NOVA ERA U ITALIJI

Imenovana je vlada Giorgie Meloni: konzultacije završile čudesno brzo, imena novih ministarstava već podigla obrve

Zgodno je zamijetiti da se Ministarstvo obrazovanja odsad zove Ministarstvo obrazovanja po zaslugama

Giorgia Meloni s koalicijskim partnerima

 Ettore Ferrari/Afp

Giorgia Meloni je u petak uvečer, kako se i očekivalo, od predsjednika Sergia Mattarelle dobila mandat za predsjedanje talijanskom vladom. Ona je odmah zatim, pred novinarima okupljenima u predsjedničkoj Kvirinalskoj palači obznanila sastav Ministarskog vijeća, koje će prisegnuti u subotu u 10 sati.

Potpredsjednici vlade su Antonio Tajani (Forza Italia, vanjski poslovi) i Matteo Salvini (Liga za Salvinija, infrastrukture), a ostali važniji ministri s lisnicom su Giancarlo Giorgetti (Liga, ekonomija), Adolfo Urso (Braća Italije, poduzetništvo i Made in Italy), Francesco Lollobrigida (Braća Italije, poljodjelstvo i prehrambeni suverenitet), Matteo Piantedosi (tehnički, unutrašnji poslovi), Carlo Nordio (tehnički, pravda), Guido Crosetto (Braća Italije, obrana), Paolo Zangrillo (Forza Italia, okoliš i energetska sigurnost), Među ministrima bez lisnice zanimljiviji su, Maria Elisabetta Alberti Casellati (Forza Italia, institucionalne reforme), Roberto Calderoli (Liga, oblasni odnosi i autonomije), Nello Musumeci (Braća Italije, more i Jug), Rafaelle Fitto (Braća Italije, evropski odnosi), te Luca Ciriani (Braća Italije, odnosi s Parlamentom).

Zgodno je zamijetiti da se Ministarstvo obrazovanja odsad zove Ministarstvo obrazovanja po zaslugama, Ministarstvo ravnopravnosti odsad je Ministarstvo obitelji, nataliteta i ravnopravnih šansi, a ima toga još.

Ovo je treći put u povijesti Republike da premijerski mandat nije prihvaćen "s rezervom", potrebnom da bi sastav Ministarskog vijeća bio tek tada dogovoren s koalicijskim partnerima. Četverostranačka koalicija Desnog centra osvojila je jasnu većinu na izborima 25 rujna, a u njoj je izborna premoć postfašističke Braće Italije i te kako jasna, pa je Meloni imala vremena pripremiti i dogovoriti popis ministara da ih predloži predsjedniku Republike. Naime, talijanski Ustav predviđa da predsjednik Ministarskog vijeća ministre predlaže, ali ih Predsjednik imenuje. Ili ne imenuje, ako za to ima ustavni razlog, što se događalo.

U simboličkom smislu nova era je već započela ujutro, kada je izaslanstvo Desnog centra došlo predsjedniku Mattarelli. Završetak ekspresnih Mattarellinih konsultacija za sastav nove vlade bio je munjevit. Pogolemo izaslanstvo bilo je s Mattarellom u istoj prostoriji 7-8 minuta. Čudesno brzo u blagoglagoljivoj zemlji.

Giorgia Meloni je prva žena na čelu talijanske vlade još od ujedinjenja 1861. Prva žena kojoj je taj mandat povjeren bila je 1987 komunistica Nilde Iotti, tada predsjednica Zastupničkog doma, ali njezin je mandat bio istraživački, a ne izvršni. Istraživački mandat je u prošlom sazivu jednom dobila i tadašnja predsjednica Senata Casellati Alberti.

Za imenovanje nove vlade trebalo je samo još počekati da se u Bruxellesu zaključi sastanak Evropskog vijeća gdje je Italiju posljednji put kao premijer zastupao Mario Draghi. Završio je dužnost u velikom stilu: u mučnoj raspravi o ograničavanju cijena nafte i općenito energije, razbuktalih uslijed ruskog rata u Ukrajini, Draghi je otvoreno optužio Njemačku da je prepreka jedinstvu te da prijeti rascjep Evropske unije. To je valjda prvi put nakon poraza nacizma da je Njemačkoj na najvišoj razini predbačen suverenizam, i to u lice. Draghi je još u ožujku zahtijevao da se Amsterdamskoj burzi nametne ograničenje cijena – "price cap" – ne samo kako bi se Rusiji smanjio ratni profit od iznuđenih poskupljenja energenata, nego i radi zaštite privreda i pučanstava u Evropskoj uniji. Prigovorio je "teutonskom bloku" Njemačke i Nizozemske što je uludo protraćeno sedam mjeseci.

I tako je Draghi sišao s evropske scene kao velik zatočnik evropskog jedinstva, prvo kao bankar, pa kao premijer. Giorgia Meloni, talijanska suverenistica, preuzima bremenitu štafetnu palicu.

Evropska pozicija talijanskih vladinih stranaka

Braća Italije – Stranka evropskih konzervativaca i reformista (zastupa: socijalnu pravdu, suverenizam, nacionalnu, liberalnu i pučku tradiciju Evrope) u kojoj su poljsko vladajuće Pravo i pravda (PiS), Švedski demokrati, španjolski Vox, pa Hrvatski suverenisti i sl.

Liga za premijera Salvinija – Identitet i demokracija (zastupa suverenizam), stranka u kojoj su Slobodarska stranka Austrije (FPÖ), belgijski Flamanski interes, francusko Nacionalno okupljanje (stranka Marine Le Pen) i sl.

Forza Italia – Evropska pučka stranka (zastupa kršćansku demokraciju, konzervativnost i umjerenost, najjača je stranka u Evropskom parlamentu), u kojoj su Austrijska pučka stranka (ÖVP), francuski Republikanci, njemačke Kršćansko-demokratska unija (CDU) i Kršćansko-socijalna unija (CSU), grčka Nova demokracija, portugalska Socijalna demokratska stranka, tri slovenske stranke (Slovenska ljudska stranka, Nova Slovenija, Slovenska demokratska stranka), dvije hrvatske stranke (Hrvatska demokratska zajednica, Hrvatska seljačka stranka), četiri bugarske, čak šest talijanskih stranaka itd.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. listopad 2024 23:49