JEZIVA PRIČA O ZATVORU IZ KOJEG JE NEMOGUĆE POBJEĆI Ovo je kaznionica za 750 zlotvora koji su ubili 4000 ljudi, a jedini način za izlazak je smrt

Jedini način da se izađe iz ovog zatvora je - smrt, gorko se šale zatvorenici najstrožeg ruskog zatvora, poetičko-edgarpoevskog imena Crni dupin ili Savezna kaznena ustanova broj 6.

U tom zatvoru na obroncima južnog Urala, najstrašnijem u Rusiji, svoj dug društvu i državi odrađuju najgori osuđenici - serijski i masovni ubojice, kanibali, pedofili, psihopati i teroristi, osuđeni na kazne od najmanje 25 godina do doživotnog zatvora. U Rusiji je početkom 90-ih godina ukinuta smrtna kazna, a trenutačno je na doživotni zatvor osuđeno oko dvije tisuće kriminalaca. Iako se mnogi nadaju pomilovanju makar u završnoj, terminalnoj fazi svojih kriminalnih ubogih života, većina njih izaći će iz tog zatvorskog devetog kruga samo s nogama naprijed.

Ekipi ruske TV postaje Russia Today (RT) omogućeno je da posjeti najčuvaniju rusku tamnicu te razgovara s nekolicinom zatvorenika, od kojih su neki već pola života proveli iza debelih zidova Crnog dupina. Zatvor je dobio ime po skulpturi propetog dupina koju su svojedobno izradili sami zatvorenici, pa sada čak i na glavnom ulazu u zatvor piše to ime uz dva crna dupina u veselom skoku. U tom zatvoru, gdje je otprilike jedan službenik na jednog zatvorenika, trenutačno svoju kaznu služi oko 750 najgorih ruskih zlotvora, krivih za smrt oko 4000 ljudi.

Najljepša zgrada

Zatvor se nalazi u gradiću Sol-Ileck, oko 70 kilometara od Orenburga (tamo je nastao sadašnji svjetski plinski gigant Gazprom) na kazahstansko-ruskoj granici, uz obale slanog jezera Razval gdje je i popularno turističko lječilište. Na tom području zatvor postoji još od 1756. godine, a zatvorenici su uglavnom korišteni za rad u tamošnjim solanama.

U vrijeme SSSR-a tamo su svoju kaznu služili robijaši bolesni od tuberkuloze i ostalih plućnih bolesti. Bizaran je detalj da se upravna zgrada zatvora smatra najljepšom građevinom u Sol-Ilecku pa se tradicionalno mladi bračni parovi nakon ceremonije vjenčanja, za sretan brak, fotografiraju pred tim zdanjem.

Crni dupin karakterističan je po tome što u njemu vlada takav režim da niti jedan zatvorenik ne zna tlocrt. Sve je tako organizirano da ne znaju - a mnogi tamo borave dobar, ako ne i veći, dio života - kako zatvor uopće izgleda i koliko je velik. U ćelijama veličine oko pet kvadrata borave po dva zatvorenika, a ima i samica. Trenutačno takav “luksuz” koristi samo jedan uznik - Vladimir Nikolajev, kanibal koji je ubio i pojeo dvoje ljudi te služi doživotnu kaznu. Videonadzor je u svakoj ćeliji, hodniku, radionici te u dvorištu.

U zatvoru vlada vrlo stroga disciplina. Ustajanje je u 6 i do povečerja, oko 22 sata, zatvorenici ne smiju leći niti sjesti na krevet. Imaju stolac. Većina ih radi u krojačkoj i obućarskoj radionici i za to dobivaju minimalnu plaću. Njihovi se proizvodi prodaju u jednom gradskom dućanu, a sredstva idu u proračun zatvora. Zarada od te prodaje godišnje dosegne i do 100 tisuća dolara. Iz svake ćelije može se vidjeti samo komadić neba, ali niti jedna zgrada, a šetnja po dvorištu, koja traje 1,5 sati dnevno, takva je da se opet ne vide zgrade. Zatvorenike ponekad po zatvoru vode s povezom na očima. Stražari i zatvorenici ne smiju razgovarati kako se ne bi razvio “bliski odnos”, kaže zamjenik zatvorskog ravnatelja Jurij Korobov.

Zastrašujuće

Upravo zato na svakoj ćeliji piše koje je kazneno djelo svaki od zatvorenika počinio kako bi “čuvari stalno znali s kim imaju posla”, objašnjava Korobov.

Izlazak iz ćelije zastrašujuća je procedura. Stražar otvara mali prozor nakon čega zatvorenik mora trčeći stati uza zid te s dlanovima na zidu i raskrečenih nogu viknuti: “Slušam, gospodine načelniče!” Potom kroz prozorčić pruža ruke na koje mu stave lisice. Tek tada se otvaraju vrata, a on iz ćelije izlazi u sagnutom položaju i ulazi u pokretni kavez dok su u hodniku najmanje trojica čuvara, od kojih su dvojica, koji stoje podalje, naoružani.

Zatvorenici nekoliko sati mogu slušati radio, ali i gledati TV, uglavnom vijesti te pokoji film ako nije erotski ili triler. Mogu koristiti biblioteku, najviše čitaju religioznu literaturu, a mnogi se s vremenom “okrenu Bogu”, kaže Korobov. Iako je to vrlo strog zatvor s robijašima koji uglavnom nemaju veliku šansu za povratak na slobodu, suicidi su prava rijetkost pa je posljednji, otkriva Korobov, počinjen prije pet godina. Većina ih uredno piše molbe za pomilovanje.

Otac i sin

“Nisam susreo niti jednog zatvorenika koji se nije pokajao zbog učinjenog i koji ne želi jednoga dana izaći na slobodu. Laže svaki koji kaže da bi mu smrtna kazna bila draža. Ako je tako, tko im smeta da počine samoubojstvo”, tvrdi Igor Fadejev, ubojica petero ljudi.

U jednoj ćeliji zbog ubojstva više ljudi služe otac i sin Stanislav i Igor Tiščenko. Zajedno su jer se 44-godišnji sin, koji je u zatvoru 20 godina, brine za bolesnoga 73-godišnjeg oca.

“Nadam se da ću jednom izaći. Vani me čekaju mama i sestra, koje žive samo za moj dolazak kući”, kaže Igor. Posjeti su također restriktivni. U prvih deset godina (!?) dopušteni su samo po nekoliko sati par puta godišnje. Nakon toga su dva puta godišnje mogući trodnevni posjeti, iako Korobov ističe da mnogima nitko ne dolazi jer su ih se obitelji odrekle.