Nakon što je ljevica porazila krajnju desnicu u Francuskoj, sve su oči uprte u Jeana-Luca Mélenchona, koji bi mogao postati novi premijer. Mélenchonova stranka Nepokorena Francuska osvojila je najveći broj mandata od svih stranaka u novoosnovanoj lijevoj koaliciji te bi zbog toga mogla zahtijevati da premijer postane netko iz njezinih redova. No, pitanje je hoće li se ostali s time složiti jer kontroverzni Mélenchon izaziva podjele ne samo na široj francuskoj političkoj sceni, već i unutar ljevice.
Sedamdesetdvogodišnji politički veteran dobro je poznato ime u Francuskoj. U više od četiri desetljeća bavljenja politikom, Mélenchon je sakupio značajan broj simpatizera i gotovo isto toliko kritičara. Rođen je u Maroku, a s obitelji se preselio u Francusku kad je imao 11 godina.
Otac mu je bio poštanski službenik, a majka učiteljica. Nakon što je diplomirao filozofiju na Sveučilištu Franche-Comté, Mélenchon je neko vrijeme radio kao učitelj, novinar i korektor prije nego što se pridružio Socijalističkoj stranci Françoisa Mitterranda u dobi od 25 godina. Još kao srednjoškolac, a potom i student, bio je uključen u studentske i radničke borbe te je četiri godine proveo u trockističko-lenjinističkim krugovima. Više je puta bio izabran za općinskog vijećnika, a u dobi od 35 godina postao je najmlađi francuski senator, reizabran nakon toga još dva puta. Od 2000. do 2002. sudjelovao je u vladi Lionela Jospina, kao izaslanik ministra strukovnog obrazovanja. Tri godine nakon toga, raskinuo je sa stranačkim čelnicima kako bi se suprotstavio predloženom ustavu Europske unije na referendumu. U sukobu s tadašnjim šefom stranke Françoisom Hollandeom, dao je ostavku i osnovao vlastitu stranku, rekavši da "naša zemlja treba još jedan glas ljevice". Navodno mu je prije smrti François Mitterrand, prvi francuski socijalistički predsjednik, rekao: "Nikad ne popuštaj, idi svojim putem", što je misao kojoj se često vraćao tijekom dugogodišnje karijere.
Mélenchonova vatrena retorika usmjerena protiv establišmenta do izražaja je posebno došla tijekom predsjedničke kandidature. Za predsjednika Francuske se prvo kandidirao 2012., kad je osvojio samo 11 posto. Pet godina kasnije na predsjedničkim izborima osvojio je 19,5 posto glasova. Svaki put kad bi se približio vlasti, uplašio bi tržišta i ulagače, koji su ga nazivali populistom i demagogom. Nikad nije skrivao simpatije prema Hugu Chavezu i Fidelu Castru.
Promjena stila
"Nije me briga ako me optužuju za demagogiju. Nije kriv siromah ako je siromah, bolesnik ako je bolestan. Uvijek su buntovnici ti koji pomažu rađanju budućnosti", rekao je Mélenchon poslije predsjedničkih izbora 2022. u kojem je završio treći s 22 posto podrške.
Njegov uspon na političkoj sceni prati postupna promjena stila. Na prvim predsjedničkim izborima na kojima se kandidirao ljude je pokušao pridobiti žestokim govorima u kojima je često naglašavao svoju tvrdoglavost. "Ja sam zdrav i bijesan, baš kao i moje doba... Ja sam svojeglav", rekao je Mélenchon 2010. godine. Ali, na izborima 2022. pokušao je ublažiti svoj stil i posegnuti izvan krajnje ljevice. Nastojeći učvrstiti svoju međunarodnu ljevičarsku akreditaciju, rekao je da je dobio potporu bivšeg brazilskog predsjednika Lule de Silve i njegove nasljednice Dilme Rousseff. Zbog svog sporog, ali kontinuiranog rasta popularnosti, zaradio je nadimak "mudra kornjača".
