Inoslav Bešker: Amerikancima i Osamin leš tjera strah u kosti

ZAGREB - Odluka američkog predsjednika Baracka Obame da ne bude objavljen snimak mrtvog tijela ubijenoga terorističkog vođe Osame bin Ladena možda i jest opravdana, ali izaziva sumnje i prijepor. To je u Rimu u četvrtak indirektno prisnažila državna tajnica Hillary Clinton, odbivši komentirati tu Obaminu odluku i izgled snimka mrtvog Osame.

Prijepora je očito bilo i u samim vrhovima američke državne sigurnosti. Ravnatelj Središnje obavještajne agencije (CIA) Leon Panetta, već najavljen kao budući tajnik za obranu SAD-a, obznanio je da su snimci “jezivi”, ali je svejedno bio najavio njihovo objavljivanje, što je Barack Obama (zasad) spriječio.

Dodatno nasilje

Navodno zato da se izbjegne negativan učinak tih snimaka, njihova propagandna zloporaba, jačanje neprijateljstva spram SAD-a.

- Značajno je za nas da osiguramo da ti veoma dojmljivi snimci nekoga ubijenoga u glavu ne kruže okolo kao poticaj za dodatno nasilje ili propagandno oruđe. To nije ono što mi jesmo. Mi te stvari ne nosimo kao trofeje - rekao je Obama za CBS-ov program “60 minuta” koji će biti emitiran u nedjelju (ali transkript je već dan novinarima).

Upravo je Obama preklani dopustio objavljivanje fotografija o nasiljima američkih vojnika nad ratnim zarobljenicima u Iraku i Afganistanu. Jesu li ti snimci naškodili ugledu Amerike ili su ojačali ugled predsjednika koji se ne boji činjenica?

Bojim se da je propagandni učinak nepokazivanja gori.

Što znači, uostalom, da su snimci “jezivi”? Prema glasinama koje dopiru iz same okoline predsjednika Obame, Osama je likvidiran metkom kalibra .45 između očiju, ali se dalo naslutiti da mu nakon smaknuća manjka sva glava iznad očiju. Poznato je, iz forenzičke literature i iz mnogih objavljenih fotografija, da metak tog kalibra zna nanijeti veoma veliku izlaznu ranu, ali je ulazna rana u svim tim slučajevima okrugla, promjera do 2 centimetra, jer razaranje nastaje iza nje.

Kao zmija noge...

Ako je Osami raznesen cio čeoni dio glave, razloga može biti više. Ili nije korišten metak kalibra .45, nego neki veći (slične rane smo vidjeli nanesene protuavionskim topom), ili na čelu nije bila ulazna nego izlazna rana, što bi značilo da je likvidiran metkom u potiljak, ili je ubijen nečim drugim.

Naravno, možda su te glasine netočne - ali neobjavljivanje fotografije i eliminiranje tijela bacanjem u Indijski ocean nužno navodi na pitanje: što to mora Washington kriti kao zmija noge?

Tragove nečega drugoga što nije metak? Tragove mučenja prije smrti? Dokaz da se predao i da ga nije trebalo ubiti nego predati sudu?

Agenti su imali ovlast ubiti Osamu, i to samo po sebi nije čudno. Logično je bilo da su ga ubili ako je pružao otpor i ako nije bilo dovoljno inih mogućnosti da se njegov otpor svlada. Čudno je, međutim, kako je to objasnio Panetta:

- Prema pravilima angažiranja, da je izišao s podignutim rukama kao da se predaje i ako bi izgledalo da ne znači nikakvu prijetnju, onda su ga mogli zarobiti. Ali imali su punu ovlast da ga ubiju.

Osamina kći, ako je vjerovati onome što je prenijela Al Arabiya, tvrdi kao očevitka da su ga uhvatili i onda ubili, iako je bio nenaoružan. Reklo bi se da je postojala odluka da se toga nesumnjivog zločinca ne izvede pred sud.

S druge strane, New York Times u četvrtak tvrdi da je Osama na dohvat ruke imao automatsku pušku AK-47 i jedan pištolj “makarov”. Snimak bi i to dokazao.

Ne želimo ulaziti u fantastičnije pretpostavke: da je ubijen netko drugi, kako bi se Osami osigurala nekažnjivost u naknadu za bogzna što. Da, postoji usporedba DNK nekoga - ali DNK se vadi i iz živa čovjeka.

Reuters je objavio snimke drugih osoba ubijenih u napadu, navodeći da ih je snimio nazočni pakistanski časnik sigurnosnih službi. Zašto nije snimio i Osamu? Ili, ako je snimio, sluša li Reuters Obamu više nego svoju dužnost?

Eliminacija tijela je u svemu tome posebna priča: tvrdnja da nijedna zemlja nije htjela primiti tijelo za šerijatski ukop naprosto je nevjerojatna, jer u pola dana, koliko je proteklo od vijesti o Osaminoj likvidaciji do vijesti o pučinskom sprovodu, naprosto nije bilo dovoljno vremena da se kontaktiraju sve zemlje koje bi mogle eventualno imati moralnu obavezu ukopati svoga potomka ili državljanina (uz Saudijsku Arabiju, koja mu je uskratila državljanstvo, te Jemen odakle mu je otac emigrirao i odakle su mu darovali posljednju suprugu, još je bilo zemalja čije je putovnice imao, poput Somalije, a i Bosne i Hercegovine; nije vjerojatno da bi ga na primjer Dodik htio imati i mrtvoga na ozemlju koje kontrolira i na kojemu ima unutrašnji suverenitet, ali nije vjerojatno ni da su ga pitali - jer to bismo bili čuli, makar kao užasnutu dreku iz Banje Luke).

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA