Hrabra djevojčica (14) postala simbol borbe za prava žena u Afganistanu: U zatvoru im treba raditi ono što su oni radili meni!

U sudnici u Kabulu Sahar Gul tresla se kao prut dok je sudac izricao presudu njezinima svekru, svekrvi i šogorici.

Deset godina zatvora svakome od njih. Muž je u bijegu. Policija je osnovala posebnu deseteročlanu jedinicu da ga pronađe. Predsjednik Hamid Karzai prije presude sastao se s ministrima policije i pravosuđa da kaže da ovaj put moraju promijeniti politiku.

Muž vojnik

Došli su svi strani novinari u Kabulu. Jer, Sahar Gul ima nepunih 14 godina. Roditelji su je kao 13-godišnju djevojčicu udali za 30-godišnjaka, pripadnika afganistanske regularne vojske. Odveo ju je u provinciju sjeverni Baglan. Tamo je živio s roditeljima i sestrom. Svaki je dan silovao Sahar. Zato što nije odmah zatrudnjela njegovi su je roditelji odlučili kazniti i prisiliti na prostituciju da zarade nešto budući da “nije izvršila ženske obveze”.

Zatočena u podrumu

Sahar Gul preživjela je sedam mjeseci užasa. Spašena je lani u prosincu. U siječnju, još puna rana i masnica, ispričala je novinarima kako su je svekar i svekrva zatvorili u podrumski zahod, mračnu prostoriju bez prozora i tamo je držali punih pet mjeseci.

“Rekli su mi da moram u podrum jer dolaze neki gosti”, ispričala je CNN-u. “Ušli su za mnom, zavezali mi ruke i noge i povukli me odozgo. Donosili su mi vrlo malo hrane. Svaki put kada su išli u zahod jako su me tukli, posebno svekrva. Cijelo sam vrijeme plakala. Spojili su mi struju na stopala, mislila sam da ću umrijeti istog časa. Vrištala sam i tako su susjedi shvatili što se događa. Cijeli jedan dan i jednu noć bila sam bez svijesti, kao da sam mrtva.”

Sahar Gul njezini su mučitelji palili cigaretama, žaračem, čupali joj nokte i kosu, kliještima kidali meso.

Ignoriranje policije

Još mjesec dana prije nego što su susjedi alarmirali policiju, Saharini roditelji prijavili su da im zetova obitelj ne dopušta da je vide. Ali lokalna je policija sve ignorirala. Kad se otkrio zločin, ministar policije u tu je centralu poslao inspekciju, otamo je regrutirao jedinicu koja bi trebala naći Saharina muža. Još ga nisu našli.

Možda ništa ne bi bilo ni njezinima svekru, svekrvi i šogorici da Sahar nije smogla hrabrosti sve ispričati medijima. Na samom početku suđenja svjetska javnost je pobješnjela, a pritisak na Karzaija i njegove ministre se povećao. Nakon presude Sahar je izjavila: “Deset godina je malo. Trebali su dobiti barem po 50. U zatvoru im treba raditi ono što su oni radili meni”.

Kazna od deset godina za zlostavljanje i torturu djevojčice pala je u drugi plan jer je suđenje otvorilo niz Zapadu neugodnijih pitanja. Kad je Amerika 2001. nakon napada 11. rujna povela međunarodnu vojnu invaziju na Afganistan, jedno od glavnih obećanja bilo je uklanjanje talibana i borba za ljudska prava. Užasan položaj afganistanskih žena bio je glavni argument. Deset godina poslije i dalje je zakonito oženiti 16-godišnjakinju, a polovicu djevojaka i dalje udaju i mlađe.

‘Ugrozile čast obitelji’

I društvo i zakon primoravaju žene da ostanu u prisilnim brakovima i sa zlostavljačima jer se bijeg iz takve situacije smatra “moralnim zločinom”. Ako je žena silovana, može završiti u zatvoru jer seks izvan braka, čak i prisilan, također je “moralni zločin”, jedan od onih zbog kojih oko 400 žena i djevojčica godišnje završi u zatvoru. Stanje se na tom području pogoršava, trenutno je u zatvoru zbog “moralnih zločina” 600 žena i 100 djevojčica, više nego što je prije pada talibana bilo ukupno zatvorenika u Afganistanu. Kao da cijela zemlja ratuje protiv žena. Otimaju ih, siluju, polijevaju kiselinom zbog običnog trača jer su “ugrozile čast obitelji”, ubojstva zbog časti nisu iskorijenjena, svaka djevojčica i dalje riskira život ako ide u školu, ženama se i dalje trguje. Kakav napredak američka koalicija može prijaviti?

Prozori obojani u crno

Brojne međunarodne institucije izvještavaju da napretka ima, ali je on spor i neujednačen. Dok su talibani bili na vlasti između 1996. i 2001., ženama je bilo zabranjeno školovanje, rad, svako sudjelovanje u životu izvan kuće. Nisu smjele napuštati domove bez pratnje muškarca iz obitelji, sve su morale nositi burke. One koje nisu slušale, bile su kamenovane. U dijelovima Afganistana muškarci su prozore bojali u crno da se ne bi vidjelo žene u kući.

Nakon svrgavanja talibana afganistanskim je ustavom 2004. ženama zajamčeno pravo na školovanje. Predsjednik Karzai 2009. je uveo Zakon o ukidanju nasilja na ženama prvenstveno da bi se iskorijenila ubojstva iz časti. Ali taj se zakon provodi samo u trećini zemlje. Stopa pismenosti djevojčica u dobi između 12 i 16 godina raste, ali svake godine čujemo da je u nekoj djevojačkoj školi otrovana voda ili da je napadnuta. Ići u školu i dalje je čin velike hrabrosti tih djevojčica.