JANKOVIČ ZA JUTARNJI 'Imam 300 tisuća eura minusa na tekućem, ali nisam zato kriminalac'

Dok mediji izvještavaju da većina Slovenaca smatra da bi trebao dati ostavku zato što je protiv njega podnesena kaznena prijava, ljubljanski gradonačelnik Zoran Jankovič trudi se u susretu s novinarima imati pobjednički stav: rado se vraća u zlatne dane kad je imao podršku 65 posto birača, premda 72 posto ispitanika u anketi Dela želi njegov odlazak.

Poriče. Kao da se istraga, sumnje i privođenje događaju nekom drugom.

A optužbe uopće ne treba podcijeniti: Janković je s četvoricom suradnika osumnjičen da je potpisao fiktivni ugovor na 1,8 milijuna eura na temelju kojeg je tvrtka GREP dobila 50 milijuna eura kredita od Nove ljubljanke banke za gradnju sportskog centra Stožice. Istražuju ga i zbog donacija poduzeća Općini Lubljana koje su navodno bile uvjet za dobivanje poslova s Općinom. Janković tvrdi da se neće braniti kao i svi korumpirani političari, prebacujući odgovornost na svoje političke protivnike… Pa, ipak, razgovor ga vuče na tu stranu…

Kako ste preživjeli privođenje i istragu?

- Kriminalisti su svoj posao obavili korektno, sve dokumente, koje su htjeli, dobili su. Nedavno je sud odlučio da se Komisija za sprečavanje korupcije prilikom odluke da mi ne dopusti uvid u spis kojim me terete ravnala nepravilno i nezakonito. Pitam se je li se možda i u drugim postupcima ravnala na isti način? Više sam puta javno pozivao neka se javi bilo tko tko mi je dao nešto nezakonito! Neka se javi onaj koji može reći da mi je dao mito! Grozne su te sumnje, a potpiruje ih činjenica da imam utjecaj na raspolaganje gotovo milijardom eura, uključujući naša javna poduzeća i zavode. Treba to preživjeti. Razmišljao sam da odstupim. Ali onda bih priznao da sam kriv. A nisam. Zato sam nakon istrage dao izjavu novinarima, potom potpisao ugovor s austrijskim Strabagom za izgradnju regionalnog centra za otpad pa posjetio unuku u bolnici koja se taj dan rodila… Stigao sam još trčati, u deset navečer otišao sam na televiziju i ručao tek u 10.30 navečer. Iako su rekli da će podignuti optužnicu u roku mjesec dana, otada je prošlo 17 mjeseci, a ništa se nije dogodilo.

Što vam je žena rekla?

- To je ono najteže. Najviše mi je žao zbog žene, ove godine slavimo 40 godina braka, i moje obitelji… Jako je gadno kad vam netko tako nepoželjno i iznenada uđe u kuću u kojoj živimo 25 godina. Žao mi je i mojih suradnika na koje se time vrši ogroman pritisak, a znam koliko rade i kako kvalitetno, a i kakve su im plaće. Siguran sam da će pravda pobijediti.

Svi osumnjičeni danas tvrde da su žrtve političkih obračuna. Kako građani uopće mogu znati tko govori istinu?

- Ja se ne želim braniti kao svi drugi. Istina, tko god dobije neku optužbu, brani se da su mu smjestili politički neprijatelji, ali ja sam miran.

Ako niste meta obračuna, zašto ste onda u središtu afere o korupciji?

- Znate o čemu se radi? Tko god nema strategiju razvoja države, bavi se 1945. godinom ili traži tko je za što kriv, traži tajkune. Kad nema vizije napretka, kad nema novih radnih mjesta i gospodarskog rasta, bave se prošlošću. A ja sam zadovoljan našom bilancom rada: Grad bilježi 8,5 milijuna eura više prihoda nego rashoda, vratili smo 9,3 milijuna kredita i sva naša javna poduzeća i zavodi zaključili su godinu pozitivno. Uz to imamo 132 investicije prošle i ove godine.

