KRUCIJALNI IZBORI

GODINA PREOKRETA: PRVA ODLUČUJE NIZOZEMSKA Europa gleda u strahu hoće li nekoć najliberalnija zemlja Zapada skrenuti radikalno udesno

Geert Wilders (lijevo) i Mark Rutte (desno)
 REUTERS

U Nizozemskoj se održavaju prvi od nekoliko ključnih europskih izbora ove godine. Nizozemci u srijedu izlaze na parlamentarne izbore čiji se rezultati nadaleko iščekuju kao signal je li Europa nakon Brexita i Trumpa nastavila skretati prema desnom populizmu.

Ako nizozemski birači daju povjerenje Geertu Wildersu, "nizozemskom Donaldu Trumpu", to bi bio snažan vjetar u leđa Marine Le Pen uoči francuskih predsjedničkih izbora i dodatni znak upozorenja uoči rujanskih izbora za njemački Bundestag.

Puno neodlučnih

Još je donedavno u anketama vodio Wilders sa svojom antieuropskom i antimuslimanskom retorikom, da bi ga posljednjih tjedana pretekao liberal Mark Rutte, sadašnji premijer. Nizozemska je ustavna monarhija, a za većinu u parlamentu od 150 mjesta potrebno je barem 76. Geert Wilders neće ući u vladu pa makar njegova stranka iz izbora izašla kao najjača, što nije isključeno s obzirom na to da se velik dio njegovih birača srami izjasniti za koga će glasati. Oko 40 posto ispitanika je neodlučno, a 15 posto ih kaže da će se odlučiti u posljednji čas.

Prema anketama, Narodna stranka za slobodu i demokraciju (VVD) Marka Ruttea osvaja od 23 do 27 mjesta, nasuprot Wildersove Slobodarske stranke (PVV) kojoj ankete daju od 21 do 25 zastupnika. Čak i u slučaju pobjede Rutteovi liberali će na ovim izborima doživjeti velik udarac s obzirom na to da su dosad imali 40 zastupnika, a Wilders samo 12.

Kao i diljem Europe, i u Nizozemskoj raste razočaranje klasičnim strankama koje rapidno gube prepoznatljivost pa onda i birače. Tri najveće stranke lijevog i desnog centra osamdesetih su osvajale 60 posto glasova, danas ne više od 30 posto. Demokršćani i socijaldemokrati su osamdesetih mogli računati na više od po 50 zastupnika, a sad će biti zadovoljni ako sve skupa osvoje 30. Gube stranke lijevog i desnog centra koje su vodile zemlju više od pola stoljeća. Pobjednik nije samo Wilders, nego i niz drugih malih antiestablishmentskih stranaka, bez obzira na ideološki predznak. Iako su se sve stranke izjasnile da ne žele praviti većinu s Wildersom, veliki antiestablishmentski duh u Nizozemskoj je izašao iz boce, piše britanski Guardian. U najmanju ruku otežavat će formiranje stabilne većine.

Razmrvljenost

Gubitak povjerenja u vladajuće strukture dodatno mrvi nizozemsku političku scenu, ionako razmrvljenu zahvaljujući proporcionalnom izbornom sustavu i niskom cenzusu od 0,67 posto. Za ulazak u parlament potrebno je oko 70.000 glasova: od 28 stranaka koje su se kandidirale, očekuje se da će ih 14 ući u parlament, a da će ih barem pet morati sastavljati vladajuću koaliciju. To Nizozemsku vodi najvjerojatnije prema još jednoj nestabilnoj vladi. Prema anketama, na trećem bi mjestu trebali biti demokršćani (CDA) sa 18 do 20 zastupničkih mjesta, slijede Demokrati 66 (17-19 zastupnika), Zeleni (15-17), socijalisti (14-16) te laburisti (11-13 zastupnika).

Nenadmašiv

Wildersova kandidatura povukla je nizozemski politički mainstream udesno. Premijer Mark Rutte iskoristio je svađu s Erdoğanovom Turskom kako bi privukao birače koji bi inače otišli Wildersu. Wildersov antimuslimanski program nitko ne može nadmašiti: on je za zabranu džamija, prodaju Kur'ana, zabranu ulaska muslimanima i za izlazak iz EU. Analitičari kažu da je Wilders osjetio puls trećine Nizozemaca, zabrinutih da islamski imigranti ugrožavaju nacionalni identitet. Rutte je stoga objavio program prema kojem svi oni koji se nisu integrirali trebaju napustiti zemlju. U nekad najliberalnijoj zemlji Zapada povećava se broj rasno i vjerski motiviranih napada, a muslimani svjedoče o diskriminaciji. Devetnaestogodišnji Zaid Belmahdi iz predgrađa Amsterdama ispričao je reporteru New York Timesa kako mu je, kao rođenom Nizozemcu, teško naći posao zbog stranog imena. Poslao je 131 molbu, da bi ga tek tada prvi put pozvali na razgovor za posao.

Najnapučenija zemlja u Europi i jedna od 15 najbogatijih na svijetu

Kraljevina Nizozemska

Kralj Willem-Alexander

Broj stanovnika: 17 milijuna (procjena za 2017. godinu) - 65. na svijetu

Površina: 41.543 km2 - 134. na svijetu

Gustoća naseljenosti: 412,1 stan./km2 - 20. na svijetu, najveća među članicama EU

Stanovništvo:

78,3% Nizozemci

5,9% ostali Europljani

2,3% Turci, 2,2% Marokanci, 2,1% Indijci, 2,0% Surinamci

6,4% ostali

BDP po stanovniku:

50.846 $ - 15. na svijetu

Uplata u proračun EU:

1,2% BDP-a

2. u EU iza Belgije (od 2000. do 2015. godine najveći uplatitelj u odnosu na broj stanovnika i BDP)

Znaju samo za vlade s više stranaka

- Nizozemska je 1581. imala parlamentarnu vladu tijekom bune protiv španjolske vladavine kad su preuzete ovlasti od kralja Filipa II.

- Smatra ju se prvom potpuno kapitalističkom zemljom na svijetu koja je u 17. stoljeću uspostavila prvu funkcionirajuću burzu. Amsterdam je tada bio najbogatiji grad Europe, a nizozemska trgovačka flota imala je 16.000 brodova. U takvim okolnostima nastaju i prva osiguravajuća društva te mirovinski fondovi

- Ustavna monarhija postaje 1814. godine, a parlamentarna monarhija 1848. otkad se održavaju redoviti izbori

- Budući da je odmah formiran višestranački sustav, od 19. stoljeća nikad Nizozemskom nije vladala samo jedna stranka, nego je vlada uvijek bila koalicijska. Tri su povijesne stranke: kršćanski demokrati (danas CDA), socijaldemokrati (danas laburisti PvdA) i liberali (danas VVD)

- Opće glasačko pravo uvedeno je 1919. godine

- Da bi se moglo nastupiti na izborima, treba platiti depozit od 11.250 eura i pribaviti 580 potpisa raspoređenih po 19 izbornih jedinica u Nizozemskoj i na Antilima. Stranačke liste u pravilu nose ime čelnika stranke, a posljednje na popisu često je ime neke osobe, slavne ili poznate javnosti na bilo koji način, koja podržava stranku (ali ne želi u parlament). Taj se položaj naziva "lijstduwer"

- 16. travnja 2002. ostavku je podnijela vlada premijera Wima Koka nakon što je istražno povjerenstvo utvrdilo da su pripadnici nizozemskog kontingenta mirovnih snaga UN-a odgovorni za genocid u Srebrenici.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
19. prosinac 2024 01:22