Hrvatska veleposlanica u Ukrajini: ‘Nije me strah. Kao šef ambasade, ja sam zadnja na koju moram misliti‘

Poznajemo se iz mirnodopskih vremena… Veleposlanica Anica Djamić sjajna je osoba. Izvrsna diplomatkinja. Obrazovana, sposobna, iskrena, vrlo pametna. Već tri godine radi u Ukrajini. Sad je nju i djelatnike hrvatske ambasade u Kijevu zadesilo najgore što se moglo dogoditi: okrutan rat. Razgovarali smo preko nekih linija koje još funkcioniraju. Čuli smo se dan za danom, tako da je ovo tjedni dnevnik naše veleposlanice u Kijevu.

Gospođo Djamić, gdje ste sada?

- U skloništu, u podrumu kuće u kojoj stanujem. Drugih stanara tu nema. Sama sam. To je mali prostor u kojem mogu samo sjediti ili stajati. Ali, sigurna sam. Ovdje nemam krevet. Gradonačelnik Kijeva Kličko uveo je policijski sat i zabranio izlazak na ulicu ukrajinskim građanima do osam sati ujutro. Kad sam u našem hrvatskom veleposlanstvu imam drugo sklonište, a to je garaža u velikoj novoj stambenoj zgradi preko puta naše ambasade. Niti jedan od ta dva prostora nije adekvatan za dulji boravak. Pretežno su skloništa u Kijevu obični podrumi. Mnogo ljudi odlazi u hodnike metroa. Ulaz u metro je besplatan.

Metro je prepun ljudi, djece, žena i staraca… vidio sam na fotografijama…

- Da. Hodnici metroa su prepuni ljudi. Tamo se ljudi druže, razgovaraju i spavaju.

Koliko je metro duboko ispod zemlje?

- Najveća dubina jedne stanice je na oko 100 metara. Tako je samo na jednom dijelu. Prosječna dubina je oko 40 metara ispod površine grada. Tu su ljudi potpuno sigurni.

Kakvo je stanje na ulici?

- Na ulicama nema ljudi. Gradonačelnik Kijeva Vitalij Kličko uveo je policijski sat od 17 sati do osam ujutro. Ovog vikenda policijski sat traje od subote u 17 sati do ponedjeljka u 8 sati ujutro. Svi ljudi u to doba moraju biti u svojim stanovima. Disciplina se poštuje. Zabranjeno je šetati gradom.

Ukrajina nije mala zemlja površinom, a ima 48 milijuna ljudi. Opća mobilizacija je u zemlji. Mnogi ljudi se bore?

- Da. Točno. Muškarci od 18 do 60 godina su obavezno mobilizirani. Žene i djecu koji kao prognanici ili izbjeglice odlaze u zapadne zemlje može otpratiti otac obitelji, ali samo do granice. Otac se mora vratiti i javiti na mjesto koje mu je određeno. Žene i djeca bježe i traže spas i drugi, nadam se, privremeni dom. Poslušali su svog predsjednika države, Volodimira Zelenskog.

Hrana, bolnice, pandemija?

- Pandemiju više nitko i ne spominje. Iščezla je s dnevnog reda. Ovdje se ljudi bore za život, ne za green pass. Nitko više i ne pita za test je li zaražen ili nije. Bolnice rade redovito. Škole ne rade.

Veliki su protesti protiv rata i u Rusiji. Pogotovo u rodnom gradu predsjednika Putina, Sankt Peterburgu.

- To nas ne čudi. Ukrajinci to smatraju čestitim. Oni znaju da je to nepravedan rat, kao što je bio i naš.

Svaki rat je nepravedan.

- Da. Nepravedan i nepotreban. To je uvijek katastrofa za obje strane. Iako se Ukrajinci sada ne bave tim filozofskim pitanjima, jer zaista moraju spašavati glavu i goli život.

Dvadesetak europskih zemalja šalju Ukrajini oružje za obranu…

- Da, to je vid pomoći koji je na neki način dogovoren. Ukrajina je mislila da će, možda, pomoć biti druge naravi, ali vidi da se mora osloniti sama na sebe i na svoj narod. I na svoju vojsku.

Priprema se i internacionalna legija boraca koji odlaze svojevoljno u Ukrajinu boriti se protiv neprijatelja.

- Ukrajinci su očekivali, već na samom početku invazije, da će se tako nešto dogoditi. Upitno je sada u kojoj mjeri je to izvedivo ili izvedeno. Mi se svi nadamo da će ovo ratno stanje koje sada vlada biti barem prekinuto na neko vrijeme ili trajno, jasno.

Putin je naredio pripremu ruskog nuklearnog oružja?

- To je uvijek opasnost. Onaj tko ima nuklearno oružje može ga i aktivirati. Prema tome, takva je realnost.

Što mislite, kako će Ruska Federacija preživjeti reakcije u svijetu protiv te invazije?

- Ne mogu se u to upuštati. Radi se o drugoj zemlji koja vodi svoju politiku i koja se s posljedicama te politike mora sama nositi.

Lavrov je vrstan diplomat…

- Je. Ali ministar vanjskih poslova mora raditi u istom smjeru kao i predsjednik države.

