Je li Komunistička partija Kine upravo režirala najveću statističku prevaru u povijesti?

U NR Kini nije neobično da Komunistička partija naloži državnim institucijama friziranje statističkih podataka zbog političkih, sigurnosnih, ekonomskih ili socijalnih razloga. Stoga nije previše neobično da je jedan od temeljnih statističkih podataka svake nacije u NR Kini krajnje upitan; nejasno je, naime, koliko Kina ima stanovnika. Prije objave podataka sa zadnjeg kineskog popisa stanovništva niz zapadnih mainstream medija donio je priče prema kojima se očekivalo da će taj popis potvrditi kako broj stanovnika Kine već dugo pada. Međutim, po objavi popisa ispalo je kako se Kina službeno ipak ne smanjuje, ali ipak postoje neslužbeni podaci koji ukazuju da bi broj stanovnika ‘najmnogoljudnije nacije‘‘ realno trebao biti puno manji.

Vodeći kineski lobist za napuštanje kineske politike jednog djeteta, Yi Fuxian, godinama prati niz pokazatelja pomoću kojih provjerava službene podatke vlasti te je došao do zaključka kako kineska populacija ne broji službenih 1,41 milijardi nego 1,28 milijardi stanovnika. Prateći promjene kineskih populacijskih politika kroz desetljeća te niz podataka koji ukazuju na promjenu broja novorođenih (kao što je prodaja raznih proizvoda za bebe, dječjih kolica i krevetića ili cijepljenje beba...), Fuxian dolazi do čvrstog zaključka kako su službeni kineski podaci puno prenapuhani.

Prema njegovoj ekspertizi kineska stopa nataliteta počela je padati još 1991. godine te tvrdi kako skokova prirasta stanovništva nije bilo niti 2002., niti 2011. godine. Nalazi Fuxiana u skladu su sa spekulacijama zapadnih znanstvenika objavljenih u medijima prije posljednje objave rezultata popisa kineskog stanovništva. Fuxian zaključuje kako se ukupna kineska populacija počela smanjivati još 2018. godine, dok službene statistike tek predviđaju početak smanjivanja nacije u 2031. godini.

Ukupno u Kini, prema Fuxianu, živi 130 milijuna stanovnika manje nego što to žele priznati kineske vlasti. Ogromna je to brojka. Najbrojnija nacija u Europi – Njemačka – broji samo 83 milijuna stanovnika, Francuska 65 milijuna, Italija 60 milijuna… Zamislimo da u EU statistički nestane oko trećine svih stanovnika. Eto toliko su Kineza navodno previše prebrojali kineski statističari, ako su zaključci Fuxianovih analiza točni. Treba dodati kako u tom slučaju ispada da već neko vrijeme Kine nije najveća država na svijetu po broju stanovnika, nego je to Indija.

Ispod su Fuxianove teze na grupi slideova iz njegove prezentacije u kojoj dokazuje zašto su kineski službeni podaci sporni:

Podaci o broju rođenih

Yi Fuxian/

Usporedba službenih podataka i onih koji su procurili

Yi Fuxian/

Prodaja proizvoda za novorođenčad

Yi Fuxian/

Procjena broja novorođenih s obzirom na broj cijepljenih

Yi Fuxian/

Teorije oko toga zašto bi KP Kine odlučila umjetno povećati broj stanovnika su raznolike te sežu od iracionalnih do sasvim racionalnih.

Podatak o broju stanovnika jedan je od najvažnijih u nacionalnim statistikama te iz njega proizlaze drugi važni podacima kojima se mjeri uspješnost društva. Primjerice, ako Kina ima 130 milijuna stanovnika manje, onda ima još viši BDP per capita te osjetno višu učinkovitost rada. No isto tako manji broj stanovnika otkriva niz slabosti, pogotovo kad su u pitanju gospodarske perspektive. Iz ekonomske povijesti poznato je da razdoblja snažnog prirodnog prirasta sa sobom donose godine gospodarskog rasta, a zemlje s brojnijom mladom i radnom populacijom imaju puno manje problema s ekonomikom zdravstvenog ili mirovinskog sustava. Najvažnije je to što uz rast populacije lakše održavate zavidne stope rasta BDP-a, u čemu je Kina doista impresivna. Pokušava li Kina prikriti kako joj već srednjoročno gospodarske perspektive ipak nisu toliko blistave koliko se to trenutačno čini? Isto tako, ako u Kini ne štima temeljna statistička informacija o broju stanovnika, treba postaviti pitanje vjerodostojnosti drugih ključnih kineskih statističkih pokazatelja.

Ako se razmišlja o enigmi stvarnog broja stanovnika Kine, u tom slučaju se cijeli niz trendova u Kini može drugačije interpretirati. Primjerice, u Kini je već neko vrijeme krajnje dramatična situacija s ogromnim kompanijama u developerskom odnosno nekretninskom biznisu. Već je nekoliko velikih developera propalo, a ovih dana objelodanjen je i kolaps Shimaoa, koji je uspio platiti dospijeće milijardu dolara obveznica. Ako kineska populacija doista pada od devedesetih, onda su buduće nevolje nekretninskog biznisa u Kini veće nego što se činilo. Isto tako, na drugačiji način uz manji broj stanovnika treba gledati na naizgled nepodudarne politike kineskih vlasti; s jedne strane upravo razmatraju zeleno svjetlo za zaduživanje lokalnih vlasti u enormnom iznosu od 220 milijardi dolara kako bi se potaknuo gospodarski rast, dok istodobno kineska centralna banka smanjuje razinu gotovine u sustavu kako bi održala spekulantske rizike pod kontrolom. Je li moguće da Kinezi toliko brinu za budući rast da nemaju izbora nego ići na lokalne stimulanse čak i kad se boje da je razina nacionalne likvidnosti takva da generira ogromne spekulacije?

Je li moguće da je KP Kine naložila službenicima najveću statističku prevaru u povijesti kako bi održala iluziju isključivo ružičastih perspektiva gospodarskog rasta?