ISPOVIJEST POSLJEDNJEG STANOVNIKA ZABRANJENE ZONE ČERNOBILA 'Nakon katastrofe nisam otišao, imam 90 godina i zdrav sam. Svi koji su pobjegli odavno su umrli...'

​

Ivan Šamjanok (90) kaže kako je tajna njegove dugovječnosti to što nije napustio rodno mjesto, čak ni nakon što je to bjelorusko selo u blizini granice s Ukrajinom kontaminirano poslije nuklearne katastrofe u Černobilu, prenose britanski mediji.

U selu, koje se nalazi na samom rubu zabranjene zone u krugu od 30 kilometara, ništa se u posljednjih 30 godina nije promijenilo, osim što tamo živi puno manje ljudi.

U travnju 1986. zbog eksplozije u nuklearnoj elektrani Černobil u Ukrajini, veliki je radioaktivni oblak prekrio široko područje na ukrajinsko-bjeloruskoj granici. Više od 100.000 ljudi moralo je napustiti svoje domove.

Šamjanukovo selo Tulgovići nalazi se na samom rubu zone, no on i njegova žena odbili su otići. Kažu da posljedice radijacije nikad nisu osjetili.

'Sve je u redu. Jučer je ovdje bio liječnik i pregledao me. Rekao je da je sa mnom sve u redu', kaže Šamjanok.

'I moja sestra je živjela ovdje sa svojim mužem, no oni su odlučili otići. Ubrzo nakon toga su umrli. Mislim da je to zbog stresa, no ja od stresa ne patim. Pomalo radim po vrtu, ponekad zapjevam, nikamo ne žurim.'

FOTOGALERIJA: Život u zabranjenoj zoni Černobila

Od nesreće je prošlo već 30 godina, a posljedice se još uvijek sagledavaju.

Od same eksplozije umrla je 31 osoba, no mnogo više ih je umrlo kasnije od posljedica radijacije. A koliko je točan broj stradalih još nije točno utvrđeno.

Šamjanok kaže da se u njegovom životu nakon katastrofe nije ništa promijenilo. I dalje uzgaja i jede hranu iz svog vrta, također drži svinje, kokoši i krave.

Nedavno mu je umrla žena, a djeca su odselila, pa su on i njegov nećak koji živi na drugom kraju sela, jedini stanovnici ovog mjesta. Šamjanok misli da se nitko od raseljenih neće vratiti. Oni koji su i sanjali povratak, u međuvremenu su umrli.

Starac živi povučenim životom. Ustaje oko 6 ujutro da na radiju čuje nacionalnu himnu. Zatim potpali peć da spremi doručak i nahrani psa, a potom i ostale životinje.

Putujuća trgovina u selo stiže dva puta tjedno, a subotom ga posjećuje unuka koja mu pomogne pospremiti kuću.

Kaže da nema nikakvih zdravstvenih tegoba, no uzima neke lijekove kao i čašicu votke prije jela. To mu, kaže, otvara apetit.