SOČI 2014.

FESTIVAL KORUPCIJE U PUTINOVOJ REŽIJI Ovo je tamna strana najskupljih Igara u povijesti

Član Međunarodnog olimpijskog odbora Giancarlo Franco Kasper izjavio je da je trećina ukupnog novca za Soči potrošena na mito
Russian President Vladimir Putin takes part in a hockey game with the stars of Soviet hockey in Sochi on January 4, 2014. AFP PHOTO / RIA NOVOSTI / ALEXEY NIKOLSKY
 ALEXEY NIKOLSKY

New York Times je objavio jedan od rijetkih članaka o tamnoj strani priprema za Soči i razlozima Putinova inzistiranja na što većem broju velikih sportskih događaja u Rusiji. U tvrdoj cenzuri koja je nametnuta u izvještavanju o Sočiju i zapadni novinari, čak i oni koji su sugovornike tražili na Zapadu, suočili su se s pritiscima i maltretiranjem. Steven Lee Meyers posljednjih je mjeseci istraživao pripreme za Olimpijadu i objavio priču o korupciji, ekološkom razaranju i politici ruskih igara, o kojoj govore živopisni sugovornici gradonačelnik Sočija, disident Boris Nemcov i ekologinja Julija Naberežnaja.

Anatolij Pakhomov montiran je za gradonačelnika Sočija 2009., u vrijeme kad se megalomanski građevinski projekt u Sočiju već bio razmahao. Putinu je trebao vjerni upravitelj gradilišta. Izbori su pretvoreni u farsu. Među Pakhomovljevim protukandidatima bili su KGB-ov veteran optužen za trovanje odbjeglog agenta Aleksandra Litvinenka polonijem, primabalerina koja je postala slavna kad joj je Boljšoj dao otkaz zbog viška kilograma, pornoglumica Jelena Berkova koja je pozirala gola na izbornom plakatu. Dio kandidata nije se probio kroz kampanju, spriječili su ih razni razlozi, stvarni i izmišljeni, piše Meyers.

Propast ekonomije

Među onima koji su uspjeli, najznačajniji je bio Boris Nemcov. Rođen u Sočiju, doktorirao matematiku i fiziku u 25. godini, u politiku je ušao kao aktivist, prosvjedujući protiv gradnje novog nuklearnog reaktora nakon katastrofe u Černobilu. Guverner Njižni Novgoroda postao je 1991., a šest godina kasnije Jeljcin ga je pozvao u vladu. Bio je mlad, zgodan, inteligentan, tako popularan da se pričalo da bi mogao naslijediti Jeljcina. San je propao s ruskom ekonomijom 1998. i neočekivanim uzletom Vladimira Putina. Njih su dvojica na početku surađivali, ali Nemcov je nakon uhićenja Mihaila Hodorkovskog 2003. postao žestoki Putinov kritičar. Na izborima 2009., kaže, kandidate su uništavali, većina nije imala nikakav pristup medijima pod kontrolom države. Pakhomov je pobijedio sa 77 posto glasova. Nemcov je tužio i izgubio na sudu.

Pa je Mayers u prosincu u gradskoj upravi intervjuirao, kako piše, lajavog, trbušastog aparatčika nove Rusije s dva doktorata, ufoteljenog u uredu utopljenom u kaosu šminkanja grada domaćina Olimpijade.

“Nakon upoznavanja, nije čekao da mu postavim pitanje, odmah se bacio na obranu igara i 15 minuta držao monolog prije nego što sam ga, nakratko, uspio prekinuti”, piše Meyers.

“Izgradili smo 438 trafostanica, 17 distribucijskih centara, dvije termoelektrane!” vikao je. “Proizvodimo 540 megavata!” Olimpijada je doslovno transformirala Soči.

“Tri nova pročistača vode, više od 500 kilometara novih cesta; 22 tunela, 55 mostova za olakšavanje kroničnih prometnih gužvi, 13 novih i obnovljenih željezničkih postaja, pet novih škola, šest domova zdravlja “s vrhunskom opremom”, 49 novi hotela sa 24.000 soba”.

Pakhomov je uperio laserski pointer na kartu Sočija na zidu, označavajući blistave nove olimpijske stadione i dvorane i sklijališta usječena nad nekad zabačeno selo Krasnaja Poljana, novi zračni terminal, luku koja će postati marina, kompleks željeznice. Otkad je Staljin odabrao Soči kao sunčano odmaralište sovjetske elite, nije toliko napravljeno na vizuri grada. “Ovo je neviđeno!” vikao je Pakhomov. On misli da se Rusija mora riješiti starih stereotipa. Jedan ga je strani dužnosnik pitao: “Što vi imate osim votke i medvjeda?” Rusija.

