VATIKAN - Papa Franjo, prvi argentinski Papa u povijesti, obilježava u četvrtak prvu godišnjicu svojeg pontifikata na selu izvan Vatikana, daleko od vjernika koji ga rado pozdravljaju na Trgu sv. Petra, ali i negodovanja zbog svojih reformi.
Godišnjica će biti obilježena diskretno. Za sada je najavljena samo jedna javna manifestacija: skupina mladih katolika koji promoviraju Pape od Ivana Pavla II. organizirala je 24-satnu molitvu koja je počela u srijedu u 18 sati u međunarodnom centru za mlade San Lorenzo, stotinjak metara od Vatikana.
Papa je u nedjelju s 83 članova Kurije otišao u jednu seosku rezidenciju jugoistočno od Rima na korizmene duhovne vježbe, koje se prvi put održavaju izvan Vatikana, a 12 milijuna ljudi koji ga prate na Twitteru poručio je da "mole za njega".
Papa Franjo jako je popularan među vjernicima i šire zbog svoje skromnosti i odlučnosti da reformira Crkvu, no nije zadovoljan kultom ličnosti koji se oko njega stvara i odbacuje ocjene medija da je "superman".
Nadbiskup Buenos Airesa, Jorge Mario Bergoglio (77) naslijedio je Crkvu pogođenu krizama i skandalima, od svećenika koji su seksualno zlostavljali djecu do korupcije i kriminala u vatikanskoj birokraciji Kuriji.
PAPA FRANJO: 'Nisam Superman'
U prvih godinu dana svojeg stolovanja uspio je promijeniti javnu sliku papinstva. Njegov prethodnik Benedikt XVI. u mirovinu je otišao mercedesom, a on je došao renaultom iz '84. Umjesto da uđe u raskošnu Apostolsku palaču, ostao je u mnogo skromnijem Domu sv. Marte, vatikanskom hotelu u koji je uselio sa svim kardinalima prije konklava. Na grudima mu je ostao obični željezni umjesto zlatnog križa. Časopis Time ga je proglasio osobom godine, kultni glazbeni Rolling Stone stavio ga je na naslovnicu, a čak ga je i modni Esquire proglasio najbolje odjevenim muškarcem godine, iako je uvijek isto odjeven.
Papa je usredotočen na siromašne, marginalizirane i "izgubljene ovce" - vjernike koji su posljednjih godina napustili Crkvu zbog neslaganja s njezinim krutim stavovima ili zbog zgroženosti skandalima.
Propovijeda "siromašnu Crkvu, za siromašne", poziva svećenike da izađu na periferiju ("Više volim Crkvu koja je puna modrica, koja je bolna i prljava jer je bila na ulicama, od Crkve koja je nezdrava od ograničenja i brige za vlastitu sigurnost"), odbija isključivnost prema homoseksualcima ("Tko sam ja da im sudim?"), ne osuđuje ateiste ("Oni koji ne vjeruju u Boga neka slušaju svoju savjest"), traži da se razvedeni ne odbacuju nego podupiru, osuđuje divlji kapitalizam i naziva ga novom tiranijom ("Kako vijest može biti to da je vrijednost burze pala za dva posto, a nije vijest kada beskućnik umre"), odbacuje idolatriju novca i bogate poziva da redistribuiraju bogatstvo.
Odlučno se uhvatio u koštac i s reformama Crkve, koje su se pokazale puno dubljim i širim nego što se očekivalo.
Kao prvo, osnovao je povjerenstvo osmorice kardinala iz svih dijelova svijeta, među kojima je samo jedan povezan s Kurijom, s kojima se savjetuje o upravljanju Crkvom i reformi kurijalne i svećeničke birokracije koja je najveća zapreka reformama. Drastično je također reformirao skandalima opterećenu Vatikansku banku i osnovao novo tajništvo za ekonomiju koje će upravljati vatikanskim financijama, što je vjerojatno najveća promjena u Kuriji zadnjih pedesetak godina.
Konzervativni crkveni krugovi smatraju, međutim, da je u "smekšavanju" crkvene doktrine prema grijehu preliberalan, a njegovu encikliku Radost Evanđelja jedan je američki konzervativni radijski voditelj nazvao "čistim marksizmom", što je on odbacio. "Marksistička ideologija je pogrešna, ali poznavao sam mnogo marksista koji su bili dobri ljudi i zato me ovo ne vrijeđa", rekao je Franjo za La Stampu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....