Šojgu?

- Ne mogu komentirati rusku politiku i ministre…

Kako je u Ukrajini odjeknula najava prijave Haagu?

- To ovdje svakako smatraju pravednim potezom.

Već je mnogo ljudi poginulo, i mladih ruskih vojnika i Ukrajinaca.

- Kad su Ukrajinci zarobili neke ruske vojnike, oni su im rekli: 'nama su kazali da idemo na vojnu vježbu'. Ruski projektili koji lete Kijevom uništavaju nasumce takozvanu spavaonicu Kijeva. Kuće. U njima su samo civili, tamo nema vojnih objekata.

Je li mnogo djece stradalo?

- Dosad, na sreću, nije. Ako to dulje potraje, bit će i toga. Neminovno.

Kako se ponaša kijevski gradonačelnik Vitalij Kličko?

- Odigrava značajnu ulogu. Prisutan je u medijima, umiruje građane. Jučer se oglasio i rekao je da je sigurnost Kijeva pod kontrolom. Ne treba se bojati, treba se ponašati odgovorno, poručuje Kličko.

Predsjednik Zelenski?

- Ova dva dana koliko već traje ruska invazija on se održao kao predsjednik, čak i fizički, iako je bio meta. Nadam se da neće ugroziti svoj život. Ukrajina i dalje postoji kao država. On je spreman pregovarati. Nadam se da će se pregovori održati. Mi nikad ne znamo koja je prava vijest… a koja je fake news…

Julija Timošenko se pojavljuje u javnosti?

- Nismo ju baš vidjeli. Ona se javlja putem svojih tvitova. Ima svoju stranku koja se zove Domovina. Prisutna je u politici. Među političkim strankama u Ukrajini sada je velika kohezija i sloga.

Naša ambasada u Kijevu je na sigurnom mjestu?

- Moramo biti oprezni jer ne znamo koje su mete određene… U Kijevu se često čuju eksplozije. Privremeno smo zatvorili veleposlanstvo. Čim bude moguće, opet ćemo tamo ići.

Veleposlanstva ostalih stranih država u Kijevu rade?

- Sedam veleposlanika država Europske unije ostalo je ovdje u Kijevu. Svi drugi su izmješteni u Lavov ili čak u Poljsku. Mi koji smo ostali u Kijevu dajemo poruku ovom narodu da smo uz njega i kad mu je najteže i vrlo opasno. To je prijateljska i politička poruka. To ih ohrabruje, iako - Ukrajinci su vrlo hrabar narod. To vidim svaki dan. To je dobar narod.

Recite, gospođo veleposlanice, što je s onim najvećim putničkim avionom na svijetu kojeg su napravili Ukrajinci. Antonov An-225?

- Tu je, na aerodromu, uništen je.

Je li vas strah?

- Nije me strah. Zaista. Uopće me nije bilo strah. Zato što imam svoje kolege ovdje. Ne mogu si ja nikako dopustiti da se plašim. Nisam paničarka, što je jako važno. Ako nekog uhvati panika, bolje ga je poslati doma jer paničar jako utječe na druge osobe u svojoj blizini. Kod nas se to, srećom, nije dogodilo, svi smo dosta dobro. Zasad. Meni kao šefu ambasade svi drugi kolege su važniji od mene, ja sam zadnja na koju moram misliti. To je moj stav.

Veleposlanice, čestitam vam na hrabrosti u gadnoj situaciji u kojoj živite sada.

- Hvala.

Vi ste tu sami ili s obitelji?

- Sama sam.

Imate muža?

- Ne.

Imate li djecu?

- Nemam.

Zvat ću vas u ponedjeljak, utorak i srijedu. Događaji se brzo mijenjaju… O.K.?

- Da, možete.

Ponedjeljak, 28. veljače 2022., 15 h

- Sad ne mogu razgovarati, nazvat ću vas malo kasnije. Imam koordinaciju s Hrvatima u Kijevu. Javit ću vam što je Zelenski danas rekao. Onda idem u dućan koji je otvoren, iako vidim da mnogo ljudi čeka pred tim dućanom koji prodaje hranu. Promet u gradu normalno radi, jutros nije bilo eksplozija. Javit ću se kad me nazovete.

Utorak, 1. ožujka 2022., 14.17 h

Ja sam, kako ste?

- U velikoj sam gužvi, zaista. Joj, ne mogu sada razgovarati. Još uvijek rješavam potrebe naših građana u Kijevu. Obećavam, javit ću se čim budem mogla.

Zanima me vaše viđenje i osjećaj te strašne situacije…

- Razumijem. Bog. Javim se… čim… krrrrr…

Anica, gdje ste sada?

Utorak, 1. ožujka 2022., 15.14 h

Veleposlanica mi se ne javlja. U Kijevu se čuju eksplozije…

Srijeda, 2. ožujka 2022., 03.48 h (noć)

SMS poruka: Sve se odvija na drugačiji način: događa se, od strane ukrajinske vojske, neobično hrabro odbijanje ruskih napada. Vruće srce protiv hladne tehnike i nadalje odnosi pobjedu. Jučer poslijepodne pogođen je telekomunikacijski toranj u Kijevu kako bi se prekinule sve veze i izazvao kaos. Moja komunikacija još uvijek radi. Gradonačelnik Vitalij Kličko redovito poziva građane na odgovorno ponašanje i disciplinu. Policijski sat i nadalje traje do osam ujutro.