Sumnjiva isplativost

“Ovo nije Sovjetski Savez s moskovske Olimpijade 1980.”, kaže. “Sad imamo druge ciljeve. Želimo biti otvoreni cijelom svijetu i pokazati mu svoje gostoprimstvo, kulturu, ljubav prema sportu, ljepotu, čistoću naših ulica. I naravno, riješiti se sranja koja smo preživjeli.”

“Kakav idiot, a?” komentira Nemcov. Rusi, piše Meyers, ne mogu nadići sovjetsku sklonost superlativima. Misle da veličina njihove zemlje počiva na sposobnosti realizacije nemogućih divovskih projekata sumnjive isplativosti.

“Soči je tipičan megaprojekt ostvaren isključivo voljom Vladimira Putina, koji ne može napustiti ideje na kojima je odrastao.” Zato ga zovu Putinovim igrama. Riječ je o bezumnoj investiciji koja bi svijetu trebala pokazati da se Rusija ponovno diže, utjelovljenju Putinove moći i važnom instrumentu njezina održanja. Ruska vlada je u sedam godina potrošila 51 milijardu dolara prema službenim podacima, a prema nekim procjenama puno više. Soči su najskuplje Olimpijske igre u povijesti, skuplje i od onih u Pekingu 2008.

Putinova vizija

Soči, piše Meyers, nije jedini, samo je najvidljiviji megaprojekt pomoću kakvih Putin preraspodjeljuje nacionalno bogatstvo, kupuje odanost i kažnjava neposluh. Vlada je u Kazanu na Volgi lani potrošila 7 milijardi dolara za Univerzijadu i već je dobila zimsku Univerzijadu koja će se 2019. održati u Krasnojarsku u Sibiru. U 11 gradova grade i obnavljaju 12 stadiona i preuređuju hotele i ceste za Svjetsko prvenstvo u nogometu 2018., što ih je dosad koštalo 20 milijardi eura. Još toliko potrošili su na obnovu Vladivostoka uoči dvodnevnog sastanka APEC-a 2012., sagradili su novo sveučilište i mostom povezali grad s otokom na kojemu je nekad bila zatvorena vojna zona. U suradnji s Gazpromom vlada je na dalekom ruskom sjeveru potrošila milijune na arktičku željeznicu, propali Staljinov projekt koji bi trebao olakšati transport i eksploataciju prirodnih rezervi plina.

Nacionalni značaj

Putin i njegovi pristaše tvrde da je sve to program modernizacije i poticanja ekonomije, ali mnogi vide i mračnu stranu. U novoj knjizi “The 2014 Winter Olympics and the Evolution of Putin’s Russia,” (Zimska olimpijada 2014. i evolucija Putinove Rusije) profesori sa Sveučlišta George Washington, Robert W. Orttung i Sufian Zhemukhov, tvrde da upravo gledamo vraćanje nacionalnog značaja sovjetskim megaprojektima. Iako u tome nema izričite ideologije, “Igre pomažu u promicanju stabilnosti režima stvaranjem osjećaja nacionalnog ponosa u narodnim masama i preraspodjelom rente elitama čija je podrška vodstvu ključna u održavanju statusa quo”, pišu autori.

Pakhomov, izvještava Meyers, o Putinu govori s udivljenjem, kao da je vođa postao polubog, što za mnoge Ruse i jest. Na pitanje odakle ideja za Olimpijadu o Sočiju odgovara:

“Od samoga početka do današnjeg dana predsjednik kontrolira sve. On prati smjer gradnje. Nadgleda svaku potrošenu rublju u svim državnim tijelima i financijskim institucijama.”

Projekt Soči iz Pakhomova vodi cijeli tim dužnosnika, ali ispada da se sve kreće samo zahvaljujući Putinovoj viziji.

“Jedini put u gotovo sat vremena Pakhomov je stišao glas kad sam ga pitao o Putinovu redovnom nadgledanju gradnje u Sočiju, koju su obilježila kašnjenja, napuhavanje troškova, uništenje okoliša i grozno postupanje prema radnicima”, piše Meyers.

Putinovi sastanci o pripremama u Sočiju su predstave, državna televizija smjerno ih prenosi da pokaže čovjeka koji sve drži pod kontrolom, ponekad služe za korenje podanika koji nisu zadovoljili.