Suspektni ste i zbog imovine, samo minus na tekućem iznosi 300.000 eura…

- Isti limit na tekućem računu imam već 15 godina u banci koja nije državna nego privatna iz inozemstva. Dakle iz razdoblja dok još nisam postao gradonačelnik. I što je tu upitno? Imate vi kredit? Vraćate ga? Svu svoju imovinu uredno sam prijavljivao... Nemam nikakvih nekretnina osim što smo žena i ja suvlasnici obiteljske kuće, nemam jahtu, auto mi je star deset godina, jednom godišnje odlazim tjedan dana na odmor. Meni je zapravo rad odmor i u tome uživam. Evo, i vas sam primio ne očekujući da mi popravljate rejting? Pa neću se kandidirati protiv nekoga iz Hrvatske…

Komisija za sprečavanje korupcije sumnjiči vas…

- Moja imovina je poznata, uredno sam je prijavio 2006., kad sam se prvi put kandidirao za gradonačelnika, ali sumnjiče me zato što nisam javio promjene na svom tekućem računu. Postoji potvrda porezne uprave iz koje se vidi da su obavili kontrolu tvrtke, koju sam prodao mojim sinovima, a oni su mi do 2011. vratili osam milijuna eura i tu nema nikakvih nepravilnosti. Komisija me sumnjiči ne zbog načina stjecanja imovine nego zato što joj nisam prijavio taj povrat duga kad je stigao na moj račun. Premda sam već 2006. prijavio dug koji mi duguje tvrtka. Mislim da je ta priča došla kao ravnoteža za optužbe onog drugog koji je duboko involviran i mnogi govore da sam njegova kolateralna žrtva.

Otkud takav antagonizam između vas i Janeza Janše?

- Kolala je priča da mi zamjera što sam prijatelj s Kučanom i da me zato smijenio u Mercatoru. On je tvrdio drugačije… Direktor gradske uprave koji je sad u mirovini smatra da se sve ovo dogodilo jer sam greška u sistemu, jer nisam političar koji samo priča nego stvaram. I da je to problem. Kad sam dobio prve izbore za gradonačelnika, imali smo progam sa 22 projekta i rokovima do kada moraju biti završeni. Završili smo 16 projekata i napravili 700 drugih. Građani to znaju cijeniti, na drugim izborima dobio sam 65 posto glasova, na trećim 61 posto.

Kad se dogodio preokret između vas i Janše?

- Nikad. Naš je odnos uvijek bio takav. Dana 17. studenoga 2006. obavio sam primopredaju s bivšom gradonačelnicom. A taj dan je u Narodnim novinama objavljena vijest da je vlada Janeza Janše srezala trećinu gradskog budžeta i uzela nam 60 milijuna eura godišnje. Takav je bio moj početak. Napravili smo puno i s trećinom manje novca, a što bismo tek napravili kad bismo imali i taj novac.

Što biste savjetovali Ivici Todoriću u upravljanju Mercatorom?

- Ništa. Znat će sam. Ne upravlja Todorić Mercatorom nego zajedničkom tvrtkom. To je priča o udruživanju, i ja sam sličnu predlagao 2004. godine. Ideja je bila da se udruže Mercator, Konzum i Delta. Da smo tada to napravili, imali bismo 18 milijardi prihoda i ne bismo bili konkurenti u istoj ulici.

Ali vi podržavate njegov ulazak u Mercator…

- Ne, podržavam udruživanje. Ideju udruživanja, a ne način kako se to razvijalo. Znam što bih napravio kao direktor, a čini mi se da znam što će Todorić napraviti - zatvorit će Mercatorovo skladište i upravu u Hrvatskoj i BiH, zatvorit će Konzumovo skladište i upravu u Srbiji, što znači 1500 do 2000 manje zaposlenih, prodat će nekretnine, dobit će oko 150 milijuna eura. Todorić dobro zna što radi, a njegov sin Ante je pravi trgovac u duši. Dok sam bio predsjednik Uprave Mercatora, predlagao sam model vlasništva 4 puta 25, s time da bi zaposleni imali 25 posto dionica, a ostalo da bude u rukama države, vanjskog partnera i dobavljača. Godine 2002. kupili smo Slobodu iz Velike Gorice i tada se s Ivicom Todorićem nismo uspjeli dogovoriti oko kupnje Konzuma jer su razilaženja u cijeni bila prevelika.

