Petak 29. prosinca ujedno je 674. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Iako zadnje tjedne i nije obilježavalo pravo zimsko vrijeme, protekli su dani ondje obilježeni prohladnim te oblačnim vremenom iznad točke smrzavanja, kao i povremenim kišama – što sve itekako otežava kretanje mimo uređenih cesta. Ipak, takvi su se uvjeti pokazali dobri za ukrajinsku strujnu infrastrukturu koja je uspijevala proizvesti dovoljno struje i uspješno je dostaviti do većine potrošača (ograničeno tek u pojedinim oblastima uz liniju bojišta, gdje se bilježilo i štete na toplani u Hersonu). Pri tome, baš kao i u Hrvatskoj, u Ukrajini je Vlada nastavila s fiksnom cijenom struje za kućanstva – na 2,64 UAH po kWH (oko 6,3 centa) – do kraja zime.
Stanje na terenu
Relativno loše i blagdansko vrijeme tek je donekle utjecalo na intenzitet kopnenih sukobljavanja u Ukrajini. Uz redovita topnička sučeljavanja i zračne napade uzduž bojišnice, glavnina kopnenih sukobljavanja ostala je ograničena na nekoliko zona. Kao prvo, na krajnjem sjeveru Donbasa nastavile su se borbe oko 8 km sjeveroistočno od Kupjanska, gdje Rusi i dalje nastavljaju neuspješno napadati sela Sinkivka i Petropavlivka. Iako to više nije dio veće regionalne ofenzive, ipak se tu bilježe redoviti gubici ljudstva i opreme agresora koji nisu zanemarivi. Kao drugo, nastavljene su borbe i oko okupiranog grada Bahmuta u Donjeckoj oblasti. Ipak, nakon više tjedana polaganog ruskog napredovanja (posebno sjeverozapadno i zapadno od grada), izgleda da se tu registrira određeno smirivanje borbi – usprkos ruskom nastavku pritiska na ukrajinsko uporište Bogdanivka oko 6 km zapadno od Bahmuta, te potez Klišćivka-Andriivka južno od grada. Ipak, uočena prestrojavanja agresorskih snaga i privlačenje pojačanja ukazuju da je tu smirivanje tek privremeno.
Kao treće i najintenzivnije, nastavljene su borbe oko Avdiivke, prigradskog mjesta na sjeverozapadu okupiranog Donjecka. Ondje se nastavilo rusko mijenjanje težišta borbi svakih dan ili dva – sjeverozapadno od mjesta i južno (te jugozapadno). Pri tome, napadi su ondje zadnjih dana bili izvođeni korištenjem pješaštva ojačanog oklopnim snagama, borbenim helikopterima Ka-52 te topništvom (ponešto slabije nego prošlog tjedna) i protuzračnim raketama, a do javnosti su došle i brojne snimke ruskih gubitaka ljudi i tehnike pod žestokom preciznom vatrom branitelja. Napomenimo da je danas stanje na tom bojištu osobno izvidio i predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski, koji je navodno usprkos tekućim borbama posjetio zapovjedništvo 110. mehanizirane brigade (koja brani sam gradski prostor Avdiivke, u djelomičnom okruženju). Nastavljajući već uspostavljenu tradiciju radnih posjeta bojištu, Zelenski je ondje opet podijelio i niz odlikovanja te se upoznao sa stanjem ovog iznimno aktivnog odsjeka fronte.