“Kad novinari odu”, rekao je Putin na takvom sastanku 2012., “reći ću vam dokle se došlo s kašnjenjima u gradnji.” Kašnjenje i pumpanje cijana na gradnji skijaške skakaonice u Krasnaji Poljani toliko je uzelo maha da je šef projekta, inače potpredsjednik Ruskog olimpijskog odbora, čim je dobio otkaz s bratom pobjegao iz zemlje. Poslije je tvrdio da su ga trovali živom.

“Ja sam uvijek nervozan kad me pozovu da izvijestim predsjednika”, tiho je rekao Pakhomov Mayersu. “On dijeli zadatke, ali nikad nikog ne pohvali. Kaže samo da sve treba završiti.”

Najskuplji projekt u Sočiju nije Fisht stadion, gdje će se održati ceremonije otvaranja i zatvaranja igrara, a poslije utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva. Nije to ni Ledena dvorana Boljšoj, dvorana za hokej dizajnirana kao smrznuta kap vode, ni Ledenjak gdje će se održavati klizanje na ledu. Njihova cijena smiješna je u odnosu na većini nevidljiv projekt nove autoceste i željeznice koje spajaju obalu i planine nad Sočijem. Stajale su 8 milijardi dolara, više nego cijela prošla zimska Olimpijada u Vancouveru. Projekt je za jedne inženjersko čudo, za druge nakaza koja je uništila kraj oko Sočija.

Projekt nadziru Ruske željeznice, državna tvrtka i najveći poslodavac u Rusiji. Od 2005. direktor je Putinov prijatelj Vladimir Jakunjin, kojega se potkraj sovjetske ere, kad je imenovan na diplomatsku funkciju u UN, sumnjičilo da je agent KGB-a. Jakunjin je znatno povećao profitabilnost tvrtke. U jednom je intervjuu rekao da će se njihovo ulaganje 1,3 milijarde u Soči vratiti tek za 20 godina i usporedio ga s gradnjom Transsibirske željeznice. I ona je, rekao je, bila komercijalno neodrživa, ali “bez nje ne bi bilo Rusije u današnjim granicama”.

Ujedinjenje nacije

I predsjednik Organizacijskog odbora igara u Sočiju Dmitrij Černišenko priznao je da su one riskantna odluka, ali misli da je Rusija dobro iskoristila šansu za razvoj jedine svoje suptropske obale.

“Trebali smo ovakav projekt da ujedini naciju”, kaže.

Boris Nemcov, pak, prometnice proglašava najvećom pronevjerom u pripremama za Olimpijadu, a same pripreme najvećom prevarom u povijesti Rusije, “možda i u povijesti čovječanstva”. Svaka Olimpijada premaši početni troškovnik, ali ruska je četverostruko nadmašila Putinovu početnu procjenu od 12 milijardi dolara. Nemcov tvrdi da je opljačkano između 25 i 39 milijardi dolara. “Ovo je festival korupcije”, rekao je. “Od izbora Sočija do projektiranja zgrada i otkupa zemljišta, sve kontrolira Putin. Nije bilo nikakve javne rasprave. Nula. Nijedne rasprave u parlamentu. Nula. Nikakve rasprave na Putinovoj televiziji, toj kutiji za zombije. Sve je potpuno zatvoreno. Stvarno je zanimljivo kako Putin misli na nitko ne vidi korupciju”, rekao je Meyersu.

Nemcov je supotpisnik izvještaja koji se dijelio na posljednjim političkim prosvjedima u Rusiji, a u kojemu se tvrdi da su Ruske željeznice većinu radova dodijelile dvama podizvođačima, jedan od kojih je u suvlasništvu Genadija Timčenka, godinama bliskog Putinova prijatelja, dok je 15 posto cijelog proračuna za Olimpijadu otišlo tvrtkama u vlasništvu braće Arkadija i Borisa Rotenberga. Oni su Putinovi prijatelji i džudo partneri iz mladosti. Nakon njegova uspona na vlast postali su oligarsi. U intervjuu Financial Timesu 2012. Arkadij Rotenberg branio je svoje prijateljstvo i tvrdio da ga nikad nije koristio za osobne interese.

“Jako poštujem tu osobu”, rekao je za Putina, “i smatram da ga je Bog poslao našoj zemlji.”

