bili oko Odese i Mikolajeva te u gradovima unutrašnje Ukrajine – a usprkos ruskim vojnim navodima da se gađalo proizvodnju ukrajinskih pomorskih dronova i vojna skladišta goriva, samo koji sat kasnije i sam Dmitrij Peskov, savjetnik ruskog predsjednika Putina, priznao je kako se radilo o direktnom pokušaju odmazde za jučerašnja događanja oko Krimskoga mosta.
Krimski most opet na nišanu
Iako je trebalo duže vrijeme da Ukrajina prizna umiješanost u napad na Krimski most 8. listopada prošle godine, njegov popravak i postupno uvođenje u punu uporabu učinio je itekako vjerojatnim neki ponovni napad kojim bi se opet barem djelomično iz uporabe izbacilo ovaj bitni logistički pravac.
Naime, njime se iz same Ruske Federacije željezničkim mostom snabdijevalo vojna djelovanja na jugu Ukrajine, a dok ta ruta nije bila do kraja prohodna – istu su svrhu ispunjavale i cestovne trase tog velikog infrastrukturnog objekta.
Ujedno se radi i o iznimno prestižnom objektu ruskog građevinskog ponosa, kojim putuju i pretežiti gosti sada skromne turističke industrije okupiranog Krimskog poluotoka.
Iako je u nedjelju, 16. srpnja, na Krimu bio niz ukrajinskih napada bespilotnim letjelicama na Sevastopolj i tamošnje vojne ciljeve, malo je tko očekivao da bi samo dan kasnije oko 3 ujutro moglo doći i do novog napada na sam Krimski most, oko 256 km istočno od Sevastopolja. Kako izgleda, napad je izveden ili površinskim pomorskim dronovima ili besposadnim ronilicama, kojih su se vjerojatno dva probila do mosta iz Azovskoga mora. Dok ostaje nejasno otkuda takva sredstva na površini mora čije sve obale trenutno kontrolira Ruska Federacija – za eksploziju koja je oštetila barem dva cestovna segmenta (ali navodno ne i noseće stupove) odmah se optužilo Ukrajinu.
Dvoje mrtvih civila i jedno teško ozlijeđeno dijete bili su žrtve napada koji je na više sati prekinuo ovu transportnu rutu, stvarajući ogromni prometni zastoj – kako u prilazu na Krim, tako još i više na razne strane kojima su ljudi krenuli bježati s tog poluotoka.
Iako željeznički pravac nije bio oštećen, njime je prolaz bio zatvoren barem 6 sati, dok je cestovni promet samo jednom prohodnom trasom mosta bio ograničeno pokrenut tek dan kasnije – što, naravno, nije nimalo smanjilo ogromne gužve i čekanja u kolonama.
Iako su oštećenja 17. srpnja bila bitno manja od onih lanjskog 8. listopada, ruska strana je uz Ukrajinu u ovom napadu odmah i bez ikakvih istraga prepoznala ruke obavještajnih službi Sjedinjenih Država te Velike Britanije. Zauzvrat se danas izvelo već spomenute zračne napade po ciljevima u Ukrajini, a čitavu se situaciju spominjalo i kao rezultat ukrajinskog nezadovoljstva predstojećim okončanjem tzv. „Žitnog sporazuma“ na Crnome moru.
Riječ je o izvoznom sporazumu sklopljenom lani uz posredovanje Turske i organizacije UN, kojim se osiguralo siguran izvoz prehrambenih proizvoda i umjetnih gnojiva iz zaraćenih država Ukrajine i Ruske Federacije – koji je istekao jučer te nije produžen zbog dubokih neslaganja ugovornih strana. Jednako tako se s ruske strane spominjalo i da je u noći od ponedjeljka 17. srpnja na utorak 18. srpnja nad Krimom bilo oboreno 9 bespilotnih letjelica, dok ih je još 19 navodno bilo prizemljeno sredstvima elektroničkog ratovanja – što bi valjda trebalo ostaviti dojam nastavka neke šire ukrajinske ofenzive na okupirani Krim te tamošnju rusku infrastrukturu.