Karizmatični je govornik, ali njegova retorika nastavlja produbljivati podjele u Francuskoj. Nakon što je 2016. osnovao političku platformu lijevih stranka NUPES, predstavio je program oporezivanja bogatih od 100 posto na prihod iznad 400.000 eura, smanjenja radnog tjedna na 32 sata i napuštanju nuklearne energije. Poznat je po retorici klasnog rata i kontroverznim stajalištima o vanjskoj politici, posebice o ratu u Gazi. Kritičari ga optužuju za antisemitizam jer je glasni kritičar Izraela i odbio je osuditi Hamas kao terorističku organizaciju. Mnogi mu zamjeraju i što je danima prije nego što je Putin pokrenuo sveobuhvatnu invaziju na Ukrajinu, Mélenchon govorio da su za sve krivi NATO i SAD.
Otvoreno se protivi ulasku Ukrajine u NATO i zalagao se za to da Francuska napusti Sjevernoatlantski savez. Nijemci mu zamjeraju to što je euroskeptik i ekonomski domoljubi uvjereni su da bi se francusko-njemački odnosi pogoršali ako bi postao premijer. Godine 2018. osuđen je i na tri mjeseca uvjetnog zatvora i novčanu kaznu od 8000 eura jer su unosio u lice policajcima koji su došli pretražiti njegov ured u sklopu istrage o financiranju kampanje. Često je kritiziran i zbog načina na koji vodi Nepokorenu Francusku i nespreman je prihvatiti druge ljevičarske stranke kao jednake.
Konzistentan politički program
No, u jednome mu ne mogu naći zamjerku - njegov politički program je nepokolebljivo konzistentan. Jednom kad ljevičari preuzmu vlast, namjeravaju povećati minimalne plaće od 14 posto, sniziti dob za umirovljenje na 60 sa 64 godine, zamrznuti cijene energije i osnovnih dobara, osigurati besplatne školske obroke i više mjesta u jaslicama. Lijeva koalicija procjenjuje da će njezine predložene mjere koštati najmanje 150 milijardi eura u sljedeće tri godine, a namjeravaju ih financirati povećanjem poreza na bogatstvo, ukidanjem paušalnog poreza od 30 posto i uvođenjem poreza na nepredviđenu dobit. Međutim, ljevičarski blok nema apsolutnu većinu i, unatoč svojim tvrdnjama, morat će ublažiti svoje prijedloge ako želi stvoriti održivu vladajuću koaliciju. Ali, jasno je da će konsenzus teško ostvariti kad se suče s osobama poput Mélenchona.
Lider krajnjih ljevičara nije imao problema maknuti kandidate svoje stranke u izbornim jedinicama zato što su mu se usprotivili u određenim pitanjima, što je izazvalo unutarstranački potres. Mélenchona nije previše zasmetalo što su ga zbog toga neki stranački kolege počeli nazivati autoritarnim vođom i prijetiti izlaskom iz pokreta. Dapače, on smatra da je Jeremy Corbyn, s kojim ga ponekad uspoređuju, pogriješio jer je pokušao doći do zajedničkog jezika sa svojim suparnicima po pitanjima Brexita i antisemitizma, umjesto da ih jednim potezom sasiječe u korijenu. To pokazuje u kojem smjeru bi mogao ići ako dođe na poziciju premijera.
"Graditi političko rasuđivanje radi stvaranja unutarnje ravnoteže unutar vaše stranke put je osuđen na poraz. Problemi, kao i rješenja, su u narodnim masama, njihovim očekivanjima, njihovoj volji, njihovim potrebama. Tamo je Corbyn trebao otići po upute. Htio je umiriti moćnike, što je bilo uzalud. Njegova slabost da se suprotstavi protivnicima razočarala je njegove potencijalne pristaše", zaključio je Mélenchon.