U listopadu ove godine ruske snage u Ukrajini su zauzele gotovo 500 kilometara kvadratnih teritorija. U kontekstu zemlje čija se površina proteže na više od 600.000 kilometara kvadratnih to se ne zvuči tako puno. No, u kontekstu rata u kojem su pomicanja fronte u jednom trenutku postala vrlo spora i rijetka ovo je najveći napredak Rusa još od ožujka 2022. godine.
Pritom nije riječ o zauzimanju samo "praznog" teritorija, već i o padu nekoliko značajnih mjesta, prije svega grada utvrde Vuhledara, uz to da njih još nekoliko opasno visi. Konačno, da je stanje loše potvrdio je i ukrajinski general Dmitro Marčenko koji je poručio da se njihova fronta u Donjecku zapravo urušila.
Istovremeno svjetska javnost, ali i dužnosnici u vrhu NATO-a i Bijele kuće komentiraju dolazak sjevernokorejskih trupa na ratište - naravno, kao Kimova ispomoć njegovom savezniku Vladimiru Putinu. Priča se da bi ih moglo biti oko 10.000, Zapad zbog toga nije nimalo sretan, buni se i Seul, a sve to događa se i u kontekstu vrlo skorih američkih izbora. Koji bi, više puta smo to spomenuli, mogli itekako utjecati na smjer rata u Ukrajini.
Sve ove teme u novoj epizodi podcasta Prva linija komentiramo s vojnim analitičarem s portala Obris.org, Igorom Tabakom. Rubno smo se dotaknuli i najavljene hrvatske nabavke novih njemačkih tenkova Leopard 2A8, a u sklopu koje bi 30 naših M84-ki i 30 oklopnjaka M80 trebalo otići za Ukrajinu. Cijeli razgovor možete pogledati u videu ispod ili na YouTube kanalu Jutarnjeg lista, playlista Prva linija.
Video podcasta pogledajte ispod
- Većina fronte u zadnje vrijeme izuzetno je aktivna. Rusi žele iskoristi ovaj kraj suhog jesenskog vremena i to se jako vidi na većini postojećih fronti, što u Ukrajini, što u ruskoj oblasti Kursk. Donjecka i Luhanska oblast naročito su aktivne zadnjih dana i većina toga ne ide Ukrajini na ruku. Prvo, u Kursku su donekle uspjeli ublažiti posljedice ruske ofenzive i tu su izgubili relativno malo. Sve ostale fronte im idu znatno lošije. Tu mislimo na Kupjansk, potom na Časiv Jar, Toreck, prilaze Pokrovsku... Malo južnije od toga Selidove su praktički pale. Sve je to jako neugodno za Ukrajince, a čini se da se u zaleđu Vuhledara njihova fronta urušava na sličan način kao i poslije pada Avdiivke, kaže Tabak i dodaje da bi to mogao postati "jako veliki problem jer tu Rusi napreduju po par kilometara dnevno svako malo".
- Ova borba oko niza gradova i sela bitna je jer o tome ovisi gdje će se dočekati zima. Samoj Ukrajini ne ide dobro, oni jedva donekle uspijevaju obuzdati ruski nalet. Čitava fronta polagano klizi na zapad, posebno oko većih mjesta i strateških objekata, govori naš sugovornik.
- Bez obzira na velike gubitke Rusi ih uspijevaju nadomjestiti te se i dalje pomiču. Kod Ukrajinaca se pak vrlo često vide problemi u koordinaciji i rotaciji postrojba, a ni zapadna vojna pomoć nije dobra i redovita. Rusi sve to redovito iskorištavaju, a možda bi tu Kijevu zapravo mogla pomoći zapadna obuka.
Što se tiče dolaska sjevernokorejskih trupa u Rusiju i njihovom uključivanju u ratu u Ukrajini, vojni analitičar kaže da to definitivno ne govori o snazi Rusije.
- Njihova mašina za prikupljanje vojske i tehnike postaje sve skuplja. Ovakvi Sjevernokoreanci vjerojatno će pomoći, navodno nisu poslani bilo kakvi vojnici. Iz Južne Koreje se govori da je poslana malo bolja vojska, cijele postrojbe, brigade ljudi. Jednom kad se to zahukta, njih može biti stvarno puno. Rusima je to jeftino, ali čitav sukob time se opasno širi.
Sve to pažljivo gleda Seul, kojem ne odgovara da Sjeverna Koreja jača u ovoj suradnji s Rusijom. Hoće li to značiti i konkretniju pomoć Ukrajini, i dalje se ne zna.
- Južna Koreja proizvodi praktički sve i ima kapacitete za podnijeti veliki rat za koji su se spremali. Sasvim sigurno više nego li to ima Zapad, ističe Tabak.
Proteklih dana pisalo se dosta i o navodnom Trumpovom planu za zamrzavanje rata u Ukrajini u slučaju da republikanski kandidat doista pobijedi na predsjedničkim izborima u SAD-u. Sam Trump je više puta tvrdio da će "odmah zaustaviti rat", a našeg sugovornika pitali smo koliko je to realno, naročito u obliku nekog sporazuma nalik onima iz Minska.
- Ne, to nije moguće. Postići pomak od potpunog izostanka ozbiljnih razgovora pa do nekakvog primirja ili sporazuma u samo dan, dva... Potpuno nemoguće. A još su k tome stvari na fronti dinamične, Rusi imaju dojam da im ide jako dobro i da može bit još samo bolje. U takvoj situaciji baš se i ne vidi neka volja za pregovore, čak i s ukrajinske strane u kojoj mnogi sve teže podnose teret rata, ali većina i dalje nije za potpunu kapitulaciju, zaključuje Tabak.
Cijeli razgovor pogledajte pri vrhu teksta!
Prethodne epizode podcasta "Prva linija" možete pogledati OVDJE.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....