Žitnog sporazuma više nema
Iako je još krajem prošlog tjedna izgledalo da bi Turska mogla s Rusijom dogovoriti produženje „Žitnog sporazuma“, već tada je uporno rusko odbijanje takvog ishoda itekako davalo razloga za zabrinutost. Pri tome, treba imati na umu da osim niza ultimativnih zahtjeva ruska strana već tjednima zapravo nije poštovala ni postojeći sporazum – vidljivo jedva čekajući njegov formalni istek. Naime, iako je prilično jasno da je provedba ovog izvoznog režima na Crnome moru tijekom zadnjih godinu dana stabilizirala svjetske cijene hrane i otklonila „prehrambenu krizu“ kod niza siromašnih država svijeta – Rusija je zadnjih mjeseci krenula planski smanjivati dnevni broj brodova za provjere na Bosporu, a od travnja je kompletno odbijala propuštati i plovila iz velike ukrajinske robne luke „Južni“, koja je prvotno bila u okviru sporazuma. Smanjivši broj inspekcija na Bosporu, na kraju se propusnost čitavog izvoznog režima svela na po jedan brod dnevno, dok se od 27. lipnja više uopće ni nije registriralo plovila za provjere. Zadnji zabilježeni brod u ovom režimu bio je „Tq Samsun” pod turskom zastavom, koji je Odesu napustio u nedjelju 16. srpnja, da bi jučer navečer bio i provjeren taman prije isteka važenja ovog izvoznog režima.
Dok se čitavo vrijeme bilježilo izvoz ruskog žita (pa i žita deklariranog kao rusko, a podrijetlom iz okupiranih krajeva Ukrajine) – Ruska Federacija je svoje usporavanje izvoznog sustava pravdala tvrdnjama da nema isti pristup izvozu pojedinih roba. Koordinacijski centar UN potvrdio je da tijekom čitavog trajanja ovog sustava Rusija nije izvezla ni jedan brod umjetnog gnojiva, dok se ujedno tvrdilo kako je tek 10 posto kukuruza i 40 posto pšenice bilo direktno otposlano u najsiromašnije zemlje (što su žestoko činjenično osporavali s ukrajinske strane).
No rusko „zaustavljanje“, a ne „raskidanje“ ovog izvoznog sustava formalno je uvjetovano ispunjavanje nedavno definiranim uvjetima ruske strane. Kako se čulo iz UN izvora, osim oslobađanja oko 70 posto sankcijama blokiranih ruskih roba koje se tražilo, od tih uvjeta je najbliže ostvarenju bilo ponovno uključenje ruske poljoprivredne banke Roseljhozbank (ili neke njene podružnice) u međunarodni platni sustav SWIFT. Za razliku od toga, prilično neprovedivim se pokazala ponovna uspostava ruskog izvoza amonijaka produktovodom od Toljatija do Odese – budući da njegove cijevi prolaze nizom ukrajinskih bojišta, te su bile i oštećene početkom lipnja kod Kupjanska, baš ondje gdje se i sada vode posebno žestoke borbe.
Naravno, time su posebno licemjerni i ruski navodi o tome da će se „vratiti u Žitni sporazum čim se ispune dogovori koji se toga tiču“ – gdje je čak jučer i na televiziji Marija Zaharova (glasnogovornica Ministarstva vanjskih poslova) pozivala zapadne zemlje da izvole popravljati spomenuti produktovod na bojištu „ako kažu da je za njih produljenje sporazuma temeljno važno pitanje“.
