'ISPRAVLJANJE POVIJESNIH NEPRAVDI' Srbija želi rehabilitirati Aleksandra Rankovića, a Milovan Đilas joj je zločinac

Premijer Srbije Ivica Dačić položio je ovog tjedna vijenac na grob Aleksandra Rankovića povodom 30. godišnjice njegove smrti, najavljujući rehabilitaciju zloglasnog šefa OZNE, preteče UDBE, kojeg je predstavio kao borca za srpsku stvar. To nije izazvalo nikakve polemike u Beogradu, ali zato su se mnogi suprotstavili najavi rehabilitacije Milovana Đilasa.

Na vijest da bi najpoznatiji Titov disident mogao biti rehabilitiran, pa čak i dobiti ulicu u Beogradu, dio srpske nacionalističke javnosti obrušio se drvljem i kamenjem.

Đilas je bio Titov general, poslijeratni komunistički dužnosnik koji se ubrzo preobratio u prvog jugoslavenskog disidenta, koji je u Americi objavljivao zapažene knjige kritizirajući izvitopereni komunistički režim.

Večernje novosti iz Beograda pišu kako se skoro sve zna o blistavoj Đilasovoj disidentskoj karijeri, dok njegova uloga kao trećeg čovjeka komunističkog pokreta "u najkrvavijem periodu novije historije" do danas ostaje pod velom tajne.

Na najavljenu rehabilitaciju Milovana Đilasa najoštrije je reagirala stranka Vuka Draškovića. Đilas već ima ulice u Amsterdamu i u Santiagu, glavnom gradu Čilea, ali nije on ni po Čileu ni po Nizozemskoj jahao kao komunistički osvetnik 1945. Aleksandar Ranković, ministar policije i potpredsjednik SFRJ, zagovornik centralizma i policijske čvrste ruke, smijenjen je 1966. na Brijunskom plenumu pod optužbom za masovno prisluškivanje.

- To je direktno ruganje žrtvama komunističkog terora - reagirao je Draškovićev Srpski pokret obnove. Zastupnik SPO-a Žika Gojković kaže da je nedopustivo da se "ratnog i poslijeratnog zločinca" Đilasa stavi na istu razinu s "komadantom regularne vojske Kraljevine Jugoslavije Dražom Mihailovićem", čija je sudska rehabilitacija također u tijeku.

Đilasova rehabilitacija predstavljala bi veliku mrlju za srpsko pravosuđe i "bacilo ljagu na proces ispravljanja historijskih nepravdi, koji provodi država Srbija", poručio je potpredsjednik SPO-a Gojković.

Povjesničar Kosta Nikolić rekao je za Novosti da zasluge prvog disidenta istočnog bloka nikako ne mogu izbrisati ranije Đilasove grijehe. Milovan Đilas je, kaže, u sebi spojio dvije ličnosti - radikalnog komunista, koji je u ime ideologije činio zlodjela, i svjetski značajnog intelektualca i kritičara komunizma.

- O načinu na koji se odnosio prema neistomišljenicima i sam je pisao u svojoj knjizi „Revolucionarni rat“. Bio je neosporno umiješan u ubistvo Živojina Pavlovića, poklonik Sovjetskog Saveza, a zatim radikalan u obračunu sa opozicijom 1948. godine. Sud nikada nije odlučivao o njegovim zločinima i u redu je ukinuti sudsku presudu kojom je osuđen zbog verbalnog delikta. Ali nije u redu zaboraviti šta je sve činio za vrijeme rata i nakon njega - kaže povjesničar Nikolić.

Đilas bi sada treba biti rehabilitiran u trećem pokušaju, pišu Novosti. Najprije je 1990. njegovu rehabilitaciju tražila grupa generala na čelu sa Svetozarom Vukmanovićem Tempom, ali je Predsjedništvo SFRJ odbilo. Dvije godine kasnije drugi zahtjev odbio je i tadašnji predsednik SRJ Dobrica Ćosić, i to zbog protivljenja iz Crne Gore.

Beogradski odvjetnik Rajko Danilović, jedan od podnosilaca zahtjeva za rehabilitaciju Đilasa, odgovara da su sliku Đilasa kao zločinca stvorili njegovi nekadašnji suborci kako bi ga diskreditirali. - Ta priča je stvorena naknadno, nakon Đilasovog razlaza sa tadašnjim režimom - tvrdi Danilović.

I povjesničar Predrag Marković tvrdi isto, da su priče o zločinima Milovana Đilasa nastale nakon 1953. godine kada se on suprotstavio Komunističkoj partiji i postao najžešći kritičar Titovog režima. Najgora stvar koja mu se stavlja na teret je pokolj u Crnoj Gori za vrijeme rata, no Danilović ističe da je Aleksa Đilas sudski dokazao da Milovan Đilas nije bio u Crnoj Gori 1942. godine. Bavio se ideološkim radom i propagandom i nije imao veze sa zločinima, ističe.