Otok Baratang dio je Andamanskog otočja, a na njegovom teritoriju i danas žive neka od posljednjih svjetskih plemena lovaca i sakupljača - ljudi su to čiji je način života ostao praktički nepromijenjen nevjerojatnih 60.000 godina. Andamani i njihov dvojni arhipelag Nikobari leže daleko u Bengalskom zaljevu, a iako im je najbliži kopneni dio Mjanmar, oni, zbog britanskog imperijalizma, pripadaju Indiji.
Ove prekrasne otoke indijska vlada reklamira kao fantastičnu turističku destinaciju, nazivajući ih "indijskim Maldivima". Pet letova na dan s kopna slijeće u Port Blair, najveći grad na Andamanima te glavni grad Andamanskih i Nikobarskih otoka. Nekoć je na otočju živjelo 12 izvornih plemena, ali zbog progona i zanemarivanja kojima su bili izvrgnuti pod britanskom vlašću, ali i vrtoglavog razvoja pod indijskom upravom, većina je danas praktički izumrla.
A sad su ozbiljno ugrožena i dva preostala izolirana plemena - Jarawa i Shompen - kojima najviše prijete stalna ekspanzija grada Port Blaira i vrlo tajnovit, ali iznimno ambiciozan projekt Veliki Nikobar. Stručnjaci upozoravaju na "genocid" koji se provodi pod krinkom jačanja indijske ekonomije i osiguravanja njezine pozicije vodeće supersile u regiji, piše The Telegraph. Ljudi, čiji jezik nitko ne govori, a način života i odnose s prirodom malo tko razumije, mogli bi zauvijek nestati prije nego što ostatak svijeta uopće stigne išta saznati o njima.
Oni koji su možda i čuli za Andamansko otočje, to vjerojatno mogu "zahvaliti" jednom plemenu - Sentinelese.
Naime, američki kršćanski misionar John Allen Chau ubijen je 2018. dok je pokušavao obratiti spomenuto pleme, čiji je otok smatrao "posljednjim uporištem Sotone". Chau je podmitio lokalne ribare da ga "prošvercaju" kraj patrola indijske mornarice kojima je glavni zadatak spriječiti strance da uđu na tuđu zemlju. Izvještavajući o misionarevoj smrti, mnogi svjetski mediji pisali su o "nekontaktiranom plemenu iz kamenog doba", pritom zanemarujući činjenicu da je Indijski antropološki savez poslao ekspedicije na otok Sjeverni Sentinel, gdje pleme i živi, prije nego što su početkom 2000-tih zabranili pristup otoku.
Anstice Justin, umirovljeni antropolog kojeg je ekipa The Telegrapha srela u Port Blairu, otok je posjetio 30-ak puta. Kaže kako su kolege i on razmijenili darove u obliku kokosa s otočanima, a mala djeca uzbuđeno su se penjala po njemu. No jednom ih je, otkriva, dočekala i "kiša strijela" jasno im dajući do znanja da nisu dobrodošli. No unatoč tome, Justin tvrdi da nije bio nervozan.
"Nismo ih ni na što prisiljavali", rekao je.
A s obzirom na činjenicu da su Britanci pokušavali "civilizirati" domorodačka plemena, često s užasnim učinkom, nije ni čudo što su pripadnici Jarawa i Sentinelesea izrazito nepovjerljivi prema autsajderima. No ovim ljudima najveća prijetnja trenutačno je Andamanska magistralna cesta (ATR), koja ide od Port Blaira do sredine lanca Andamanskih otoka i presijeca teritorij Jarawa. Iako ju je Indijski vrhovni sud proglasio nezakonitom, sporna cesta nastavlja prevoziti zalihe i doseljenike po otocima te se reklamira kao nezaboravno turističko iskustvo. Operateri u Port Blairu bjesomučno reklamiraju jednodnevne izlete, a u prošlosti su na tim tzv. "ljudskim safarijima" poticali turiste da se fotografiraju s pripadnicima plemena, dijeleći im slatkiše i potičući ih na ples.
Nije tajna da su Andamanski i Nikobarski otoci teško dostupni ostatku svijeta, ali postoji jedno područje koje je toliko osjetljivo da je zabranjeno čak i indijskim državljanima. To je otok Veliki Nikobar, koji se nalazi na krajnjem jugu lanca otoka, a upravo na njemu indijska vlada planira realizirati veliki projekt spomenut na početku ovog teksta. Ako se s istim nastavi, posljedice za ekologiju i autohtona plemena bit će strašne.
Naime, premijer Narendra Modi u zaljevu Campbell, luci na jugoistoku Velikog Nikobara, u sljedećih 30 godina planira stvoriti novi Hong Kong. U sklopu inicijative vrijedne 8,4 milijardi funti gradit će se zračna luka, vojna baza i dubokovodni prekrcajni terminal. Niknut će i potpuno novi grad za 650.000 doseljenika (na otoku trenutačno živi oko 8000 ljudi) - i sve to na području koje je u posljednjih deset godina imalo gotovo 444 potresa.