U 12. 42 sati pišem poruku:

Gdje ste?

Za nekoliko minuta dolazi SMS poruka:

- U autu sam. Vozim.

(Doznao sam da veleposlanica Djamić vjerojatno ide automobilom izvan Kijeva u Lavov, grad blizu poljske granice. Najavljujem da ću se javiti večeras u 21 h)

Srijeda, 2. ožujka 2022., 21.11 sati

Cijenjena veleposlanice, nastavak pregovora je zaista večeras?

- Trebao bi biti, ali ništa, nažalost, o tome ne znam. Vozim auto cijeli dan. Nisam u toku… Kad dobijem potvrdu svoje tajnice, znat ću vam reći. Dakle, bilo je predviđeno da se nastave pregovori.

Navodno je jedna od točaka daljnjih pregovora - obustava paljbe ruske vojske.

- To je od početka bila želja ukrajinske strane.

Jeste li, vi osobno, sada na sigurnome mjestu?

- Mislite jesu li sigurne veze?

Ne. Mislim na vas osobno, vaš život nije u neposrednoj opasnosti?

- To se tu ne zna. Može nešto ruknuti i onda - nema više ništa. Svi smo ugroženi. Ovo je pravi, gadan rat.

Recite, ima li Ukrajina nuklearno oružje?

- Koliko ja znam - nema. Više nema. Imala je ranije i odrekla ga se. Provjerit ću pa ću vam sutra javiti.

Koliko dugo ste hrvatska veleposlanica u Ukrajini?

- Tri godine.

Kakvi su ljudi Ukrajinci? Upoznali ste ih?

- Vrlo su slični nama, po mentalitetu, po odgoju, po obrazovanju, po ponašanju. Vole strance više od sebe, kao što smo ih nekad voljeli i mi.

Stekli ste prijatelje u Ukrajini?

- Jesam. Ali to nije ista razina prijateljstva kao kod nas. Mislim da sam ja više njima prijatelj nego oni meni.

Zračni promet nad Ukrajinom je sada zatvoren?

- Da, da, zatvoren je zbog sigurnosti. To je dobro. Prvi je odustao British Airways pa onda Lufthansa i ostali… Aerodrom je također zatvoren.

Kakvo je vrijeme u Kijevu?

- Hladno.

Čitam u medijima da su ruski vojnici gladni. I da je tom famoznom ruskom vojnom konvoju dugom 64 kilometra, koji dolazi u Ukrajinu, ponestalo goriva.

- O tome se govori u Kijevu, kao i da su demoralizirani. Čuje se da su namjerno probušili spremnike goriva da gorivo iscuri iz tenkova i kamiona.

Jesu li pripadnici čečenske vojske došli u pomoć ruskoj vojsci?

- Koliko znamo - jesu. Krvoloci su došli. Došle su i diverzantske jedinice, Wagneri.

Znate li da ruski mediji uopće ne javljaju o invaziji na Ukrajinu?

- Ne znam. To pokriva moj kolega veleposlanik Tomislav Car u Moskvi. Ali znam da o invaziji i teškom ratu izvješćuju ukrajinski mediji. No, nikad ne znaš punu i pravu istinu, ni s jedne strane.

Problem opskrbe naftom u Europi riješit će Norveška, koja ima velike zalihe tog energenta.

- Da, oni imaju taj ukapljeni plin, i oni će to rješavati, rekli su. Usmjerit će se na taj zadatak.

Kako se osjećate danas i što predviđate?

- Ovaj rat neće samo tako završiti.

Ljudi imaju u Kijevu što jesti?

- Imaju još, ali zalihe posustaju ili nestaju.

Kijev je danas žestoko napadnut?

- Koliko znam, možda je bilo više straha nego projektila. Jučer je bilo gadno kad je bombardiran taj telekomunikacijski relej. To je, po zračnoj liniji, relativno blizu rezidencije gdje ja stanujem. Jako je bubnulo, kao da vas netko lupi snažno u utrobu. Jako snažno. Neugodan osjećaj.

Jeste li riješili štogod u koordinaciji s hrvatskim državljanima u Kijevu?

- Dalje se i time bavimo. Pojavile su im se neke podzemne vode… Radimo. Ono što je važno: prvo - ostajem u Ukrajini, drugo - brinem se za naše državljane, i treće - uskoro selimo naše veleposlanstvo iz Kijeva u Lavov, blizu poljske granice.

Želite li mi danas još nešto reći?

- Hvala na našim razgovorima. Ja sam trenutno jako iscrpljena. Naravno, funkcioniram u onome što trebam raditi kao veleposlanica. Rat nije u opisu zadataka diplomata u inozemstvu. Moram ići spavati. Umornaaa sam…

Hvala. Čuvajte se…