Tajne službe

UNESCO je više puta dovodio u pitanje učinke razuzdane gradnje na području Zapadnog Kavkaza koje uz uralske šume opisuje kao “jedino veliko europsko planinsko područje bez značajnog utjecaja čovjeka”.

Znanstvenica i ekologinja Julija Naberežnaja na sastanak s Meyersom pristala je tek nakon što je njezina organizacija za zaštitu Sjevernog Kavkaza osigurala tajnu lokaciju. Organizacija Julije Naberežnaje dokumentira ekološku štetu nanesenu osjetljivoj biosferi Sočija tijekom priprema za Olimpijadu. Tajne službe nekoliko su im puta provaljivale u urede. U listopadu su je uhitili i pritvorili zajedno sa šefom organizacije Andrejem Rudomakhom. On se navodno nije pojavio na sudskom ročištu zbog tužbe za klevetu 2012., za koju je mislio da je otišla u zastaru. U policiji su ga suočili s podacima o svakom mjestu gdje je u međuvremenu bio, sve vrijeme su ga pratili. Rudomakha je protjeran iz Krasnojarska, regije u kojoj se nalazi Soči. Nekoliko je članova organizacije osuđeno na uvjetne kazne, jednog su pokušali ubiti.

“Mi nismo dovoljno moćni da se borimo s državom”, rekla je Naberežnaja novinaru. “Sve što možemo je dizati frku i vidjeti što će biti, ali i to nam oduzimaju.”

U staroj kolibi u brdu Meyersu je pokazala još nedovršen izvještaj o utjecaju Olimpijade na okoliš, pun zaštićenih parkova prirode. Putin će planine pretvoriti u privatni luskuzni zimski resort. Zato su zakonom 2007. praktički ukinuti svi relevantni zakoni o ekološki osjetljivim područjima.

Brutalna policija

“Projektna dokumentacija odobrena je u uskom krugu, bez javne rasprave kako nalaže zakon. S Putinom je, rekla je Naberežnaja, završilo zlatno doba ekološkog aktivizma započeto padom Sovjetskog Saveza. Putin je podijelio zemlju na sljedbenike i neprijatelje.

“Nekad smo se u prosvjedima vezali lisicama za zgradu gradonačelnika i policija nas je nježno odvezivala. Sada nas vuku za kosu”, kaže.

Rekla je da ju je prijatelj zaposlen u specijalnoj policiji OMON upozorio:

“Čuvaj se. Jednog dana ćemo biti na suprotnim stranama barikada.”

Oko Sočija se stvara atmosfera kao da će uspješnost Putinova domaćinstva biti svjetska presuda Rusiji. Zasad je ona oštrija nego što je očekivao. Otkad je 2012. objavio da odustaje od obećanja da će dovesti novu generaciju na vlast i da se vraća na predsjedničku funkciju, Putin je započeo silovit obračun s disidentima. Nametnuo je novi zakon prema kojemu se nevladine organizacije financirane iz inozemstva moraju registrirati kao “strani agenti”, zabranio je posvajanje ruske siročadi u Ameriku, potpisao novi zakon koji kriminalizira promicanje “netradicionalnih veza” među maloljetnicima, što je izazvalo opće zgražanje u svijetu, oštre prosvjede organizacija za borbu za prava homoseksualaca i najave bojkota Olimpijade. Mnogi vođe, među njima i predsjednik Obama, izmislili su izgovore da se ne pojave u Sočiju.

Human Rights Watch i srodne organizacije dokumentirale su niz zloporaba, korupciju i izrabljivanje uvezenih radnika. Član Međunarodnog olimpijskog odbora Giancarlo Franco Kasper za švicarski je radio rekao da je trećina sveg novca u Sočiju otišla na mito. Unatoč svemu, mnogi hoteli i popratni objekti neće biti spremni za upotrebu, puno se varalo na materijalima, dovedena je u pitanje sigurnost sportaša i gostiju. Meyers opisuje stazu za freestyle skijanje koja je nekoliko tjedana prije početka igara bila tek hrpa blata. Ali šef gradilišta Aleksandr Savilov sve je u Sočiju ocijenio kao nevjerojatan napredak. “Prije dvije godine ovdje nije bilo ničega. Sada niče kao gljive poslije kiše.” Kako su planine nepredvidljive a u studenom još nije bilo snijega, nabavili su najbolje strojeve za umjetni snijeg. Gledajući s platforme na još raskopano olimpijsko selo, Savilov je slegnuo ramenima na pitanje o kašnjenjima. “Ako ne završimo, zatrpat ćemo sve snijegom.”

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 07:32