Iz dana u dan gomilaju se dokazi ne samo da je tragikomično očekivati od 81-godišnjaka oslabljenih mentalnih i fizičkih sposobnosti da još četiri godine upravlja Sjedinjenim Državama, nego da se partijska nomenklatura Demokrata ideološki i interesno odvojila od političke, ekonomske i socijalne realnosti Sjedinjenih Država.
To što dio stranačkih senatora iznova otvoreno podržava Bidena samo je znak koliko je dio (pretežito vremešnih) zastupnika Demokratske stranke, gradonačelnika i guvernera čvrsto uvezan karijernim i lobističkim interesima, dok je tobožnja zdravorazumska „opozicija“ Bidena toliko kukavička da je do sada manje od 10 zastupnika Demokrata javno zatražilo Bidenov izlazak iz kampanje, iako 74 posto birača smatra da starac ne zaslužuje još jedan mandat. Pri tome nema važnijeg komentatora u medijima koji ne smatra da Biden mora otići. Pa ipak...
Jedina riječ koja može dobro opisati stanje Demokratske stranke jest groteskno. Čak i oni koji eksplicitno traže Bidenov izlazak iz politike ponašaju se kao da je političar inače vrlo suspektnih rezultata tobožnja neupitna vrijednost, odnosno, nacionalni politički superheroj koji je, nažalost, ostario, pa bi trebao otići uz prisjećanje lijepih dana s njegovom administracijom, njegovih veličanstvenih postignuća i nevjerojatne, čak pomalo nezamislive odlučnosti. Ovakvo ponašanje može se objasniti samo masovnom psihopatologijom. Tjeranje Bidena iz politike uz panegirično glorificiranje zapravo izaziva jezu jer otkriva da je trenutačno druga najvažnija stranka Amerike zarobljenica političkih deluzija. Nevjerojatno je da se okoštale strukture Demokrata ponašaju kao da je Trump jedini ozbiljni američki problem te ignoriraju čak i činjenicu da su postali kongresna manjina, što implicira nužnost važnog političkog zaokreta, a ne uporno veličanje nepogrešivosti nepostojeće „veličine“.
Iako je potpuno očigledno da je Biden, odnosno dio uže administracije koja očigledno prikriva stvarne razmjere Bidenove posustalosti, usmjerila sve napore na besmisleno spašavanje karijere 81-godišnjaka (što zvuči ridikulozno samo po sebi) tako što kontroliraju stranačke elite i novac. Suradnicima Bidena postalo je jasno da više ne mogu očarati biračke mase nebuloznim pričama kako predsjednik zapravo pršti od energije, principa, volje, nepogrešivosti intelekta..., nego pritišću ekipu bogatih donatora, kao i vrh partijske nomenklature. Kod američkih demokrata sve razvidnije nedostaje minimum intelektualne odvažnosti za liječenje bideniziranog sustava.
Dobar primjer tragikomičnosti američke političke zbilje analize su koje opisuju koliko patetično, neodlučno, zbunjeno... važni Demokrati mole Bidena da se makne, ali s potrebom da ritualno kleknu pred „kraljem“.
Npr. George Clooney (64) nije samo jedan od hollywoodskih ljepotana nego jedan od najvažnijih ljudi za financiranje Bidenove kampanje. Clooney je sam po sebi politička institucija, iako glumac. Clooney je lice koje je Bidenu kroz desetljeća donijelo desetke, možda i stotine milijuna dolara, a može se reći da je upravo moćna financijska logistika ta koja je zaslužila Bidenu pobjedu na zadnjim predsjedničkim izborima 2020.
Clooney nije samo javno zazvao izlazak iz kampanje Joe Bidena nego je za New York Times napisao kolumnu u kojoj je objasnio zašto je rekao da predsjednik nije isti čovjek kao što je bio. No, način na koji je hollywoodski glumac tražio odlazak Bidena (kao ponizni paž od kralja Artura) izrazito je licemjeran jer polazi od teze da je Biden njegov stari prijatelj, fenomenalni političar koji je samo malo previše ostario pa ga treba tretirati kao heroja koji je 2020., ako ništa drugo, spasio demokraciju.
Predsjednikovanje koje je kao rezultat imalo neviđenu radikalizaciju globalnog geopolitičkog sukoba te produbljivanje unutrašnje polarizacije teško bi se moglo nazvati veličanstvenim uspjesima, a George Clooney vrlo brzo je „zaboravio“ da je njegov legendarni politički heroj Biden osobno osudio njegovu suprugu jednako kao i sve one koji su zdravorazumski javno podržali odluku Međunarodnog suda pravde da procesuiraju izraelske zločine protiv Palestinaca.
Clooneyeva supruga, Amal, vrlo je jasno kao odvjetnica za ljudska prava objasnila da nitko tko sudjeluje u oružanim konfliktima ne smije biti iznad međunarodnih zakona, pogotovo ako ubija djecu. Sukob u Gazi penje se prema 40.000 žrtava, od čega je jedna trećina djece. Pati li Clooney od amnezije jer više ne sjeća kako se bolje slaže sa suprugom Amal u zdravorazumskoj tezi da nije lijepo pobiti 10-ak tisuća maloljetnika pod geslom borbe protiv opakih terorista, nego s Bidenom, kojem je takav pristup Amal šokantan i neprihvatljiv.