Do tada, Rusija je službeno obavijestila Tursku i Ukrajinu, te tajništvo UN-a, prvo o svojim prigovorima na produženje „Žitnog sporazuma“, a onda i o njegovom isteku. Osim raspuštanja Zajedničkog koordinacijskog centra u Istanbulu, povučene su i njihove garancije za sigurnost plovidbe te je vraćen „režim privremeno opasnog područja“ na prostore sjeverozapadnog Crnog mora čime je praktično okončan sustav čije je djelovanje Rusija i danas opisivala kao svoju „gestu dobre volje“. Iako su u Ankari i dalje izražavali nadu da bi se neki dogovor mogao postići makar naknadno – možda tijekom predstojećeg posjeta Vladimira Putina Turskoj – među posljedicama prekida ovog izvoznog sustava bilježio se i pad vrijednosti turske valute na povijesno niskih 26,31 lira za USD.
Za ubuduće, Ukrajina poziva svjetske prijevoznike da nastave pomorski izvoz prehrambenih proizvoda i bez ruskih sigurnosnih jamstava – ako bi UN i Turska (a vjerojatno i ostale NATO države s Crnog mora) pristali paziti na taj promet. Naime, riječ je o tržišnom pravcu kojim je u zadnjih godinu dana bilo izvezeno oko 33 milijuna tona prehrambenih proizvoda, od čega je oko 60 posto na kraju završilo u Aziji i Africi. Iako je kopneni izvoz tih roba itekako moguć, njime je teško postići ovakvu propusnost – bilo cestom ili željeznicom, pa pomorski izvoz zapravo ostaje i nadalje bitan.
Međunarodna pomoć i „Ramstein sastanak“
Dok se pažnja javnosti fokusirala na Krimski most i prestanak „Žitnog sporazuma“, treba napomenuti da nije prestalo pristizanje strane civilne i vojne pomoći Ukrajini. Krajem prošlog tjedna Danska je objavila predaju šest naprednih bespilotnih letjelica za otkrivanje mina u ukrajinske ruke, dok su dodatnu pomoć u razminiranju obećali i iz Južne Koreje, čiji je predsjednik Yoon Suk Yeol ovih dana bio u posjetu Ukrajini.
Za razliku od toga, iz Sjedinjenih Američkih Država se čulo kako bi se možda moglo u Tajvanu otkupiti tamošnje u lipnju otpisane protuzračne sustave MIM-23 Hawk III – koji bi u Ukrajini ipak bili korisni protiv bespilotnih letjelica, a konačno je i formalno dana dozvola države proizvođača (SAD) za obuku ukrajinskih pilota na borbenim zrakoplovima F-16, koju je nestrpljivo čekalo desetak europskih država odlučnih da tako pomognu Ukrajini.
Dok je u Kijev u ponedjeljak 17. srpnja stigla čelnica američke organizacije USAID – te tamošnje vlasti razveselila s 500 milijuna USD hitne humanitarne pomoći, danas u Odesi dopunjeno i najavom još oko 250 milijuna USD u okviru američke Inicijative za otpornost poljoprivrede (AGRI-Ukraine) – vojni dio suradnje se uvelike rješavao danas virtualnim putem. Naime, na dnevnom redu se našao 14. po redu sastanak „Kontaktne skupine za obranu Ukrajine“, tzv. „Ramstein format“, koji je partnere Vlade u Kijevu ovoga puta okupio online. Riječ je opet prvenstveno bila na opskrbi protuzračnom tehnikom i topničkim streljivom, kao i na ugovaranju dugoročne podrške za tu agresivnim ratom potresenu državu.
Jedna od najava s današnjeg sastanka Ramstein grupe je i stvaranje „koalicije za razminiranje“ po uzoru na“tenkovsku koaliciju“ ili „zrakoplovnu koaliciju“. Dok još ostaje za vidjeti kako će tim ciljevima pristupiti razne sudionice, već se čulo da u narednim danima treba očekivati idući paket pomoći iz SAD, koji bi s oko 1,3 milijarde USD trebao opet priskočiti Ukrajini s pokrivanjem potreba koje ih najviše muče u provedbi vojnih operacija širom njihove duge bojišnice – sasvim nevezano radi li se o obrani od ruskih napada, ili provedbi svojih napada u okviru postupne i metodične ofenzive koja polagano prolazi kroz ruska minska polja i obrambene sustave.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....