CRNA GORA PRED BANKROTOM

Geopolitička drama u hrvatskom susjedstvu zbog ‘najskuplje autoceste na svijetu‘: ‘Ovo je nabačena lopta svima...‘

Jedan od najskupljih autoputova na svijetu je ujedno i jedan od europskih infrastrukturnih projekata kojem se pripisuje najveći stupanj korupcije
 Savo Prelevic/AFP

Crna Gora je prva europska zemlja koja je upala u ozbiljne ekonomske probleme zbog kineskog kredita. Podgorica je kredit uzela 2014. kako bi izgradila autoput od Bara do crnogorsko-srpske granice.

Jedan od najskupljih autoputova na svijetu je ujedno i jedan od europskih infrastrukturnih projekata kojem se pripisuje najveći stupanj korupcije. A korist od autoputa je nejasna. Iznos od 944 milijuna dolara za malu zemlju je previše. To je oko četvrtine ukupnih dugova, a oni iznose otprilike 100 posto bruto društvenog proizvoda, piše Deutsche Welle.

U srpnju će dospjeti prva rata na otplaćivanje, a nova reformska vlada ne zna odakle uzeti novac. Poziv Podgorice da pomogne Europska unija Bruxelles je odbio. Jedan glasnogovornik Europske komisije je početkom ovog tjedna izjavio da Europska unija ne plaća kredite koje su pojedine zemlje podigle kod trećih zemalja. Voditelj bruxelleskog ureda Njemačkog instituta za međunarodnu i sigurnosnu politiku Dušan Reljić kritizira taj stav.

DW: Kako ocjenjujete odluku Bruxellesa da ne pomogne Crnoj Gori?

Dušan Reljić: - Izjava glasnogovornika Europske komisije je bila vrlo gruba, ali još nije izrečena posljednja riječ. U samoj stvari pokrenut će se i Europska unija i Kina. Nije u interesu Kine da izgleda kao bezobzirna hegemonijalna sila, kakvom je često predstavljaju na Zapadu. Pretpostavljam da će Kina ponuditi Crnoj Gori reprogramiranje duga. Slično će učiniti i EU. Rješenje se neće sastojati u tome da EU plati crnogorske dugove, ali će učiniti otplaćivanje podnošljivijim. Jedno se mora reći: grube riječi iz Europske unije nisu način na koji se ostvaruju geopolitički ciljevi, rekao je za Deutsche Welle.

Kako su te riječi primljene u crnogorskoj politici i društvu?

- Ta izjava nije odjeknula samo u Crnoj Gori, već i u cijeloj regiji. Primilo se k znanju da iz Bruxellesa stižu brojne ljubazne riječi i obećanja, ali kada se stvar komplicira, onda uslijedi gruba reakcija. Još jednom, to nije posljednja riječ Bruxellesa. Ali šteta je učinjena. Ovo je nabačena lopta za sve strane aktere koji utječu na regiju i koji se trude pokazati da se s Europskom unijom ne može računati.

Ako to nije definitivni stav EU, kako bi onda mogla izgledati pomoć Unije Crnoj Gori?

- Smatram da međunarodne financijske institucije, kao što su Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) u Londonu, u kojoj EU ima svoj kapital, ili Europska investicijska banka (EIB) kao banka Europske unije imaju mnogo instrumenata pomoću kojih inače mogu intervenirati, pa tako i u ovom slučaju.

Bi li za EU bilo dobro da preuzme političku inicijativu i da to učini javno?

- Da. Jer ne smije se zaboraviti da je u Crnoj Gori došlo do smjene vlasti. Trideset godina je zemlja bila pod vlašću Mila Đukanovića koji je još uvijek predsjednik. Pod njegovim pokroviteljstvom je sklopljen posao s autoputom i mnogo toga mutnog se odigralo. Ne smije se zaboraviti da je Đukanović razvio najveću europsku mrežu za krijumčarenje cigareta. Sada nova vlada mora preuzeti odgovornost za sve greške iz prošlosti. Ako Europska unija želi pokazati da su demokratske promjene putem izbora u regiji moguće, onda bi bilo pametno da podrži novu vladu usprkos svim greškama, neiskustvu i heterogenosti.

Već godinama je poznato da korumpirana poduzeća iz Đukanovićevog okruženja profitiraju od projekta gradnje autoputa. Kako bi Europska unija mogla pomoći Crnoj Gori, a da ne potiče korupciju?

- Problemi s korupcijom se pojavljuju kod svih velikih infrastrukturnih projekata, a posebno kod gradnje autoputova u zapadnobalkanskoj regiji. Ako se napravi nacrt reprogramiranja duga, mora se ispitati bi li i na koji način mogle sudjelovati institucije kao što je OLAF, tijelo Europske unije koje se bavi borbom protiv korupcije, ali i Interpol. Nažalost, iskustva nisu dobra, to nam pokazuje izgradnja „Patriotskog autoputa“ između Prištine i Tirane. Ako nema političke volje, ne može se ni suzbiti korupcija.

Glasnogovornik Komisije je ukazao i na to da je Europska unija najveći donator Crne Gore i regije. Kakva je vaša ocjena trenutne financijske pomoći iz Bruxellesa?

- Europska unija zaista namjerava u idućih sedam godina usmjeriti devet milijardi eura u regiju. Ali morale bi se pojasniti relacije. Samo ove godine toliko iznosi trgovinski deficit regije u odnosu na EU, preko devet milijardi eura. Pandemija ovaj raskorak čini još većim. U idućih sedam godina će EU odvojiti 500 eura pomoći u razvoju po glavi stanovnika regije. To smo nedavno izračunali moji kolege i ja. U zemljama koje su članice ta svota će biti više nego deseterostruka. Tako će se nesrazmjer još znatno povećati.

Odavno zagovarate to da se državama Zapadnog Balkana omogući pristup fondovima EU?

- Te države su ekonomski, društveno i geopolitički odavno potpuno integrirane u Europsku uniju. U Bruxellesu se mora temeljito promijeniti način promatranja, kako bi se shvatilo da će te zemlje znatno zaostajati ako ih ne tretirate kao članice EU. Uoči pristupa Rumunjske i Bugarske postojali su posebni strukturni pristupni fondovi za te dvije zemlje. Za zapadnobalkansku regiju to bi bilo još potrebnije.

Nova crnogorska vlada se nada da bi mogla kao prva zemlja regije pristupiti Europskoj uniji. Je li to realistično?

- Nakon 30 godina despotske vladavine, a stvarno se mora upotrijebiti ta riječ, izuzetno je teško podići na noge državnu upravu kakvu očekuju na Zapadu. Sjetimo se samo „duboke države", tajnih službi koje su povezane osobno s Đukanovićem. Osim toga, Crna Gora je jako podijeljena i nedovoljno razvijena zemlja. Siguran sam da se premijer Zdravko Krivokapić ujutro često budi s osjećajem da možda do večeri više neće biti premijer. Trebala bi EU podržati tu vladu kako bi pokazala da je pozitivan razvoj u regiji moguć. Ako to ne učini, onda će se kod ljudi u regiji pojačati dojam da je Europska unija spremna sklapati poslove s despotima poput Đukanovića ili predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, a onda bi još više mladih ljudi napustilo regiju, jer ne vide perspektivu, ne samo ekonomski već i politički.

Dušan Reljić je stručnjak za jugoistočnu Europu u Zakladi znanost i politika u Berlinu, vodećem think tanku za pitanja njemačke, europske i geopolitike. Fokus njegovog istraživanja je regija zapadnog Balkana i politika proširenja EU u regiji.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 10:41