Republikanac Zalmay Khalilzad, bivši američki veleposlanik u Ujedinjenim narodima i Iraku te specijalni predstavnik za Afganistan u vrijeme mandata Georgea W. Busha u Bijeloj kući, u tekstu za National Interest iznio je nekoliko čimbenika zbog kojih smatra da će rat u Ukrajini inatoč svemu završiti tijekom iduće godine.
Četiri su, navodi on, razloga zašto bi 2025. godina mogla biti godina završetka ukrajinskog rata, ali i mnogo ih je zašto bi se mogao nastaviti u doglednoj budućnosti. Glavni među njima je veliki jaz između Vladimira Putina i Volodimira Zelenskog kada su u pitanju potencijalni neki mogući uvjeti u kojima bi se našli. Ipak, kako procjenjuje Khalilzad, čini se da su čimbenici koji idu u prilog završetka rata sve jači.
Prvi čimbenik je, kako kaže, briljantan i odvažan ukrajinski vojni potez upada u rusku regiju Kursk. Kratkoročno gledano, to je svakako imalo veliki utjecaj na stanje stvari - rat se prelio u samu Rusiju i pokazalo se da je Moskva ranjiva. Takav je razvoj događaja vjerojatno učinio Putinov nastavak rata nešto kontroverznijim među Rusima.
Ograničene mogućnosti eskalacije
Napad u Rusiji također je podignuo moral u Ukrajini. Tijekom većeg dijela ove godine Ukrajinci su se teško borili i ekonomski patili, što je rezultiralo opadanjem podrške ratu. Ukrajinski napad je također usporio pad političke potpore Zapada ratu u Ukrajini. To je Rusiji nametnulo dodatne vojne i reputacijske troškove, a ako se okupacija ruskog teritorija može održati, to bi mogao biti adut u pregovorima o kraju rata.
Također, kao drugi važni faktor, napredovanje ukrajinskih snaga u Rusiji bilo je nešto vrlo riskantno. Nekih 10.000 vojnika moralo je biti povučeno iz njihove prethodne kritične obrambene misije u istočnoj Ukrajini, što je bila prilika za Kremlj da to iskoristi, kao što je to doista i učinio, posebno u Donecku, gdje Putinove snage napreduju.
Ruska taktika, pak, postaje sve brutalnija, što rezultira povećanjem žrtava i gubitaka za Ukrajince, kako na bojištu u istočnoj Ukrajini, tako i drugdje. Čini se, kako procjenjuje i ovaj vanjskopolitički stručnjak, da je ruski cilj što je moguće više osakatiti ukrajinsku energetsku infrastrukturu za nadolazeću zimu. Napadi na ukrajinsku kapacitete za proizvodnju električne energije i infrastrukturu sve su jači, a to će se vjerojatno i nastaviti. Rezultat će najvjerojatnije biti smanjenje dostupnosti električne energije na oko dvanaest sati dnevno, što će biti težak teret za civilno stanovništvo i vjerojatno će nastavak rata učiniti još nepopularnijim.
Treći moment je što su mogućnosti Rusije i Ukrajine za veliku vojnu eskalaciju vrlo ograničene i riskantne. Ukrajina želi velik broj oružja dugog dometa s kojim bi još jače zaprijetila Rusiji ili izravnije uključivanje NATO-a ili pojedinih članica u sukob. Ukrajinski predsjednik i njegov tim vjerojatno procjenjuju da bi to bili koraci koji mogu preokrenuti rat u njihovu korist. No, izgledi za obje ove opcije nisu veliki zbog potencijalnih rizika vezanih uz eskalaciju i sukob Rusije i Zapada, kako ocjenjuju američki i drugi ključni zapadni čelnici.
Rusija je u međuvremenu zaprijetila da će pribjeći korištenju nuklearnog oružja, no takav potez nosio bi velike rizike na više područja i malo je vjerojatno da će do toga doći, osim u toliko ekstremnim okolnostima da su vrlo malo vjerojatne. Realne opcije su, kako procjenjuje Khalilzad, skori dogovor ili dogovor nakon još nekoliko godina borbi.
Trendovi u SAD-u i Europi ne idu u pravcu produljenja rata
Četvrti čimbenik su trendovi u Sjedinjenim Državama i Europi, koji ne idu u prilog produljenju rata na neodređeno vrijeme. Uloga SAD-a bila je ključna u podupiranju, kako se navodi, herojskog otpora Ukrajine, a Europljani su bili drugi najvažniji izvor te potpore. Ipak, nakon skorih predsjedničkih izbora, SAD će vjerojatno s vremenom smanjiti svoju potporu. Ukoliko bude izabran, Donald Trump će se ubrzo početi zalagati za diplomatsko rješenje, navodi američki diplomat, ali u slučaju pobjede i demokratska kandidatkinja Kamala Harris teško će održati trenutačnu razinu podrške.
Trend u Europi, posebno u Njemačkoj nakon nedavnih izbora, u kojem su političke skupine koje se protive podršci ratu u Ukrajini pokazale dobre rezultate, vjerojatno će rezultirati time da Berlin značajno prilagodi svoju politiku. Njemački kancelar Olaf Scholz već je najavio svoju odlučnost da se zalaže za mirovni sporazum putem mirovne konferencije na kojoj bi, za razliku od posljednje mirovne konferencije u Švicarskoj, sudjelovala i Rusija.
Nakon izbora u SAD-u, kako ističe, i američki saveznici bi trebali prihvatiti rješenje rata u Ukrajini dogovorom kao glavni cilj. U prilog ovom cilju, strategija mora biti dvosmjerna - potpora Ukrajini mora ostati snažna jer bez toga Putin neće biti zainteresiran za dogovorno rješenje, te jednako snažan angažman i s Rusijom i s Ukrajinom o modalitetima pregovora i uvjetima za razuman ishod, zaključuje Zalmay Khalilzad u National Interestu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....