Ima li šanse prijedlog ukrajinskog predsjednika Zelenskog koji nudi kompromis oko okupiranog teritorija u zamjenu za članstvo u NATO-u? Kako će se postaviti Rusija i djeluju li na nju uopće brojne sankcije uvedene još na početku invazije? Što se događa u Siriji?
O tome su u emisiji HRT-a "U mreži Prvog" govorili vanjskopolitički analitičar i bivši hrvatski veleposlanik u Moskvi Božo Kovačević te vojni i politički analitičar s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu Robert Barić.
Situacija u Siriji
Kovačević je, komentirajući stanje na Bliskom istoku, kazao kako je očito da je sirijski režim u krizi te da mu Iran više ne može biti potpora kao prije.
- To je eskalacija krize čije uzroke i posljedice ne možemo sagledavati, ali u središtu je politička slabost Irana. U ovom nadmetanju s Izraelom, Iran je izložen opasnosti da se SAD intenzivnije uključi u rat, rekao je Kovačević, a piše HRT.
Unatoč retorici da se Iran nikoga ne boji, rekao je kako je očito da su i vlastodršci u Iranu svjesni političke krize koja je za njih izvor problema.
- Velik broj mladih ljudi ima predodžbu o dobrom životu koja je sličnija zapadnim predodžbama nego onom načinu koji teokratski režim nameće cijelom društvu. Jasno je da bi, ako bi ajatolah ubrzo umro, moglo doći do osipanja tog režima. Mislim da su svi zainteresirani igrači svjesni takvih mogućnosti i slabosti Irana i odlučuju poduzeti korake za koje misle da im mogu donijeti uspjeh. Tu je i ruski angažman u Ukrajini pa se pretpostavilo da bi Rusija bila manje spremna angažirati se u Siriji radi opstanka režima Bašara al-Asada, ali što se tiče Sirije, Moskva ne odustaje tako lako, pojašnjava Kovačević.
Vojni i politički analitičar s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu Robert Barić ne smatra da će se sukob u Siriji proširiti. Kaže kako iza svega sada stoji Ankara.
- To je slanje poruke Moskvi, Teheranu i sirijskom režimu. Bašar al-Asad odbijao je bilo kakve pregovore zadnjih godinu dana s Erdoganom tvrdeći da, dok se ne povuku iz Sirije, a turske snage jesu na sjeveru Sirije, nema pregovora. S druge strane, tu je problem izbjeglica koji opterećuje Tursku. I tu su kurdske snage u Siriji koje su sad u vrlo nezgodnoj situaciji. Tiho čekaju što će biti, kaže Barić, a piše HRT.
Ističe kako je "ovo akcija koja je tiho i pažljivo organizirana".
- Sad je Turska glavni igrač, a zašto? Erdogan šalje poruku Ankari, a posebno Moskvi, i to prije dolaska Trumpove administracije. A drugo, očito su se ruska ulaganja u sirijsku vojsku pokazala kao ćorak. Iranska revolucionarna garda doživjela je velik poraz, Teheran će sada morati reagirati, oni već mobiliziraju proiranske milicije u Iraku i šalju pojačanja. Ali sumnjam da će to dovesti do nekih eskalacija, Izrael to samo prati, zadovoljan je time, smatra Barić.
- Pokazalo se ponovno da su kopnene operacije u Libanu, čak i protiv oslabljenog Hezbolaha, jako velik problem, ističe.
- Bez obzira na napete odnose između Erdogana i Izraela, obje strane vide šansu da smanje utjecaj Sirije i to je sad ono što se događa. Priča nije gotova, sad ćemo vidjeti kakva će biti vojna reakcija Irana, ističe.
Situacija u Ukrajini
Kovačević je na izjavu Volodimira Zelenskog da je Ukrajina spremna za kraj rata u zamjenu za članstvo u NATO-u kazao kako je to znak da ukrajinski predsjednik polako uviđa da Zapad neće, kao što ni dosad nije, bezrezervno podržavati ambicije ukrajinskih vlasti.
- Rat u Ukrajini s pozicije Zapada vodi se radi ostvarivanja zapadnog cilja, a to je nanijeti strateški poraz Rusiji. Ostvarivanje tog cilja ne znači u potpunosti suglasnost sa svime što Ukrajina hoće. Do sada je predsjednik Zelenski ultimativno postavljao zahtjeve Europskoj uniji, NATO-u i Sjedinjenim Američkim Državama. U Sjedinjenim Državama je, osim u rijetkim izuzecima, uglavnom nailazio na podršku. Sad je shvatio da se raspoloženje među zapadnim političkim elitama mijenja. Predsjednik Zelenski svjestan je i činjenice da će novi američki predsjednik Donald Trump promijeniti politiku, pojašnjava Kovačević.
- Trumpov plan predviđa odgađanje ukrajinskog članstva u NATO-u na neodređeno vrijeme, dok Zelenski obećanje o članstvu u NATO-u postavlja kao nužan preduvjet za svoj pristanak na pregovore. Mislim da će se on naći pod velikim pritiskom Trumpove administracije, osobito ako Putin pristane na pregovore, rekao je.
Dodao je kako je Trump i sam rekao da nije nužno da Ukrajina bude u NATO-u i zato smatra da će se Zelenski naći pod pritiskom američke administracije da odustane od zahtjeva da Ukrajina uđe odmah u NATO jer bi to značilo obvezu svih članica da izravno pomažu Ukrajini u oslobađanju okupiranih teritorija, na što najvjerojatnije nisu spremne.
Barić je rekao i kako su obje strane u takvom položaju da će samo gledati kako u 2025. godini zamrznuti sukob.
- Rusija je u teškom položaju zbog gubitaka koji dosežu rekordne razine, a ekonomski više ne može voditi rat, ističe Barić.
- S druge strane, Ukrajina je zbog pogrešaka Zelenskog i ukrajinskog političkog vrha u stanju da će također pristati na neku vrstu zamrzavanja sukoba.
Što se tiče o izjave Zelenskog o članstvu u NATO-u, Barić je skrenuo pozornost na tri ključna problema.
- Prvi, kakav bi bio status ukrajinskih teritorija koje su Rusi okupirali? Bi li Kijev rekao: u redu, mi odustajemo od vojnih operacija da ih vratimo, ali ne priznajemo rusko, ili bi Rusiji prepustio teritorije nekim sporazumom? Tu se otvara Pandorina kutija, ako se dogodi drugo rješenje, Helsinški akt odlazi u povijest. Svima se daje primjer da se granice mogu mijenjati silom, kazao je.
Pita se i, ako bi Ukrajina ušla u NATO, kakav bi status imao taj teritorij po linijama demarkacijske crte.
Kazao je i kako "Putinu želi Ukrajinu ala Bjelorusija 2.0."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....