Procesi su takvi da se jednog lijepog dana možemo probuditi i vidjeti da ovdje više nema Rusije, rekao je armenski premijer Nikol Pašinjan o "ruskoj prisutnosti" na prostoru njegove zemlje i južnog Kavkaza za talijanski list La Repubblica.
Armenija, najsiromašnija zemlje Europe, bivša sovjetska republika stiješnjena na obroncima Kavkaza između Azerbajdžana, Turske i Irana kao izolirani kršćanski otok u muslimanskom okruženju te jedna od najvjernijih ruskih saveznica i priležnica, mijenja svoje vanjskopolitičke prioritete i težnje. Ljubav je pukla i još jedan Putinov saveznik želi se odvezati s ruskog veza. U armenskoj politici došlo je do kopernikanskog obrata - Erevan se udaljava od nekadašnjih moskovskih patrona, tražeći puteve prema utočištu i zaštiti na Zapadu. Armenija je dio svih promoskovskih ekonomskih i vojnih integracija, ali sada traži izlaz iz tog stiska.
"Najveća strateška pogreška bila je odluka da naša sigurnost ovisi o Rusiji, da smo njima prepustili našu sigurnost", otvoreno tvrdi Pašinjan. Armenski premijer kaže kako Armenija ne može više računati na vojnu ni drugu pomoć Rusije jer sama ima probleme. "Moskvi, zbog rata u Ukrajini, i samoj trebaju oružje i streljivo pa nije ni u mogućnosti pružiti zaštitu Armeniji", ističe Pašinjan.
Prve vježbe sa SAD-om
Podsjetimo, ruska vojska još od raspada SSSR-a "čuva" armensku granicu s Turskom, ali Rusi su posljednjih mjeseci povukli dio vojnika i prebacili ih na ukrajinsku bojišnicu. Iako je s nekoliko postsovjetskih država članica ruskog vojnog pakta ODKB (Organizacija sporazuma o kolektivnoj obrani) koji je popularno nazvan "ruskim džepnim NATO-om", Armenija će prvi put, od 11. do 20. rujna, održati zajedničke vojne vježbe s vojskom SAD-a. Štoviše, Pašinjan je početkom ove godine otkazao manevre zemalja ODKB-a koji su se trebali održati u Armeniji.
Podsjetimo da je Pašinjan tražio reakciju snaga ODKB-a kada je počeo novi azerbajdžansko-armenski sukob jer njihov Statut, kao i NATO-ov članak 5, podrazumijeva da se pomogne napadnutoj članici. Rusija je to odbila, opravdavajući se da Azerbajdžan nije napao Armeniju, nego paradržavnu tvorevinu Nagorno-Karabah te da se u tom slučaju članak o pomoći ne može aktivirati. Pašinjan je tada govorio da ne vidi smisao u tom vojnom savezu, da bi ljetos poručio kako bi Erevan mogao zamrznuti članstvo, ali se razmišlja čak i o istupanju iz pakta.
Armenija bi od Bruxellesa trebala dobiti i izdašniju financijsku pomoć, a otvorile bi joj se i integrativne perspektive.
Nagorno-Karabah
No, ovaj preokret nije ni slučajan, ni neočekivan. Armenija se osjeća izdanom od Rusije jer joj nije željela priskočiti u očekivanu pomoć 2020. kada je ponovno buknuo ratni sukob s Azerbajdžanom oko Nagorno-Karabaha, područja koje je u ratu 90-ih Armenija uzela. Turska je izravno vojno i politički pomagala Azerbajdžanu, a Armenija, iako je očekivala, nije dobila takvu pomoć od Rusije. Nakon toga je u Moskvi potpisan mirovni sporazum, prema kojem su ruske snage trebale čuvati Lačinski klanac, jedinu komunikaciju Armenije s ostatkom Nagorno-Karabaha koju su još kontrolirali, ali Azerbajdžan je s vremenom zauzeo još neka područja i nadzire cestu kroz klanac. U Erevanu kažu da je došlo do nestašice hrane jer azerbajdžanska vojska napada konvoje s pomoći iz Armenije. U Erevanu stoga Rusiju optužuju da je pasivna, popustljiva prema Azerbajdžanu radi održavanja svojih dobrih odnosa s Turskom zbog problema koje ima u Ukrajini i u odnosima sa Zapadom, te da ni na koji način više ne može osiguravati i štititi armenske interese. "Rusija nije u stanju ili više ne želi kontrolirati Lačinski klanac, niti pružati sigurnost ljudima u Nagorno-Karabahu", ističe Pašinjan za domaću agenciju Armenpress.
Antirusko raspoloženje
Moskva je, naravno, vrlo bolno reagirala na ovakav istup Nikole Pašinjana pa prorežimski mediji u Rusiji optužuju Zapad da potiče antirusko raspoloženje u Armeniji, "gura armensku vladu protiv Moskve" te "želi izgurati Rusiju s tog područja" koje smatraju svojim lenom. No, Pašinjan na te optužbe odgovara: "Ne, sve je obratno. Rusija sama napušta ovu regiju svojim nečinjenjem i neaktivnošću, Ne znam zašto se Rusija tako ponaša, na to oni moraju odgovoriti".
Stoga se Pašinjan okrenuo drugim zemljama, pogotovo Francuskoj s kojom Armenija ima tradicionalno dobre odnose i najbrojniju dijasporu. Pašinjan je zamolio francuskog predsjednika Emmanuela Macrona da posreduje u armensko-azerbajdžanskom sukobu, što je izazvalo pravi šok u Moskvi, a kontaktira i sa SAD-om, Berlinom, ali i Iranom. Doduše, na sve to Putinov glasnogovornik Dmitrij Peskov rekao je kako se ne slaže s Pašinjanovim primjedbama. - Rusija je apsolutno sastavni dio južnokavkaske regije. Rusija igra dosljednu i važnu ulogu u stabilizaciji situacije u toj regiji i to ćemo i nastavit, kratko je uzvratio Kremalj.
No, kako bilo, sve je očitije da Rusija gubi još jednog saveznika na postsovjetskom području gdje joj se zbog agresije na Ukrajinu sve više sužava prostor. Srednjoazijske države sve su više pod utjecajem Kine i Turske, Gruzija traži od EU kandidatski status i želi u NATO, Moldova je dobila kandidatski status i očekuje datum pregovora, a sada, eto, i Armenija polako okreće leđa Moskvi. Osim toga, Armenija je postala jedna od glavnih zemalja koja pruža utočište Rusima koji bježe od mobilizacije. Prema podacima koje navodi moskovski list Vedomosti, u Armeniji je trenutačno više od 110 tisuća Rusa koji su tamo potražili pribježište i sklonište od rata.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....