JUTARNJI U LIBANONU ‘Asad nas je gađao kemijskim oružjem! Umrijet ćemo ako ne dobijemo pomoć’

Doktorica Lina Sairaa pristupila nam je i na mješavini englesko-francuskog uzbuđeno počela objašnjavati: - Vi ste novinari. Iz Europe. Odlično. Vi nam jedini možete pomoći. Imam nekoliko pacijenata kojima ne možemo postaviti dijagnozu. Očito je da su napadnuti nekim bojnim otrovima, ali nikako ne uspijevamo naći pravu terapiju. Molim vas, pošaljite apel. Neka nam pomogne bilo tko, Doktori bez granica, vojni lječnici, netko tko ima uvid u te stvari. Mi smo obični liječnici i nemamo ni znanja, ni mogućnosti da im pomognemo. Njihova agonija traje već više tjedana i svaki dan izgledaju sve lošije. Očito je da je sredstvo bilo na bazi klora, to se vidi po izblijedjeloj pigmentaciji, ali ima još dosta popratnih simptoma. Vjerojatno se radi o nekoj mješavini s užasnim posljedicama po naše pacijente.

Polako smirujemo doktoricu. Našli smo i zajednički jezik - talijanski. Dogovaramo se za posjet pacijentima u bolnici na sjeveroistoku Libanona. Na ulazu u bolnicu dočekale su nas doktorica Sairaa i mlada studentica islamske kulture koja volontira u bolnici i govori engleski.

Kostur od čovjeka

Abu Hamza se s naporom pokušao uspraviti kad smo ušli u bolnicu. Uspio je sjesti tek uz pomoć studentice. Pokazuje je ruke.

- Pogledajte, kao da imam Parkinsonovu bolest. Ne mogu se kontrolirati, a pigmenti na rukama ostali su tek oko noktiju. Koža mi se oljuštila već nekoliko puta. Što da radim? Kako ćete ovo snimiti, kako ćete snimiti moju bol - govori sporo, drhtavim glasom pacijent. - Sve što unesem u sebe, odmah povratim, sada me hrane na iglu. Svaki sam dan sve slabiji, više ne mogu niti ustati. Otkad sam došao, izgubio sam 25 kilograma, strašno. Postajem kostur i nema mi lijeka.

Doktorica mu polako otkriva noge: atrofirali mišići vise u vrećama kože. Seljak iz Baba Amra objašnjava nam što se dogodilo 13. ožujka.

- Granatom je pogođena kuća pokraj moje. Silina udara odbacila me na pod i osjetio sam bol u leđima. Pritrčao mi je rođak, skinuo majicu i objasnio da rana nije teška, ali smo ipak odlučili otići u bolnicu. Dok smo hodali, zapuhnuo nas je odvratan smrad. Odmah sam osjetio nešto u grlu, ali nisam obraćao pažnju zbog rane na leđima. Poslije dva dana počeo sam povraćati. Otprilike istodobno moj je rođak imao napade gušenja. Nažalost, on je podlegao napadima, a mene su prebacili u Libanon. Nisam ja jedini, u sobi pokraj moje je jedan par iz mog susjedstva, a sam bog zna koliko ih je umrlih ili bolesnih ostalo u Siriji. Pogledajte moju kosu - zavapio je bolesnik i bez imalo napora izvukao pramen kose iz tjemena.

Preslabi za razgovor

Ponovno je posegnuo rukom i izvukao sljedeći pramen rekavši: - Slikajte ovo, možda se netko ipak sažali. Ostavljamo Abu Hamzu jer je već nakon samo 15-minutnog razgovora gotovo potpuno iscrpljen.

Sirija ima bojne otrove i pretpostavlja se da godišnje može proizvesti nekoliko stotina tona agensa. Još davne 1972. godine potpisala je sporazum o zabrani biološko-kemijskog oružja, ali taj sporazum nikada nije ratificirala.Procjenjuje se da su 1985. počeli s proizvodnjom kemijskih bojevih glava.

Uvoz iz Rusije

U kolovozu je objavljena informacija da se satelitski nadziru sirijska biološko-kemijska postrojenja i skladišta. Prema informacijama iz CIA-e, trenutačno postoje četiri mjesta na kojima se nalaze veće količine i sama postrojenja: sjeverno od Damaska, nedaleko od Hame, Cerina i u blizini Homsa. Poručnik Abdulselam Abdulrezak, koji je u sirijskoj vojsci radio u kemijsko-biološkom odjelu, nakon što je krajem veljače prebjegao u Tursku, izjavio je:

- Kemijsko oružje koristilo se u Homsu prilikom gušenja nemira. Upotrebljavalo se protiv Slobodne sirijske vojske (FSA), ali su zasigurno stradali i civili koji žive u četvrtima poput Baba Amre. Tamo je BZ-CS, klor benzilat, korišten više puta. Jedinice u okolici Homsa opremljene su zaštitnim maskama i sredstvima i u više je navrata izdana naredba da se one stave. Osim Homsa, kemijski otrovi trebali su biti korišteni i u Zabadaniju, ali je sa FSA-om u posljednji tren postignut nekakav sporazum.

Kapetan Ahmed Abdul Razek bivši je zapovjednik kemijsko-biološke postrojbe sirijske vojske. Potvrdio je navode poručnika i precizirao:

-Sirijska četvrta divizija i Republikanska garda potpuno su opremljene za kemijsko ratovanje. Asadove postrojbe imaju pristup toksičnim proizvodima iz Rusije. Mala količina tih tvari može prouzročiti velike štete i ljudske gubitke. Ti su otrovi unaprijeđeni i ekstremno opasni.