Ruske ambicije
Nije mnogo mirnije bilo ni 20 km jugozapadno od okupiranog Donjecka – kod Marinke i Novomihailivke, još dva posebna žarišta agresorskog pritiska posljednjih dana. Nakon što su Rusi početkom ovog tjedna objavili kompletnu okupaciju Marinke (iako je mjesto nedvojbeno srušeno do neprepoznatljivosti) – zadnji su dani svjedočili širenju agresorskih djelovanja iz ovog osvojenog prostora dalje na zapad (prema selu Georgiivka). Pritom nema sumnje da ruske ambicije idu dalje preko Maksimilijanivke do 14 km zapadnijeg gradića Kurahovo (za koje već tvrde da se evakuiraju lokalne ukrajinske vlasti i arhivi). Ipak, za sada im stanje na terenu baš i ne odgovara ambicijama, budući se izgleda drže ukrajinske obrambene linije neposredno na zapad od osvojene Marinke, baš kao i južno kod uporišta Pobeda. Kako izgleda, pristizanje ukrajinskih pojačanja i izvedeni protunapadi su barem privremeno stabilizirali i stanje u selu Novomihailivka (oko 9 km južno od Marinke) – gdje se borbe vode na prilazima mjestu, a Rusi su bilježili brojne žrtve na cestama kojima privlače snage prema tom bojištu.
Dok se na prostorima ljetne ukrajinske ofenzive bilježilo tek ponešto okršaja južno od Orihiva (Robotine i Verbove) – gdje se čulo i o određenom taktičkom povlačenju branitelja s otvorenih prostora istočno i sjeveroistočno od Novoprokopivke – žestoke borbe su nastavljene na donjem toku rijeke Dnjepar. Konkretno, agresori su nadalje nastojali suzbiti ukrajinski mostobran kod sela Krinki na okupiranoj istočnoj obali rijeke – doduše s popriličnim gubicima i iznimno malo uspjeha. Nedavno objavljena uništenja ruskih borbenih aviona kao da su tu donijela određenu kraću pauzu u napadima vođenim zrakoplovnim bombama, što se posljednjih dana opet krenulo postupno intenzivirati. Napomenimo tu i večernji ruski napad u utorak, 26. prosinca, na željezničku stanicu u Hersonu, gdje je 140 civila čekalo na evakuaciju iz grada. Jedan poginuli i četvero ranjenih, kao i teže štete na željezničkoj stanici, izazvale su obustavu ovakvog željezničkog prometa, gdje se civile za evakuaciju nadalje iz Hersona autobusima prebacuje do željeznice u ponešto mirnijem Mikolajevu.
Zračni napadi
Nakon što se u srijedu 27. prosinca nad Ukrajinom bilježilo 46 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 lansiranih s Krima i iz Primorsko-Ahtarska, s ciljevima kod Hersona i u središnjoj Ukrajini (od čega ih je navodno uništeno 32) – već se moglo čuti kako nova ruska taktika obuhvaća slanje letjelica nad stambena područja gdje je u načelu teško ili nemoguće postaviti stacionarne sustave protuzračne obrane. Četvrtak 28. prosinca bio je tek malo mirniji s lansiranih 8 kamikaza-dronova iz Primorsko-Ahtarska, od čega je njih 7 navodno bilo oboreno iznad Zaporižja, Kirovogradske i Dnjepropetrovske oblasti. Ipak, još jučer se u Kijevu pretežito očekivalo provokacije agresora širom grada, pa se zato od 28. prosinca do 6. siječnja jačalo gradske kontrole i protudiverzantske mjere.
Umjesto toga, petak 29. prosinca osvanuo je obilježen najvećim zračnim napadom Ruske Federacije na Ukrajinu od početka aktualne agresije u veljači 2022. godine. Dok se lani na ovaj isti dan bilježilo osvetu za ukrajinski napad na rusku zrakoplovnu bazu Engels, s ukupno 69 raketa (54 srušene) i 11 kamikaza-dronova – današnji se napad može smatrati osvetom za spektakularno razaranje ruskog vojnog broda u krimskoj luci Feodosija u utorak 26. prosinca. No dok se lani uvelike gađalo energetsku infrastrukturu Ukrajine, današnji je veliki zračni napad bio usmjeren prvenstveno na civilne i vojne objekte te industrijska postrojenja po gradovima širom Ukrajine. Pri tome, u prvom valu napada ukupno je lansirano 36 kamikaza-dronova Shaheed 136/131 sa sjevera i jugoistoka (27 navodno uništeno), da bi onda nekoliko sati kasnije krenuo i veliki raketni napad.