Biden je de facto svojom javnom reakcijom na poruke Međunarodnog suda pravde pozvao na politički javni linč onih koji tvrde da su zločini protiv djece – zločini protiv djece. Clooney je, sudeći prema izvještajima američkih medija, bijesno zivkao Bijelu kuću nakon što je Biden divljački i neprimjereno osudio zdravorazumsku podršku međunarodnoj istrazi o ratnim zločinima kao nečuvenu. Ima li možda Oscarovac Clooney moždanu paralizu ili neki drugi problem ako se ne sjeća da je ljuto zivkajući Bijelu kuću uspio doći samo do Bidenovog savjetnika Stevea Ricchettija, ali ne i svog „velikog prijatelja“ i fantastičnog čovjeka, Joea Bidena, koji o ratnim zločinima misli isto što i Clooneyeva supruga, ali je procijenio da mu je politički više oportuno podržavati brutalnost režima Benjamina Netanyahua.
U svijetu Bidenovih, Clooney nije ništa više od korisne budale, a i sam Clooney se očigledno pred američkom javnošću složio da se primjereno obraćanjem Bidenu limitirati na status korisne budale. Ili on misli isto što i Joe, ali se ne slaže s Amal? Clooney Foundation for Justice ima misiju osigurati besplatnu pravnu zaštitu žrtvama genocida, osobama koje su protuzakonito utamničene ili su im narušena ljudska prava. Clooney osobno i dalje pomaže skupiti Bidenu što veće novce za kampanju, ne izgovara javno u presudnom trenutku da su on i supruga zgroženi zločinima u Gazi jer je ipak samo preplašeni glumac, a Bidena i dalje javno prezentira kao veličanstvo koje je, eto, malo ostarjelo. Jedno od velikih postignuća ere Joea Bidena jest da se aktivisticu i glumicu Susan Sarandon proglasilo antisemitkinjom jer joj se ne sviđa ubijanje Palestinaca, a Hollywood u tome ne vidi nikakvu intelektualnu dezorijentiranost.
Zapravo je nestvarno u kojoj mjeri političke elite ignoriraju stavove američkih birača, medija, velikog broja biznismena i široke fronte intelektualaca.
Smiješno je je da su američki mediji interpretirali Clooneyevo glorificiranje „velikog“ Joea Bidena kao jedan od najvažnijih zahtjeva za napuštanje politike, iako u tom zahtjevu nije bilo nužnih dijelova konstruktivne, zdravorazumske kritike.
Još je grotesknije da se u osnovi besmisleni i tvrdokorni doktrinarni istup Nancy Pelosi (84), koja je u osnovi poručila da predsjednik sam treba odlučiti hoće li se ili neće kandidirati. U njenim istupima nije bilo zrna kritike Bidenovih politika, što je očekivano jer su Biden i Pelosi sam vrh partijske nomenklature koji drma i trese strankom desetljećima. Međutim, mediji su njezinu opasku kako bi Biden relativno brzo trebao donijeti odluku o kandidaturi, s naglaskom da predsjednik ima pravo na tu odluku, predstavili kao svjetlo na kraju tunela svima onima koji se nadaju Bidenovom odlasku – ako osoba koja je još starija od Bidena kaže da se uopće razmišlja o Bidenovom napuštanju o kampanje to je kao tobože velika, revolucionarna izjava.
Nancy Pelosi nešto je poput kraljice široke geristokratske klana Demokrata koji inzistira na polarizacijskom odnosno ekstremnom ideološkom obračunu s Trumpu, i općenito Republikancima, te je odgovorna za seljenje obračuna u sudnice.
Procese Trumpu ona je politički najavljivala i orkestrirala. Istovremeno, Pelosi je osoba kojoj uopće ne smeta ako je netko potpuno disfunkcionalan ako ga smatra političkim saveznikom. Pelosi – koja se predstavlja kao osoba sazdana od silnih principa – vrlo je odlučno branila ostanak na funkciji 90-godišnje senatorice Feinstein koja je bila na izmaku snaga i praktički nesposobna za samostalni život. U trenutku kad je gospođa Feinsten zbog poslovne nesposobnosti prenijela upravljanje imovinom na svoju kćer pravnicu, Pelosi je javno poručivala da je Feinsten super te da joj de facto zbog starih zasluga treba prepustiti ostanak u Senatu, ma koliko god poželi. Nejasno je u kojoj je mjeri gospođa Feinstein mogla ocijeniti neprimjerenost političke situacije u kojoj se našla, ali je nešto mlađa, Pelosi, donijela „principijelnu“ odluku da disfunkcionalnost izazvana starošću nije disfunkcionalnost. Može se stoga pretpostaviti da će ostati najveći Bidenov saveznik jer je to bila.
Bidenovim odlaskom više neće postojati niti politička Nancy Pelosi jer ima – 84 godine – a Biden je bio najvažniji dio zajedničke političke mreže.
Među američkim Demokratima stvorena atmosfera u kojoj je nemoguće prihvatiti da su ljudi stariji od 80 godina zdravorazumski prestari za trčanje na duge političke staze. U zadnjih 4 godine više je uglednih republikanskih političara dalo ostavke jer su procijenili da je vrijeme za penziju mlađi nego Feinstein, Pelosi, i za njih mlađahni Biden.