JESU LI SE ONI POTPUNO IZGUBILI? Velika Britanija na korak od Brexita i nadomak potpunog kaosa

Kaos. Tako se najbolje može opisati situacija ovog četvrtka u Velikoj Britaniji nakon što je večer ranije vlada tijesno - 11:18 - prihvatila dogovor s Bruxellesom o sporazumu o izlasku iz članstva u EU i nacrt deklaracije o budućim odnosima. Augustin Palokaj, dopisnik Jutarnjeg lista iz Bruxellesa, je poentirao: “27 članica EU je pokazalo veću razinu jedinstva nego britanska vlada”. Koja je, inače, tijekom 46 godina članstva u EU u pravilu bila ona koja je razbijala jedinstvo. Ali, pustimo sad zabavne sličice iz povijesti.

Jedina dobra stvar u tom kaosu postojanje je osobe koja ima jasan cilj: provesti dogovor. “Hoću li to progurati? Da.” To je premijerka i čelnica Konzervativne stranke Theresa May poručila svim protivnicima i to je za konzervativcima i brexitovcima bliski dnevni list The Telegraph bila najvažnija vijest dana: koja se u petak kočila na naslovnoj stranici. May se od svojih često besprizornih napadača razlikuje po jednoj, trenutno najvažnijoj karakteristici: ima jasan plan i zna kakav će biti njegov ishod - u konačnici će Britanija izaći iz EU, sporije ali bez potresa. Protivnici ne znaju što bi, nisu sigurni ni u to što ne bi, niti znaju kako bilo što od toga provesti, ali u jedno su sigurni: ovo što nudi May nije dobro, katastrofalno je za zemlju. Nesvjesni da kaos koji prijeti zemlji ako raskine odnose s EU bez dogovora nadmašuje sve krize koje su potresle nekad veliku svjetsku silu od Drugog svjetskog rata naovamo.

May je u kampanji za referendum o Brexitu slijedila svog tadašnjeg šefa, premijera Davida Camerona. I onda ga naslijedila i skovala frazu: “Brexit znači Brexit”. Dakle, nema odstupanja. Ali, razborito je zaključila da je London u slabijem položaju u odnosu na Bruxelles i da će morati popustiti. “Glasanje protiv ovog sporazuma vraća nas na početnu poziciju, što znači više neizvjesnosti, podjele i neuspjeha u provedbi odluke britanskog naroda da moramo napustiti EU.” Ovom je rečenicom u četvrtak sumirala sve ono čega njezini protivnici ili nisu svjesni (što je zabrinjavajuće jer oni predstavljaju javnost) ili ne žele biti svjesni (što je zabrinjavajuće jer onda zavode javnost). I kao nikad u dvije i pol godine od referenduma pokazala odlučnost i vodstvo državnika. “Biti vođa znači birati ispravne odluke, ne one lagane”, poklopila je zastupnike koji su je htjeli razapeti. Jer, navodno, prodaje i predaje državu Bruxellesu.

Pri čemu zaboravljaju da postoji problem granice između Sjeverne i Republike Irske za koji se mora naći rješenje koje će sačuvati mir koji je ostavština Sporazuma na Veliki petak. I da je u toj Sjevernoj Irskoj većina glasala za ostanak u EU (dakle, i dio unionista). Kao i da je Škotska glasala za ostanak, pa i London. I da Britaniju iz EU izvlače Engleska (bez Londona) i Wales. I lažna ideja da će Ujedinjeno Kraljevstvo izvan EU naglo ekonomski procvjetati i opet postati globalna pomorska i trgovačka sila. Megafon Brexita je bio britanski dnevni list Daily Mail. Koji je u petak izašao s naslovnom stranicom sa sljedećim pitanjem: “Dok nalickani torijevski saboteri potkopavaju premijerku, svoju stranku, Brexit - i britansku budućnost - Mail pita: Jesu li se oni u potpunosti izgubili?”.

Dečki s Etona napadaju

Jer, u četvrtak su se konačno otvorila vrata “dečkima s Eatona” koji Theresu May nisu od prvog dana podnosili. Ona, naprosto, nije jedna od njih: došla je iz javne škole na Oxford, a ta skupina tipova, koji bi prije odgovarali likovima koje će “Leteći cirkus Montyja Pythona” ismijavati, to smatra najvećom falingom. “Nije naša.” Imaju i oni svoj rodijački mentalitet. I još je žena. Koja je u “njihovoj” stranci uspjela - druga u povijesti, pa je treba odstraniti kao i onu prvu, Margaret Thatcher.