Ukupno 18 strateških bombardera Tu-95MS prvo je lansiralo najmanje 90 krstarećih raketa Kh-101/555, da bi onda koji sat kasnije iz zračnog prostora ruske regije Kursk bombarderi Tu-22M3 ispalili još 8 raketa Kh-22/Kh-32 prema sjevernim i središnjim dijelovima Ukrajine. Sve to je bilo praćeno ispaljivanjem barem 14 balističkih raketa (PZO sustava S-300 ili S-400, te Iskander-M) s Krima te iz Kurske i Belgorodske oblasti – među ostalim na grad Harkiv – da bi onda uslijedilo i gađanje s pet raketa Kh-47M2 „Kindžal“ s borbenih aviona Mig-31K iz Astrahanske oblasti u Rusiji. Također, iz borbenih aviona Su-35 bile su ispaljene i 4 proturadarske rakete Kh-31P i jedna Kh-59. Ukupno je, dakle, danas bilo riječi o 122 rakete raznoga tipa, od čega je navodno bilo srušeno njih 87, i to krstarećeg tipa.
Osveta za brod?
Štete od ovog napada su nedvojbeno opsežne – barem 31 poginula osoba te više od 120 ranjenih u raznim gradovima Ukrajine, a onda i velika razaranja. U Odesi i Kijevu su bili pogađani neboderi, Kijev je zabilježio i požar u farmaceutskom pogonu te oštećenje stanice podzemne željeznice Lukjanivska (koja je ujedno i javno sklonište), Harkiv je bilježio barem 8 pogodaka (jedan u onkološku bolnicu), u gradu Dnipro je pogođena ginekološka bolnica/rodilište, u Lavovu liceji u centru grada, a određene štete je pretrpio i grad Konotop u sjevernoj regiji Sumi. Nema sumnje da će popis žrtava i šteta od ovog napada još rasti, pa je u Odesi već proglašena i subota 30. prosinca kao dan žalosti.
Pri današnjem velikom zračnom napadu (kakav se već neko vrijeme zapravo i očekivalo), izgleda da se radi o formalnoj osveti za ukrajinski napad na ruski desantni brod „Novočerkask“, izveden u krimskoj luci Feodosija u rano jutro utorka 26. prosinca ove godine. Usprkos snimkama velike eksplozije koja je uništila brod po pogotku ukrajinske rakete Storm Shadow (čiji su fragmenti navodno nađeni na poprištu) – tamošnje su vlasti prvo vrijeme očigledno umanjivale navode o šteti i žrtvama. Ipak, već se istoga dana čulo kako je oštećen bio i tamošnji željeznički kolodvor (radi čega su mijenjani i rasporedi vožnje vlakova na ruti Džankoj-Feodosija), preko 350 ljudi je evakuirano iz kuća najbližih luci, a dvije su obližnje škole privremeno prebačene na daljinsku nastavu.
Dok je za gašenje požara na mjestu eksplozije trebalo desetak sati, barem 6 lučkih zgrada je također izgorjelo, a vjerojatno je ondje bio oštećen i barem još jedan manji brod. Nakon prvih informacija o tek 1 poginulom i dvoje ranjenih, dan kasnije se neslužbeno pričalo već o 33 nestalih, 23 ranjenih i jednom mrtvom – da bi danas u javnost stigle i priče o ukupno 74 mrtva te 27 ranjenih vojnih lica. Osim što je o svemu ruski ministar obrane Šojgu brzo izvijestio i predsjednika Vladimira Putina – odmah su krenule i najave kaznenog progona svih onih ruskih građana koji su na društvenim mrežama objavljivali materijale o toj velikoj eksploziji i kasnijim požarima. Kada se sagleda satelitske fotografije broda prije eksplozije i njegova praktično kompletnog uništenja nakon napada – nije teško zaključiti zašto se u Rusiji još istog dana i zapovjednika ukrajinskih Zračnih snaga Mikolu Olešćuka u odsutnosti stavilo na tjeralicu, radi „terorističkog čina napada dronom na ruski teritorij“ – da bi se onda užurbano isplaniralo i veliku osvetu za spomenutu eksploziju u Ukrajini.
