AGONIJA IZA REŠETAKA

HOROR U BEOGRADSKOM ZATVORU Splitski huligan završio na psihijatriji: doživio šok nakon krvavog sukoba u ćeliji koju je dijelio sa zloglasnim ubojicom

 
 Profimedia, ATA Images Editorial

Jedan od šestorice Splićana koji su zadržani u istražnom zatvoru u Beogradu ide psihijatru jer su ga smjestili u ćeliju s dvostrukim ubojicom Markom Nikolićem (43), piše Slobodna Dalmacija.

Spomenuti je dva dana prije kraja mjeseca prosinca razbio zahodsko ogledalo, komadom stakla napao cimere iz ćelije, jednog izbo nanijevši mu teške ozljede, nakon čega je sebi prerezao vrat.

Nikolić je podlegao ozljedama dan poslije, cimer iz ćelije kojeg je ranio hitno je operiran i zadržan u bolnici, dok je Splićanin, koji je od sredine prosinca prošle godine dijelio ćeliju s njima, doživio šok zbog kojeg je upućen na tretmane specijalistu.

Marko Nikolić, s kojim su smjestili Splićanina, u srpnju prošle godine ugušio je svojega četverogodišnjeg sina, bacio ga mrtvog pred suprugu od koje se razvodio, nakon čega ju je ubio s 50 uboda nožem i teško ozlijedio troje socijalnih radnika.

Psihijatrijski tretman nad Splićaninom traje od stravičnog događaja 30. prosinca prošle godine, piše Slobodna Dalmacija.

Prema službenim informacijama, koje su bile dostupne neposredno nakon njihova uhićenja sredinom prosinca, u Okružnom zatvoru u Beogradu - popularno zvanom Centralni zatvor - šestorici Splićana pružena je sva potrebna medicinska skrb i nijedan od njih nije bio ugrožen.

Posebno teško stanje

Damir Tovarović (38), Jakov Podrug (24), Hrvoje Baković (32), Ante Firić (27), Stjepan Mihovilović (31) i Ivan Mišković (19) bili su razdvojeni, što je uobičajeni postupak kada se smještaju osumnjičenici za isto kazneno djelo.

Međutim, na pitanje s kim su smješteni u ćeliji i jesu li smješteni pod posebnim mjerama osiguranja, tj. jesu li izolirani od ostale pritvorske populacije, Slobodna Dalmacija dobila je odgovor kako se "nalaze u prijemnom odeljenju". Kako se pokazalo, iza šturog odgovora krije se činjenica da Splićani ne samo da su smješteni s ostalim pritvorenicima, te se nije ni biralo tko će im biti cimeri, nego se upravo išlo na to da ih se što gorim društvom prisili na suradnju s policijom i tužiteljstvom.

Tako je jedan od njih smješten s dvostrukim ubojicom Markom Nikolićem - oni su s još dvojicom cimera dijelili ćeliju desetak dana. Baš tijekom tog razdoblja Nikolić je bio u posebno teškom psihičkom stanju te se čak, kako se poslije i pokazalo, žalio svom odvjetniku. Navodno ga je razdiralo što je ubio sina te nije mogao spavati, nego je noćima samo šetao ćelijom.

Tijekom istrage nad njim nije provedeno psihijatrijsko vještačenje jer on nikad nije dao ni svoju obranu, tako da ga nisu mogli formalno proglasiti neubrojivim - smješten je u zatvor, a ne u posebnu ustanovu. Toga dana Nikolić je razbio zahodsko ogledalo i od krhotina izvukao najveću, koja mu je poslužila kao sječivo. Improviziranim oružjem počeo je sebi rezati vrat kada su ga trojica cimera iz ćelije, među kojima i Splićanin, pokušali spriječiti.

Jednog od njih Nikolić tada ubada, dok su ga druga dvojica očajnički spašavala od poludjelog zatvorenika. U trenutku dok oni zaustavljaju krvarenje ranjenom cimeru, Marko sebi reže vratne žile. Obojica su prebačena u Hitni centar, gdje su ih operirali. Nikoliću su liječnici četiri sata pokušavali spasiti život, ali on je sutradan podlegao ozljedama. Drugi ozlijeđeni pritvorenik operiran je i prebačen na Odjel intenzivne njege. Preostala dvojica iz ćelije, koji su gledali krvoproliće i spašavali obojicu, pod psihijatrijskim su tretmanom.

Psihološki pritisak

Smještanje pritvorenog Hrvata s okrutnim nestabilnim ubojicom u pritvorsku ćeliju bio je očiti pokušaj psihološkog pritiska kako bi ga se prisililo na priznanje. Naime, od uhićenja nakon nereda na stadionu Partizana sredinom prosinca, svi Splićani brane se šutnjom i odbijaju suradnju s tužiteljstvom.

Standardna metoda tijekom boravka u pritvoru jest smještanje u ćeliju sa što gorim profilom zločinaca kako bi se stvorio osjećaj straha i želja za bijegom od okruženja na bilo koji način, pa makar i suradnjom s vlastima. Kako do sada nijedan od njih nije podlegao pritisku, više javno tužiteljstvo pokušava na drugi način te nudi nagodbu prema kojoj bi priznali krivnju, dobili šest mjeseci zatvora i trogodišnji izgon iz Srbije.

Ako ne prihvate, rečeno im je, bit će u istražnom zatvoru do početka suđenja i proglašenja presude, što je najmanje godinu i pol dana. Naime, bez obzira što protiv njih nema pravih dokaza, kazneni postupak ima svoj tijek i trajanje, koje će u svakom slučaju biti puno dulje od ponuđene kazne, piše Slobodna Dalmacija.

Nedostatak dokaza

Beogradsko tužiteljstvo nikada ne bi ponudilo najnižu moguću kaznu da ima ikakve dokaze, a nedostatak istih očit je i iz činjenice da su odustali od inkriminacije za udruživanje s namjerom izazivanja nereda i nestabilnosti u državi te nanošenja teških tjelesnih ozljeda.

Za kazneno djelo udruživanja, u kojem bi Splićani bili izvršitelji, nemaju nijednog svjedoka te nijednog prijavljenog naručitelja, a jedine teške ozljede zadobili su upravo uhićeni Hrvati. Stoga je tužiteljstvu ostalo pokušati s nasilničkim ponašanjem, najnižom kaznom i obećanjem o skorom povratku kući. Nitko od službenih hrvatskih institucija nije se oglasio ni kontaktirao uhićene Splićane, od kojih samo dvojica otprije imaju policijski dosje.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 04:30