KORUPCIJA

Italija: Korupcijski megaskandal ugrožava Berlusconija

Berlusconijeva je većina opet ugrožena zbog ovog skandala, a na životu ga drže Bossi i Tremonti - te ucjenjuju
 AFP

RIM - Oko 400 visokih državnih i javnih dužnosnika - među njima ministri, državni podtajnici, generali, suci Ustavnog suda, neki od njih papinski plemenitaši itd. - dobili su i te kako skupe darove (stanove ili preuređenje stanova, besplatno ili s golemim popustom) od građevinskog poduzetnika Diega Anemonea - smatra tužilaštvo u Perugi, gdje je Anemone proveo dva mjeseca u istražnom zatvoru.

Gradio za vladu i G8

Anemone je, s druge strane, od države direktnom pogodbom dobio neke od najskupljih poslova, poput gradnje struktura za G8 prvo na Maddaleni, zatim u L’Aquili, objekte Svjetskog prvenstva u plivanju lani u Rimu, rekonstrukcije u vladinoj Palači Chigi u Rimu itd. Sve te poslove naručila je Civilna zaštita, pošto je Berlusconijeva vlada utvrdila njihovu hitnost, pa je stoga odustala od obvezatnoga javnog natječaja.

Talijanski ministar vanjskih poslova Franco Frattini, svojedobni evropovjerenik i dobro upućen u odnose u Evropskoj uniji, u petak je u Trstu pred novinarima otvoreno rekao da je taj skandal grubo narušio sliku Italije u Evropi.

On je najavio da “oni koji su djelovali ilegalno i nemoralno moraju biti udaljeni”. Time je šef diplomacije precizirao i pojačao javno ono što je premijer Silvio Berlusconi rekao zasad privatno: “Maknut ću one koji su se bogatili meni iza leđa”.

Očito, Berlusconi procjenjuje da mora žrtvovati i izbacivati, ne želi li da zajedno s još nepotpuno utvrđenim protagonistima tog skandala padne njegova većina.

Plaćao na crno

Zato čim je donedavni ministar proizvodnje Claudio Scajola morao podnijeti ostavku netom se pročulo da je za stan vrijedan milijun i pô eura kod Koloseja platio samo 600.000 eura kreditom, dok je preostalih 900.000 platio Anemone na crno, bez plaćanja poreza.

Bossi Berlusconija tješi (i prijeti): “Sve je u redu dok smo tu ja i Tremonti!” Naime, u tom izrazu podrške sadržana je i konstatacija da je sada Berlusconijeva većina opet ugrožena i da ga Bossijeva Sjeverna liga i ministar ekonomije Giulio Tremonti (u Berlusconijevoj stranci, ali blizak Bossiju) drže za gušu te ga mogu ucjenjivati.





‘Pršut ili novac’

Anemone se zasad brani šutnjom. Stoga tužilaštvo mora pretresti posao po posao koji je radio važnim osobama, u njihovim stanovima ili čak u ministarstvima, te procijeniti što je plaćeno uredno, gdje je popust zadro preko granica korupcije, a gdje je posrijedi bezočan dar. “Pršut ili novac - sve je korupcija”, rezimirao je nedavno neki hrvatski liječnik - a javnost u Italiji ama baš istu logiku primjenjuje na ovaj golemi skandal.

U tom pretresanju već se doima pečenim general Financijske straže (!) Francesco Pittorru, sada na zapovjednoj dužnosti u špijunaži, koji je objasnio da je krasnu kuću od Anemonea kupio zahvaljujući privatnoj posudbi od poduzetnika i da će iz kuće donijeti ugovor. Nekoliko dana kasnije objasnio je da su mu ugovor ukrali, ali da će Anemone jamačno potvrditi da mu je kuću prodao na dug. Anemone je to odbio potvrditi - i general je već osramoćen.

Bivši ministri

Još se moraju opravdati: državni podtajnik Guido Bertolaso, ravnatelj Civilne zaštite koja je Anemoneu dala glavne poslove, dok je Anemone Bertolasu uredio dva luksuzna stana i davao zaradu Bertolasovoj supruzi, a Bertolaso je uživao maserske usluge u Anemoneovu resortu u Rimu; bivši ministar Pietro Lunardi; bivši državni knjigovođa Antonio Monorchio; general Poletti (još jedan financ u vrhovima špijunaže); Mauro Masi i Carlo Leone (glavni urednik Raija, odnosno njegov zamjenik); ustavni suci Luigi Mazzella i Gaetano Silvestri itd.

Naravno, nitko nije kriv do pravomoćne presude.

Ipak, sam Berlusconi najavljuje čistku i ne grmi protiv “sudaca komunista”. To govori mnogo o mogućoj vjerodostojnosti tih optužaba.





Nastavak ‘čistih ruku’

Posrijedi je dosad najozbiljniji korupcionaški skandal u koji je upletena Berlusconijeva vlada. Mnogi ga uspoređuju s “Tangentopolisom“ (mitogradom), skandalom koji je 1992. razvalio milanski tužiteljski pool “Čiste ruke”, u kojemu je zvijezda tada bio Antonio Di Pietro. Ta je afera dvije godine drmala Italijom i razorila dvije glavne vladajuće stranke, Kršćansku demokraciju (neprekidno na vlasti 1946. - 1994.) Talijansku socijalističku stranku (čiji je vođa Bettino Craxi, da ne zaglavi u zatvor, pobjegao u Tunis, gdje je i umro kao bjegunac od pravde). Berlusconi tvrdi da ovo nije novi “tangentopolis”, a njegovi protivnici mu se rugaju pa kažu da nije novi, nego nastavak staroga: “vječne talijanske korupcije”. Kad bi se na Italiju primjenjivali isti kriteriji kao na Hrvatsku - ne bi joj bilo mjesta u Evropskoj uniji. Kad bi se primjenjivali isti kao na Bugarsku - naplaćala bi se teških kazni.





Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
01. studeni 2024 12:31