Pomoć saveznika
Dok kraj godine prolazi u razglabanju razloga zašto su veliki paketi financijske pomoći za Ukrajinu ostali (privremeno) blokirani u Sjedinjenim Državama i Europskoj uniji – napomenimo da je ove srijede, 27. prosinca, objavljen i 54. po redu paket vojne pomoći SAD za Ukrajinu, vrijedan oko 250 milijuna USD. U njemu su iz robnih zaliha državnih tijela SAD (Presidential Drawdown Authority – PDA) izdvojene rakete za protuzračni sustav NASAMS, rakete FIM-92 Stinger, te druge komponente za ukrajinski sustav protuzračne obrane, rakete za precizni višecijevni lanser tipa HIMARS, topničko streljivo kalibra 105 te 155 mm, prijenosni protuoklopni sustavi TOW, Javelin i AT-4, preko 15 milijuna komada streljiva za pješačko naoružanje, eksplozivi, te razni medicinski pribor i rezervni dijelovi.
Ujedno se i iz Njemačke čulo kako bi početkom veljače ipak trebao biti odobren višegodišnji paket od 50 milijardi eura za Ukrajinu, čak ako Mađarska i nastavi blokirati tu odluku – dok sama Njemačka uz to za 2024. planira i još 8 milijardi eura bilateralne vojne pomoći. Kao rezervni plan za slučaj političkih problema s usvajanjem zajedničke odluke o financiranju tu se spominje slanje 20 milijardi eura putem jamstava pojedinih voljnih EU država – gdje bi se onda tim temeljem Europska komisija mogla namjenski zadužiti na tržištima kapitala za Kijev u 2024. godini. Iako je jasno da takav iznos novaca još nije čvrsto fiksiran, budući da ovisi i o stanju u Ukrajini i tamošnjim potrebama – čitav sadržaj takve opcije financiranja ne treba donošenje odluke konsenzusom (i pristanak baš svih), budući da u suštini ovisi samo o sudjelovanju jakih država s visokim kreditnim rejtingom.
Posljedice financijske suše
Posljednjih dana se u Kijevu dosta raspravljalo o uvjetima za daljnje funkcioniranje države u uvjetima smanjene strane pomoći. Kao prvo, ta potencijalna okolnost čini posebno bitnim jačanje domaće obrambene industrije u samoj Ukrajini – ne samo po pitanju proizvodnje deficitarnog streljiva, već još i više bespilotnih letjelica i modernih sustava za elektroničko ratovanje (o kojima uvelike ovisi kako djelotvornost vlastitih dronova tako i zaštita od protivničkih). Sve to je tim bitnije ako imamo u vidu izjave ukrajinskog generala Oleksandra Tarnavskog da i ruska strana aktivno uči te se užurbano prilagođava svim novinama na bojištu (ponekad i kopiranjem uspješnih ukrajinskih koncepata te analizom braniteljskih grešaka)
Za razliku od ruskih saveznika koji već spominju kako je Ukrajina radi izostanka zapadne pomoći već prestala plaćati „strane plaćenike“, pa su onda navodno Francuzi, Australci i Nizozemci otišli prije Božića (što tvrdi list Politika iz susjedne Srbije) – u Ukrajini se potencijalni izostanak pomoći ipak gleda ponešto ozbiljnije. Ministrica socijalne politike Oksana Žolnovič za taj slučaj upozorila je na mogući izostanak indeksacije mirovina najavljene za 1. ožujka iduće godine koje će ipak biti isplaćene u osnovnim iznosima – dok se prva zamjenica premijera i ministrica gospodarstva Julija Sviridenko za zapadne medije upustila i u dodatno razlaganje. Pomalo propagandno, ona je tom prilikom upozorila na mogućnost „odgode isplate mirovina i plaća državnim službenicima“, dok će kompletno gospodarstvo završiti tek „preživljavajući“, nakon ovogodišnjeg oporavka i rasta BDP-a od oko 4,5 posto.
