PAKAO NA ZEMLJI

Insajderski izvještaj iz postapokaliptičnog grada: ‘Djeci nude po 1300 kn da otkriju lokaciju svog oca!‘

"Mnogi su podržali okupatore i radili za Ruse jer im je trebao novac i strahovali da će umrijeti od gladi"

Prizori iz Hersona

 /Photo By Sergey Bobok/Afp Photo By Genya Savilov/Afp

Iako se o ratu u Ukrajini puno piše, malo se govori o svakodnevnom životu ljudi u okupiranim područjima. Prenosimo priče nekoliko Ukrajinaca koji su svoje ispovijesti odlučili podijeliti s novinarkom BBC-a. Imena su im izmijenjena, a komunicirali su preko zaštićenih poruka.

- Moraš biti siguran da u mobitelu nemaš bilo kakav inkriminirajući sadržaj, čak ni u izbrisanim mapama koje se pregledavaju prilikom prolaska kroz kontrole točke. Sredinom srpnja grad se počeo puniti ruskim tajnim agentima koji su prolazili u nepreglednim kolonama. Ponekad je prošlo dvadeset automobila u minuti, rekao je Boris koji živi u Hersonu.

image
Artur Widak/Nurphoto Via Afp

Mjesecima se trudio uskladiti poslovni i privatni život u gradu koji je preplavljen ruskim vojnicima i policajcima. Prema podacima iz veljače, većina ljudi na području Hersona izjašnjavaju se kao Ukrajinci, navodi BBC.

- Grad je stvarno prazan, gotovo postapokaliptičan. Ljudi sad mogu sigurno voziti bicikle, a uskoro ću posjetiti svoju vikendicu s druge strane Dnjepra. Odande se jasno vidi most Antonovski koji je od srpnja više puta bombardiran, kaže Boris.

Dodaje kako se u gradu i dalje koristi ukrajinska hrivnja unatoč ruskim naporima da jedina valuta bude rubalj. Jedno vrijeme su u Herson dolazili kombiji s internetskom vezom koji su na omogućili podizanje novca iz ukrajinskih banki, ali su uzimali proviziju od tri do pet posto za svoje usluge.

- Kombiji više nisu potrebni, sve transakcije obavljamo usmenim dogovorima. Među ljudima kruže imena pouzdanih dilera koji ne naplaćuju proviziju ili je znatno manja. Problem nam predstavlja što se račun u banci ne može otvoriti bez ruske putovnice, a jedine banke koje rade su one ruske, objašnjava Boris.

Ista situacija se primjenjuje i na zapošljavanje. Bez ruskog državljanstva nije se moguće prijavljivati za poslove niti zaposliti. Na taj način Ukrajinice se pokuša prisiliti na promjenu državljanstva iz ukrajinskog u rusko. Još jedan od načina za promicanje proruske propagande su slogani i plakati po gradu.

- Na plakatima su postavljene slavne ličnosti koje navodno dolaze iz Hersona i svoj su život posvetile Rusiji. Osjećaš ponos kad vidiš te ljude, a oni taj ponos koriste kako bi te povezali s Rusijom. U Hersonu to nema željeni efekt jer ovdje stanuje većinskim dijelom proukrajinsko stanovništvo, kaže Boris.

Školstvo u okupiranim područjima je u potpunosti pod ruskom kontrolom. Ukrajinci se protiv toga bore tako što djeca pohađaju online nastavu na ukrajinskom koristeći se ruskim internetom i VPN-om zapadnih država.

- Nakon okupacije, cijeli mi se život srušio. Rusi su prolazili kroz stanove i uništavali sve što je rusko. Zapalili su sve ukrajinske simbole i hrpu knjiga, rekao je bivši učitelj Alex za BBC.

Učitelji i profesori koji su odbili surađivati s okupatorima, zamijenjeni su bilo kime tko je htio prihvatiti posao. Zbog toga je bivša čistačica jedne škole postala učiteljica razredne nastave. Roditeljima, koji žele slati djecu u školu, nudi se oko 1300 kuna po djetetu ukoliko otkriju podatke i lokaciju oca.

image
Stringer/Anadolu Agency Via Afp

Studentica Darina rekla je kako se grad pretvorio u u veliku tržnicu na kojoj su svi prodavali što god su mogli kako bi zaradili. Struja i voda nisu bili dostupni, domovi mnogih ljudi su bili uništeni, a leševi su bili posvuda u gradu. Kombinacija propagande ipak je urodila plodom kod nekih građana.

- Mnogi su podržali okupatore i radili za Ruse jer im je trebao novac i strahovali da će umrijeti od gladi, rekla je Darina.

Mali znakovi otpora mogu se vidjeti na društvenim mrežama gdje cirkuliraju fotografije ljudi sa žuto-plavim maskama. Koristi se slovo "Ï" koje postoji u ukrajinskog abecedi, ali ne i ruskoj. U znak protesta, crtaju po zidovima kuća diljem okupirane Ukrajine.

Enerhodar, koji se nalazi između Hersona i Mariupolja, dom je 38-ogodišnjeg Maksima. Zbog nedavnog izmjenjivanja vatre na tom području, građani su strahovali od eksplozije elektrane koja se našla između zaraćenih strana.

- Trudim se sav posao obaviti danju, posjetiti obitelj i prijatelje, otići u nabavku, jer po noći na ulicama su glavni - psi. Hrana više nije problem kao prije. Kupujemo na tržnicama na kojima je moguće kupiti lokalnu hranu, dok su supermarketi puni precijenjenih ruskih namirnica, kaže Maksim.

Dodaje kako ljudi novac troše samo na hranu. Voće i povrće je jeftinije nego prije, ali meso, sir i mlijeko gotovo su dvostruko skuplji. Nakon više od pola godine okupacije, Enerhodar je gotovo prazan. U zadnja četiri mjeseca, često nisu imali plina niti struje što je stanovnicima uzrokovalo velike probleme.

- Tko god je mogao otići, otišao je. Nedostaju mi kći i unuka, ali mi je drago da su na sigurnom u Europi. Signal na mobitelu je rijetkost, a kada imamo internet to je kao blagdan, rekla je Natalija koja ponekad kilometrima pješači kako bi uhvatila signal.

Još jedan od problema, s kojima se susreću ljudi u okupiranim područjima, je otežana nabavka lijekova i briga o bolesnima. Tridesetogodišnjoj Tomi to je zadalo najveće probleme. Njena majka ima probleme sa srcem za koje je lijek bilo nemoguće pronaći, a strah od putovanja u okolna mjesta njenoj majci je dodatno pokvario, već ionako loše, zdravstveno stanje.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 00:30