IMA SE ZA PROJEKTILE I ATOMSKE BOMBE, NE I ZA HRANU Sjevernokorejski časnici pothranjenim vojnicima da kradu kukuruz iz polja: 'Rat je neminovan!'

Posljednjih mjeseci Sjeverna Koreja digla je na noge cijeli svijet testiranjem novih balističkih projektila sa sve većim dometom. Još prije toga, ta je izolirana država izvela nekoliko nukleiranih pokusa čime su se pridružili malom broju zemalja koji raspolažu atomskim, to jest nuklearnim oružjem (SAD, Rusija, Kina, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Indija, Pakistan, Izrael).

Iako je pitanje u kojoj je mjeri sjevernokorejska vojska smanjila nuklearnu bojnu glavu i da li ona uopće može stati na neki od njihovih balističkih projektila, mnogi stručnjaci smatraju da su jako blizu tome. Budući da su balistički projektili srednjeg dometa Hwasong 12, odnosno dugog dometa Hwasong 14, uspješno testirani prošlog mjeseca, očigledno je da su osim susjednih Južne Koreje i Japana ugrožene i američke baze na Pacifiku, potencijalno čak i zapadna obala SAD-a.

I dok svijet strepi pred prijetnjom režima koji kontrolira četvrtu najveću stajaću vojsku na svijetu, s 1.190.000 pripadnika, Sjeverna Koreja nalazi se u velikim problemima.

Naime, usred sve jačih sankcija dobar dio stanovništva nalazi se na rubu gladi, što podsjeća na početak 90-ih godina kada je od gladi prema većini procjena preminulo nekoliko stotina tisuća ljudi. Stanje je toliko teško da i vojni zapovjednici svojim postrojbama naređuju da kradu kukuruz i druge namirnice kako bi pojačali skromne obroke koje ima daje vojska, ili barem tako piše Nicola Smith za britanski Telegraph.

- Časnici naređuju svojim vojnicima, iscrpljenim nakon treninga, da jedu kukuruz iz polja jer je rat neminovan! Čak i prijete vojnicima da će imati problema ako budu neuhranjeni, a imaju dozvolu da jedu kukuruz - rekao je jedan izvor iz Sjeverne Koreje za južnokorejske medije.

Pema drugom izvoru iz provincije Ryanggang većina tog kukuruza završila je u vrećama koje se prodaju na crnom tržištu, tako da je potez časnika, vjerojatno uz blagoslov nadređenih, već polučio očekivani kontraefekt.

I dok režim nastoji pokazati jedinstvo prema vanjskom svijetu, iz države se probija sve više vijesti kako obični stanovnici, iscrpljeni nedostatkom hrane i stalnim zveckanjem oružja, uopće nisu željni rata. Prema njima, samo provociranje SAD-a, države koja na svoje kućne ljubimce troši duplo više od kompletnog proračuna Sjeverne Koreje, je već izgubljena bitka.

Kao u gotovo svakom ratu, običnim ljudima nije do oružja. Ali diktatorima u strahu za vlast i impulzivnim predsjednicima željnim medijske pozornosti interes naroda nije među prioritetima.