Tjedan je počeo epohalnom promjenom svjetske demografije. Prema procjenama UN-a, od prošlog vikenda Kina više nije zemlja s najviše stanovnika, sad je to Indija. No, Kina ostaje drugo gospodarstvo svijeta, a Indija tek peto.
Unatoč ukidanju politike jednog djeteta, pa i nedavnom uvođenju poticaja za treće dijete, kinesko stanovništvo se smanjuje. To se događa i mnogim njezinim susjedima u Aziji, ali kinesko opadanje imat će goleme posljedice ne samo na regionalno gospodarstvo, nego i na svijet općenito, piše New York Times.
Godinama je golemo radno aktivno stanovništvo Kine pokretalo globalni gospodarski motor, opskrbljujući čitav svijet robom koju su proizvodili jeftini kineski radnici. Dugoročno gledano, manjak tvorničkih radnika u Kini - potaknut bolje obrazovanom radnom snagom i sve manjim brojem mladih - mogao bi utjecati na povećanje cijena na svjetskom tržištu, pogoršavajući inflaciju u SAD-u i drugim zemljama koje se uvelike oslanjaju na uvezene kineske proizvode.
Jeftina radna snaga
Kina već neko vrijeme nije carstvo jeftine radne snage, mnoge kompanije premještaju pogone u zemlje s nižim plaćama, poput Vijetnama i Meksika, navodi NYT. Smanjenje broja stanovnika također znači pad potrošnje, što ugrožava svjetske brendove od Applea do Nikea.
Zbog nedostatka radne snage, Kina je već niskokvalificiranu proizvodnju preselila u druge zemlje u Aziji i dodatno automatizirala tvornice, nadajući se da će se ubuduće više oslanjati na umjetnu inteligenciju i tehnološke sektore.
Kratkoročno, pad nataliteta predstavlja veliku prijetnju kineskoj stanogradnji, koja čini otprilike četvrtinu ekonomske proizvodnje zemlje. Vlada je nedavno intervenirala kako bi pomogla developerima nekretnina, u pokušaju da zaustavi produbljivanje krize.
Kinesku demografsku krizu ekonomisti uspoređuju s onom koja je zaustavila japanski gospodarski procvat 1990-ih, s tim da su Japanci puno bogatiji. Očekuje se da će udio stanovništva od 60 i više godina do 2035. porasti na 30 posto, odnosno na više od 400 milijuna ljudi. Kineska akademija društvenih znanosti predviđa da će glavni mirovinski fond ostati bez novca do 2035.
Kina je kasnih 70-ih uvela politiku jednog djeteta kako bi spriječila da rast stanovništva dosegne neodržive razine. Većina onih koji su imali više od jednog djeteta morali su platiti visoke novčane kazne, stotine milijuna Kineskinja natjerane su na pobačaj. Ženske bebe su češće pobacivale ili bi ih napuštale nakon rođenja: Kina je u 2021. imala oko 30 milijuna više muškaraca nego žena.
No, stope fertiliteta u Kini su padale i prije uvođenja politike jednog djeteta, jer često idu skupa s gospodarskim razvojem i urbanizacijom. Ublažavanje mjere najavljeno je 2013., no već dotad demografi su upozoravali da mjera dolazi prekasno da bi promijenila demografske trendove. Uvedeni su i poticaji za treće dijete, no bez rezultata. Obrazovane Kineskinje sve više odgađaju brak i odlučuju da neće imati djecu zbog visokih troškova stanovanja i obrazovanja, navodi NYT. Pad nataliteta Kinezi nisu voljni nadomjestiti useljavanjem. UN predviđa da će iz Kine i dalje svake godine odlaziti 310.000 ljudi više od onih koji useljavaju.
Indija je prestigla Kinu u ukupnom broju stanovnika, prema procjenama UN-a populacija Indije dosegnut će vrhunac od oko 1,7 milijardi 2064. Stopa fertiliteta - broj djece po jednoj ženi - pala je na 2,0, a 2,1 je nužno za reprodukciju sadašnjeg broja stanovnika. No, broj stanovnika još će neko vrijeme rasti, jer velike skupine dolaze u roditeljsku dob, tumači za CNN demograf Frank Swiaczny.
Društvo koje stari
Prema klasifikaciji UN-a, Indija je sada "društvo koje stari", što znači da sedam posto stanovništva ima 65 ili više godina. Više od 40 posto stanovnika mlađe je od 25. Lani su imali više od 900 milijuna radno sposobnih stanovnika, a očekuje se da će sljedeće desetljeće dosegnuti milijardu, prema OECD-u. Ta velika i relativno slabo plaćena mlada radna snaga uglavnom govori engleski, digitalno je pismena i ima poduzetničku reputaciju, zbog čega je zemlja vrlo privlačna zapadnim tvrtkama koje traže alternativu Kini.
Indija ima problem velikih demografskih i socijalnih razlika. Najviše se djece rađa na ekonomski zaostalom sjeveru, pa u državi Utar Pradeš živi 17 posto stanovništva Indije, a samo je devet posto radnih mjesta u industriji. Na jugu žene puno manje rađaju, Goa ima stopu sličnu južnoj Europi. Iako je i dalje jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta, Indija je peto najveće gospodarstvo na svijetu i među najbrže rastućim.