IT-jevac Volodimir utekao iz Ukrajine da izbjegne frontu: ‘Da, sram me. Ali pogledajte me, nisam baš Rambo, zar ne?‘

Mlad i uspješan kijevski modni fotograf Vola Klever nije se vidio u ratu s Rusijom.

- Nasilje nije moje oružje - kazao je.

Nedugo nakon što je Rusija u veljači napala Ukrajinu izdana je zapovijed kojom se zabranjuje izlazak iz zemlje svim muškarcima koji su spremni braniti zemlju. Klever je uspio pobjeći te je otišao u London, piše NY Times dodajući kako je to bila njegova najveća pogreška, kao i to što je o svojoj odluci izvijestio svoju obitelj i prijatelje.

Ratom razorena Ukrajina

Oni (prijatelj i njegova supruga) su potom krenuli dijeliti svoje razgovore s Kleverom na društvenim mrežama, što je uzrokovalo viralni "online rat" i razljutilo Ukrajince diljem zemlje.

Jedan sunarodnjak poručio je: "Ti si živi mrtvac. Naći ću te na bilo kojem kutku svijeta".

List ističe kako prizor ratom razorene Ukrajine iz koje ljudi bježe u sigurnija područja nanovo otvara jednu od najvažnijih moralnih dilema - boriti se ili otići. Naime, tisuće ukrajinskih muškaraca napustile su zemlju jer su htjeli izbjeći rat, prema izvješćima regionalnih vlasti kao i razgovorima novinara s lokalcima. Donijeli su jednu od najvažnijih odluka u životu - pobjeći od rata.

Sve to stvorilo je, očekivano, lanac krijumčara ljudi koji dobro zarađuju na transportu ukrajinskih muškaraca u inozemstvo. Najčešće se ljude krijumčari u Moldovu, a neki plaćaju i po 15 tisuća američkih dolara za jednu "vožnju", što su potvrdile i moldavske vlasti.

Dezerterima je to naročito teško, s moralne, društvene i praktične strane. Ukrajina se mobilizirala protiv puno moćnijeg neprijatelja, a u redovima njihove vojske su tisuće branitelja bez ikakvog vojnog iskustva koji su se sami prijavili da brane zemlju, što čini sramotnijim odluku iskusnijih vojnika da se ode iz vojske.

Kako bi obranila zemlju. Ukrajina je poduzela ekstremne mjere poput zabrane odlaska u inozemstvo svima u dobi od 18 do 60 godina. No, nisu svi bili oduševljeni tom odlukom. Mnogi Ukrajinci ilegalnim su putevima krenuli u Mađarsku, Moldaviju i Poljsku te druge susjedne zemlje, a među nekima koji su otišli jasno se osjećao sram i krivnja.

'Nisam baš Rambo, zar ne?'

- Mislim da nisam dobar vojnik, da ne mogu biti dobar vojnik u ovom ratu - kaže za NY Times računalni programer Volodimir koji je zemlju napustio nedugo nakon početka rata te novinarima nije htio otkriti svoje prezime kako ne bi trpio posljedice svog dezerterstva. S njima se sastao u jednom pubu u Varšavi, ispijajući pivo.

- Pogledaj me. Nosim naočale, imam 46 godina. Ne bi baš rekao za mene da sam klasični borac. Nisam Rambo koji će se suprotstaviti ruskim trupama, zar ne? - pitao je i otpio gutljaj piva.

- Da. Sram me. Pobjegao sam od ovog rata i to je vjerojatno moj zločin - dodao je.

Ukrajinski političari zaprijetili su da će dezerterima odrediti zatvorske kazne te im konfiscirati domove. No, unutar ukrajinske zajednice kojoj svakog dana prijete ruske bombe, osjećaji su podijeljeni. Sredinom ožujka agentica Olga Lepina otkrila je svom suprugu da je Klever, njezin prijatelj, platio 5.000 dolara da napusti Ukrajinu. Lepina je kazala da je je pritom bio izuzetno nepristojan prema njezinom suprugu, koji je Rus.

- Po meni je licemjerno samo tako platiti i napustiti zemlju - napisala je na društvenim mrežama dodavši kako bi on morao biti odgovoran za svoje riječi - kazala je.

Klever, koji je u dvadesetima, našao se na udaru optužbi da je nedovoljno osjetljiv, naročito kada je u pitanju masakr u Buči, rodnom gradu Lepine. Brojni Ukrajinci optužili su ga da je napustio zemlju i odnio svoje relativno "bogatstvo", što neki smatraju izdajom.

- Ne možete ni zamisliti količinu mržnje koja je prema meni usmjerena ovih dana - kazao je.

Times ističe kako u e-mail razgovoru on ni u jednom trenutku nije negirao da je napustio ukrajinsku vojsku, no rekao je da pati od problema s vidom te da je u zadnje vrijeme pod velikim stresom. Također, nejasne su njegove izjave kako je napustio zemlju. Kako se čini, najvjerojatnije preko Moldavije.

Moldavija dijeli gotovo 1300 kilometara granice s Ukrajinom te za razliku od susjednih Poljske, Mađarske, Rumunjske i Slovačke, nije zemlja članica NATO-a. Riječ je o jednoj od najsiromašnijih europskih zemalja koja je prijestolnica trgovine ljudima i organiziranog kriminala.

Times piše kako je već u prvim danima invazije na mreži Telegram izniknulo niz "ponuda" krijumčara za bijeg preko granice. Krijumčari su nudili automobile, čak i minubuseve, za Ukrajince koji žele "na crno" napustiti zemlju. Nudili su susrete na granici usred noći, na nečuvanim graničnim prijelazima. U toj tišini Ukrajinci su mogli nesmetano prelaziti.

'Ne želim pobiti obitelj'

Moldovske vlasti priopćile su da su od kraja veljače razbili najmanje dvadeset krijumčarskih lanaca, među kojima su bili i brojni značajni kriminalci koji su ih vodili. Na granicama su dosad "ulovili" 1.091 osobu koja je u zemlju ušla ilegalno. Svi su bili muškarci.

Većina ih je iskoristila mogućnost traženja azila, no oko stotinu ih je vraćeno u Ukrajinu. Moldavsku zaštitu zatražilo je i još oko dvije tisuće osoba čiji je status još neriješen.

Među njima je i Volodimir Danuliv, ukrajinski izbjeglica koji se odbija boriti u ratu. Kako kaže, ne brine ga mogućnost da će umrijeti, ali ne želi ubijati. Objašnjava da su njegovi rođaci u braku s Rusima, kao i da su dva njegova nećaka u ruskoj vojsci te trenutno ratuju u Ukrajini.

- I kako da se onda borim u ovom ratu? Mogao bih pobiti vlastitu obitelj - kaže.

- Ne sramim se što sam otišao, boli me briga što ljudi govore. Nisam nikoga ubio, to mi je jedino važno.

Miroslav Hai, časnik u redovima ukrajinskih rezervista, kaže kako postoje ljudi koji izbjegavaju mobilizaciju, no njihov broj nije toliko značajan, naročito u usporedbi s brojem dobrovoljaca.

No, ističe kako oni koji se ne žele boriti mogu pomoći obrani na druge načine. Primjerice, neka budu kuhari.