Zapravo ste vi inicijator ideje da Todorić kupi Mercator?

- Nisam. Todorićevi potezi su logični. U trgovini ili rasteš ili te nema, kad počneš padati - gotov si. A u trgovini možeš rasti samo na tri načina: preuzimanjem, gradnjom novih centara i dobrim marketingom. Reklama isto košta za jednu trgovinu ili tisuću. Problem je što nigdje nisam uspio pronaći što je vizija Mercatora s tri milijarde prihoda i 24 tisuće ljudi ako ga Todorić ne kupi… A bez toga je sve teško. Mercator je izgubio imidž kvalitete, zaboravilo se ono što se dobro znalo u moje vrijeme - da je kupac kralj. Redovno smo ocjenjivali centre po svim državama, tko je dobio manju ocjenu od 4,5, odmah smo slali ekipu na teren. U veljači 2004. u Zagrebu je ocjena pala na 4,2, odmah smo se uputili u Zagreb, a onda smo uvidjeli da je ocjena pala jer smo pobijedili Hrvatsku u rukometu pa ste nam se malo svetili… Kad je Emil Tedeschi kupovao Drogu, to je bila stopostotna sinergija, imao je razvijenu dobru mrežu, znao sam da neće imati drugu proizvodnju u Sloveniji, nijedan član sindikata nije se pobunio jer je dobro radio. Zato sam ga podržao. Sad je glavna ekonomska teorija da treba štedjeti u javnom sektoru, a to je put u propast jer je među ljudima zavladao pesimizam. Ljudi troše manje, što znači da je i proizvodnja slabija.

Zamjeraju vam što kao deklarirani ljevičar gomilate bogatstvo.

- Što vama znači puno?

Pa puno mi zvuči osam milijuna eura koje su vam vratili sinovi?

- Trebate znati da sam dionice Mercatora kupio kreditom od 800.000 eura, da sam zbog tog kredita stavio kuću pod hipoteku, a moje su dionice u osam godina narasle na osam milijuna… Bio sam direktor SOZDA-Emone, VPS-a, onda sam osnovao tvrtku Electa koju danas vodi moj sin. Dok sam bio director Electe, bila je na 28. mjestu po rastu. Tvrtka se nalazi nedaleko od mog ureda, ali rijetko odlazim tamo. Moj sin ima 38 godina i sam je vodi. Ne treba mu otac da ga kontrolira.

Hoćete reći da ni na koji način niste pomogli svojoj djeci, pa ni savjetima?

- Ako im išta zatreba, znaju gdje me mogu naći. Za Grad ne obavljaju nikakve poslove, za Mercator su radili, ali to je bilo manje od jednog promila svih poslova u Mercatoru, o čemu je bio obaviješten i nadzorni odbor. Zar moraju i moji sinovi trpjeti što im se otac odlučio baviti politikom?

Vi ste onda okrutan otac...

- Nisam. Obojica su sposobni i punoljetni.

Neki vas uspoređuju sa Sanaderom. Vidite li vi sličnosti?

- Baš nikakve. On je desna politička opcija, ja lijeva. Došao sam iz privrede i na isti način vodim i grad. Nemojte zaboraviti da uz sve kontrole kojima sam podvrgnut još niti jedna nije uspjela pronaći svjedoke moje navodne korumpiranosti. Stranka Pozitivna Slovenija, koju sam osnovao i posudio joj svojih 100.000 eura, bila je pod najvećim nadzorom u Sloveniji, bdiju nad svakom transakcijom ne samo mojom nego cijele moje obitelji…

Mislite da biste mogli ponoviti uspjeh iz 2011., kad ste u šest mjeseci osnovali stranku i pobijedili…

- Vjerujem da bih. No, pitanje je bih li imao volje. Ipak sam tri godine stariji. Gledam kolegu Bandića koji je uvjeren da će biti gradonačelnik Hrvatske, ali on je mlađi od mene. Više nisam no name na političkoj sceni, a i ljudima su poznati rezultati moga rada.