Poseban problem tu predstavlja i iznalaženje novaca koji bi bili potrebni za provedbu dodatne mobilizacije kakvu posljednje vrijeme traži Ministarstvo obrane Ukrajine za pokrivanje kadrovskih potreba vođenja rata u 2024. godini. Za traženih oko 500.000 dodatnih ljudi u obrani predviđa se dodatni trošak od oko 500 milijardi UAH (oko 13,15 milijardi USD) – što je rashod za koji ukrajinsko Ministarstvo financija zapravo i ne vidi unutarnjeg izvora u državi. Iako su sigurni da od toga neće biti ništa u prvom kvartalu iduće godine, za dalje bi se morali uskladiti s resorom obrane i Glavnim stožerom. Do tada ostaje na snazi da Ukrajina planira tijekom 2024. godine pokriti trošak vojnog osoblja u iznosu od 751,3 milijarde grivni (oko 19,76 milijardi USD) iz vlastitih prihoda, dok se glavninu civilnih rashoda države nastoji pokrivati inozemnim sredstvima o kojima se u zadnje vrijeme toliko raspravlja.
I nadalje blokada na granici
Dok Ukrajina vodi rat i rješava sve druge više ili manje vezane probleme, i dalje im trgovinske odnose i cestovni promet prema Poljskoj bitno remete tamošnje blokade uvedene još 6. studenog ove godine. Nakon što na pojedinim graničnim prijelazima između Poljske i Ukrajine već tjednima blokiraju tisuće kamiona, a neki ukrajinski vozači su čak i umrli u blokadi – ni prijevoz ukrajinskih kamiona željeznicom nije riješio problem, jednako kao ni smjena vlasti u Poljskoj dovršena 13. prosinca ove godine. Od četiri glavna prelaza ("Rava-Ruska-Grebenne", "Jagodin-Dorogusk", "Krakivets-Korchova" i "Sheghini-Medyka"), 11. prosinca je privremeno bio deblokiran prijelaz „Jagodin-Dorogusk“ – kada se lokalni gradonačelnik odlučio usprotiviti poljskim prijevoznicima ogorčenim EU-pravima za uvoz razne ukrajinske robe (pretežito prehrambenih proizvoda) u Uniju. Ipak, propusnost je tu do ponovne blokade 18. prosinca ostala mala, dok su na drugim blokiranim prijelazima u kolonama bile blokirane tisuće kamiona (neki i s vojnom robom, humanitarnim donacijama, te pokvarljivim teretima).
Nova vlada u Poljskoj donijela je i nove pregovore u Varšavi i Kijevu, no izgleda da Poljska i nadalje misli zadržati svoju jednostranu zabranu uvoza ukrajinskog žita, usprkos drugačijim stavovima Europske unije (koja u svojoj nadležnosti ima trgovinsku politiku čitave Unije). Dapače, blokade su za Božić na nekim od prijelaza bile i dodatno postrožene, dok se tek na jednome najavilo privremeno olakšavanje prometa od Badnjaka pa sve do utorka i srijede 2. i 3. siječnja 2024. godine. Usprkos nadi da će ti sporovi – koji su zapravo unutarnje pitanje Poljske – biti uspješno riješeni do kraja kalendarske 2023. godine, kako se to u srijedu 27. prosinca čulo od poljskog premijera Donalda Tuska, za sada ipak izgleda da to baš i nije blizu. Pri tome, usprkos aktivnom pregovaranju kako u Kijevu tako i u Bruxellesu, stvari su povremeno komplicirali i slični interesi pojedinih drugih EU-članica (prvenstveno Slovačke i Mađarske) koje su, po uzoru na Poljsku, i same povremeno blokirale teretni promet prema Ukrajini – zapravo ucjenjujući kako Ukrajinu, tako još više i kompletnu EU, što u zadnje vrijeme, doduše, više i nije tako rijetka politička praksa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....