U
Ž
I
V
O
U uglu jednog skloništa u središtu Kijeva, dječak i djevojčica zabavljaju se svojim bojankama, dok njihovi roditelji izmjenjuju uznemirene poglede.
Iznad zemlje, tutnjava projektila i artiljerijske vatre trese jedan od najstarijih gradova istočne Europe.
Automobili žure praznim gradskim ulicama prema autocestama dok eksplozije odjekuju gradom. I ja se spuštam u podzemlje, piše za Telegraph reporter ovog britanskog lista James Rothwell opisujući situaciju u Kijevu prvoga dana ruske invazije na Ukrajinu.
Ljudi su se stisnuli zajedno, a djeca, stara tri i pet godina, smiješe se dok im nestašni uvojci poskakuju oko glave.
Užasnuti odrasli zalijepili su se za svoje mobitele - mnogi i dalje pregledavaju Putinovu objavu rata, a s njom i obećanje da će njihovu zemlju praktički izbrisati s karte.
Mjeseci upozoravanja nisu puno pomogli da se ukrajinski glavni grad pripremi nakon osam godina rata na istoku. No, tri milijuna stanovnika Kijeva naglo se suočilo s realnošću kad su oko pet ujutro na njihov grad pali prvi projektili.
Kad je sunce izašlo, mnogi su se vratili na ulice. Neki su čak izveli svoje pse u šetnju. Bizarno, kafić preko puta svoja je vrata otvorio vrlo rano, možda zato što su njegovi radnici cijelu noć budni gledali vijesti ili jednostavno zato da bi uhvatili koju mušteriju među onima koji izlaze iz bunkera.
Zlokobni znaci
Ali bilo je još zlokobnijih znakova, poput dugih redova vojnika i civila koji su čekali da podignu gotovinu s bankomata.
Na nekim ulicama deseci automobila nasumično su parkirani nasred ceste, kao da su im vlasnici iznenada pobjegli. Ubrzo su zalihe gotovine na bankomatima presušile, a činilo se da je u četvrtak navečer na pumpama u Kijevu došlo i do velike nestašice goriva.
No, sreća što smo ipak preživjeli brzo je nestala, piše Rothwell. Došlo je do novih eksplozija, praćenih vijestima o ruskim helikopterima i mlažnjacima koji jure nebom. Prijepodne je ukrajinski dužnosnik objavio da su Putinovi borci već ubili "stotine" vojnika.
Tisuće su odmah pokušale pobjeći iz Kijeva, ali su mnogi na kraju ostali zarobljeni unutar stanica metroa koje sada služe kao skloništa od granatiranja. Nasumični rafali koji odjekuju diljem grada izazivaju paniku.
Na kijevskom autobusnom kolodvoru sirene za opasnost od zračnih napada značile su da moramo odustati od razgovora s mladom ženom koja je satima čekala u redu da kupi kartu kako bi mogla otputovati na zapad.
Sirene su u trenu natjerale stotine Ukrajinaca da potraže sklonište, vičući i međusobno se sudarajući u toj u zbrci.
Stampedo do metroa
- Pomakni se, jebote!, viče jedan sredovječni muškarac kad je stampedo ljudi nagrnuo na prometnu cestu, a zatim u utrobu stanice metroa u središtu Kijeva.
Nekoliko trenutaka kasnije, dok su pokretne stepenice polako vozile ljude na sigurno, iznad glava se začuo udar eksplozije.
Duž perona su starije žene sjedile stiščući se s mladim parovima koji su se međusobno držali za ruke i nervozno pregledavali svoje telefone. Ovo je, naposljetku, bio rat koji je davno počeo na TikToku, aplikaciji za razmjenu videoporuka, na kojoj su objavljene stotine slika i videa ruskih snaga snimljenih na granici.
Čini se da su neki od mladih koji su se sklonili na peronu u blagom šoku od granata.
- Nisam spavao, ne mogu ni razmišljati, ne mogu odgovoriti na vaša pitanja, rekao mi je Oliksander, 21-godišnji student dok je čekao u skloništu sa svojom djevojkom Julijom. Par je sa sobom donio svog ljubimca, štakora Mašu, u maloj prozirnoj kutiji. Drugi su u krilu držali pse ili imali mačke u košarama.
Peron metroa je bio zatrpan koferima, što je bio jasan znak da su planovi evakuacije u trenu napušteni zbog trenutne sigurnosti.
U drugom skloništu se sklonio Rostislav Bogdana sa svojim šestomjesečnim sinom Janom. Priznaje da jednostavno nije vjerovao da će Rusi izvršiti invaziju.
Nitko nije vjerovao u napad
- Bilo je puno informacija... nismo znali što reći ili učiniti. Nismo vjerovali da će se to stvarno dogoditi. Da smo vjerovali, već bismo otišli, kaže skrušeno. Na ovoj stanici metroa skrivaju se od pet ujutro - dakle, punih osam sati.
- Imamo nekoliko komada kruha za pojesti, malo vode i to je to. I nekoliko pelena, kaže Bogdana. - Nismo očekivali da ćemo ovdje provesti toliko vremena. Mislili smo da ćemo samo provjeriti situaciju i vratiti se kući.
Na pitanje što planira sljedeće, priznaje da jednostavno ne zna što je najbolje za njegovu obitelj. Slično kao i iscrpljeni, prestravljeni tinejdžeri u drugim skloništima, činilo se da ne razmišlja posve jasno. - Ne znam kakve planove uopće mogu imati, ne znam što je sljedeće. Malo sam potresen, kaže.
U četvrtak je golema kolona vozila krenula na zapad prema gradu Lavovu jer su brojni stanovnici pokušavali pobjeći. No to mnogi nisu uspjeli jer su zaglavili u prometnoj gužvi toliko dugo da su naposljetku odustali ili su ostali bez goriva.
S druge strane stanice, skupina mladih karta kako bi si odvratili misli od jada iznad zemlje. - Čuli smo sirene i pretpostavili da je podzemna željeznica najbolje sklonište, kaže jedan. - Neki od nas žele napustiti grad, ali neki od nas su iz Kijeva. Tako da nemamo kamo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....