Veliki Nikobar 2013. proglašen je rezervatom biosfere pod zaštitom UNESCO-a, a sad se očekuje da će do milijun stabala prašume ovog otoka biti uništeno. Indijska vlada obećala je "nadoknaditi" ovo uništenje izgradnjom "najvećeg svjetskog rezervata za safari u džungli" u Gurugramu, na prašnjavim ravnicama izvan Delhija. Čak se govori i o transportu autohtone faune Velikog Nikobara, uključujući 20.000 kolonija koralja i morskih krokodila, u još neizgrađeni rezervat, koji je od otoka udaljen 2000 kilometara.
"To je potpuno ludo, cijela stvar zvuči kao grozničav san nekoga u uredu u Delhiju", kaže Callum Russell iz Survival Internationala, britanske nevladine organizacije koja se zalaže za prava autohtonih naroda.
A prema prvim nacrtima, novi projekt predviđa preseljenje pripadnika plemena Shompen u rezervat, iza bodljikave žice.
"Svjetski čelnici moraju reći indijskoj vladi da je ono što rade doista genocid. Oni ubijaju vlastiti narod. To je monumentalna ludost. Projekt Velikog Nikobara bit će smrtna kazna za plemena", upozoravaju stručnjaci.
No radovi na projektu navodno su već počeli. Za nekoliko dana počet će sječa stabala.
Pleme Jarawa posljednjih nekoliko desetljeća imalo je određeni kontakt s vanjskim svijetom, uglavnom preko Andamanske magistralne ceste (ATR). Cesta je njihove pripadnike, kojih ima oko 400, izložila buci, bolestima, zagađenju i neugodnom buljenju od strane turista.
"Zamislite da vam netko prepolovi dom i dovede turiste da vas gledaju kako se perete u kupaonici. Turoperateri ovaj paket prodaju pod sloganom: ‘Putujte ovom cestom i vidite gole pripadnike plemena iz kamenog doba‘. Tretiraju ih kao stvari i životinje u safari parku", kaže Denis Giles, urednik Andaman Chroniclea.
Jarawa bi trebali biti zaštićeni Zakonom o zaštiti aboridžinskih plemena iz 1956. godine. Za svaku interakciju predviđena je kazna od sedam godina zatvora. Ali Giles je proveo dva desetljeća bilježeći gotovo stalna kršenja ovog zakona. Izvijestio je i o seksualnom zlostavljanju Jarawa te ovisnosti o drogama među plemenom.
Osim prijetnje u obliku ceste, pleme ugrožavaju i krivolovci iz Port Blaira, kao i tajlandski te mjanmarski ribari, koji nekažnjeno napadaju teritorij Jarawe.
Iako su indijski doseljenici objeručke prihvatili obećani novac i radna mjesta koja donosi nikobarski projekt, Vishvajit Pandya, antropolog koji je radio na Andamanskom i Nikobarskom otočju, upozorava: "Ne smiju biti naivni, moraju se probuditi. Ne poričem da je ekonomski razvoj potreban, ali on ne može doći po cijenu ekologije Velikog Nikobara i domorodačkih plemena".
Proučavanje i zaštita autohtonih plemena na otocima nalazi se pod ingerencijom dvaju tijela - Antropološkog istraživanja Indije i Ministarstva za dobrobit plemena.
"Ministarstvo je šuplja organizacija, samo su Jarawe držali ovisnima o uvozu hrane i lijekova. Neko vrijeme ljudima su dijelili higijenske proizvode uz pastu za zube i rižu, no onda su prestali. Jarawa žene tad su počele modificirati tampone od plastičnih vrećica koje su putnici izbacili na Andamansku magistralnu cestu (ATR), puneći ih lišćem. Proširile su se infekcije... Ono što je uvedeno mora se održati. Ne možete to raditi jedan mjesec ili jednu godinu pa onda sve zaboraviti. Budućnost ovih plemena je mračna. Toliko toga možemo naučiti od ovih ljudi, ovog mjesta, prije nego što sve progutaju Starbucks i zagađenje", kaže Pandya.
Bilo je teško doprijeti do plemena, ali novinar The Telegrapha uspio je doći do jednog istaknutog pripadnika koji pomaže onima koji su željeli ostati izolirani da se povežu s vanjskim svijetom.
Upitan osjeća li da Ministarstvo mari za interese njegovog naroda, odgovorio je: "Da... Možda. Cijenim njihovu iskrenost, pokušavaju nešto učiniti. Ali ponekad se ništa ne dogodi. Pripadnici plemena znaju kako preživjeti. Imaju svoju kulturu, jezik, tradicionalno znanje - već su stručnjaci na svoj način. Ali moderni svijet to neće prihvatiti. Pleme se mora prilagoditi samo gubitkom vlastite kulture. I to je nepravedno".
A hoće li nikobarski projekt poremetiti život plemena?
"Da, mislim da hoće, bit će traumatično. Vidio sam što se dogodilo na drugim otocima. Nekad je bilo 12 plemena. Zemlja je njihov život, šuma je njihov život. Dok ljudi izvana to ne budu poštovali, neće biti sreće... Autsajderi su naši gosti i mi ih uvijek možemo dočekati. To je razlika u percepciji. Ali dok ljudi to ne shvate, plemena se nikad neće čuti".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....