Uvjereni su u svoj uspjeh do te mjere da je u taj četvrtak zašutio njihov predvodnik, Boris Johnson od čudne frizure. Počelo je traženje plemenske podrške u rodovskoj zajednici: nož je u Theresu May prvi zabio Jacob Rees-Mogg koji zna iz Shakespeareovog Cezara da onaj koji to napravi neće biti novi lider. Ali, mlad je on, 49 godina. Johnson se već vidi u Downing Streetu 10 kako vrijeđa strane državnike i uživa u stolcu za koji smatra da mu pripada po Božjoj milosti. U igru se ubacio i Dominic Raab, ministar za Brexit koji je dao ostavku nakon što je vlada prihvatila sporazum koji je nastao pod njegovim nadzorom. Kao, pokazao sam lojalnost šefici, ali sada javnosti pokazujem da mislim da i nju i taj sporazum treba baciti u smeće. I dati meni da vodim igru.

Bez obzira na to što, ako sporazuma ne bude, ne znamo kako doći do niza nužnih lijekova, hrane, dijelova za našu industriju. Što zrakoplovi neće moći letjeti u Europu, vlak voziti ispod Kanala. Funta će pasti, ekonomija se stisnuti. Na to oni odgovaraju: bit će štete, ali kasnije koristi će ubrzo nadoknaditi taj gubitak. Tako su pričali i da iz Londona svaki tjedan ide u Bruxelles nekih 300 milijuna funti koje će, nakon Brexita, moći trošiti na britansko javno zdravstvo. Da bi nakon referenduma priznali da to nije istina. I da će poljoprivrednici izgubiti unosne europske potpore jer za njih vlada nema dovoljno novca.

A što ako pobijedi Corbyn?

Negdje tijekom četvrtka navečer stigla je informacija da će stići potrebnih 48 zahtjeva za rušenje Therese May. Ako se to pokaže točnim, tada će se organizirati tajno glasanje o nepovjerenju čelnici stranke. Da bi pala potrebno je da protiv nje glasa sadašnjih 158 konzervativnih zastupnika. Tu nastaje problem. Prema svim dosadašnjim prebrojavanjima tabor ljutih neprijatelja premijerke brojao je do 100 zastupnika.

Neki su se možda u četvrtak predomislili, ali konzervativni izvori tvrde da će Rees-Mogg teško sakupiti potreban broj glasova. Ako dakle May ne padne, tada su pobunjenici u problemu: ne smiju je dirati sljedećih godinu dana. Ako padne, bira se novi čelnik stranke. I tu nastaje problem. Oporbeni laburisti tvrde da u tom slučaju ne bi sjedili mirno nego bi tražili nove izbore. U cijeloj priči o Brexitu i oni su se pokazali dostojnim sljedbenicima svog bivšeg predsjednika Tonyja Blaira koji je otišao u rat u Iraku na temelju lažnih podataka - što je znao - samo da bi dokazao da je svjetska marka. Pa je onda promijenio i vjeru te se dao u konzultantski biznis kojim zarađuje teške milijune u pravilu od diktatora i sličnih dragih ljudi i tvrtki.

Sadašnji lider laburista Jeremy Corbyn je svjesno minirao kampanju za Brexit prepuštajući tako pitanje od temeljnog nacionalnog interesa zavađenim frakcijama u Konzervativnoj stranci. Nije mu očito bilo dovoljno blisko stavovima njegovog prijatelja Huga Chaveza, bivšeg venezuelanskog predsjednika koji je tako dobro vodio svoju zemlju da je iz nje u posljednjih godinu dana zbog siromaštva pobjeglo više od četiri milijuna stanovnika.

U svom pismu članovima stranke obznanio je da vladin sporazum nije prošao laburističkih “šest testova”, iako nije jasno kad su stigli tako obraditi dokument od 585 stranica. I jasno, tvrdi da imaju bolji sporazum, iako nije jasno kad bi se mogao ispregovarati. Jer, Britanija 29. ožujka izlazi iz EU. Sa sporazumom ili bez. Ali, te činjenice ne zamaraju budućeg premijera, kako on već sebi tepa. Jer, ako vladin sporazum ne prođe u parlamentu, Corbyn inzistira na izborima.

Kako li će pregovarati s EU bez vlade? Njega i rees-moggovce ne interesira što su sporazumom zadovoljni Gibraltar i Cipar, britanska industrija i poslovna zajednica. Sve bi ih trebalo u Dubrovnik da nauče: “Zaboraviti na svoje i brinuti o javnim interesima”. U ovom trenutku na Otoku to radi samo Theresa May. I možda zbog toga sve na kraju izađe na dobro.