Kako Hrvati dišu uoči izbora u Srbiji: ‘Podijeljeni smo, a strah nas je samo jednog čovjeka‘

Hrvatska nacionalna manjina u Srbiji s dvojakim osjećajima iščekuje nove parlamentarne izbore u ovoj zemlji. Politička borba se vodi i među strankama unutar hrvatskog nacionalnog tijela, piše Deutsche Welle.

Hrvati u Srbiji, a prije svega u pokrajini Vojvodini gdje su najbrojniji, imat će svoje predstavnike na predstojećim parlamentarnim, pokrajinskim i lokalnim izborima. I nad ovim izborima visi sjena teme protjerivanja Hrvata iz Vojvodine tijekom devedesetih godina 20. stoljeća, koja je u Srbiji i dan-danas tabu. S druge strane, tu su i optužbe na račun najstarije hrvatske stranke u Srbiji, Demokratskog saveza Hrvata (DSHV) u Vojvodini, da je monopolizirao kompletan društveni život hrvatske nacionalne zajednice, što u DSHV-u negiraju.

Ranjena zajednica

Tomislav Žigmanov, predsjednik DSHV-a od 2015. godine, za Deutsche Welle kaže da zbog specifičnog društvenog položaja hrvatske zajednice, koja je "ranjena zajednica”, ta stranka nije imala "luksuz” bojkota izbora niti da ide u saveze s onima koji su Srbiju doveli u ovakvu situaciju "nekonsolidirane demokracije”. DSHV je dio koalicije Ujedinjena demokratska Srbija (Srbija 21, Vojvođanski front, Građanski demokratski forum, Stranka moderne Srbije), na izborima za parlament Srbije, a u Vojvodini, na lokalnoj i pokrajinskoj razini uglavnom izlaze kao dio Vojvođanskog fronta (Liga socijaldemokrata Vojvodine, Zajedno za Vojvodinu, Vojvođanska partija, DSHV, Crnogorska partija, Demokratski blok), piše Deutsche Welle.

"Ušli smo u savez s onima koji su bili okrenuti demokratskim vrijednostima, s onima koji su nedvosmisleno za Europsku uniju, za vladavinu prava, ali i koji su oduvijek uvažavali političku i nacionalnu pluralnost Srbije i naročito Vojvodine. Riječ je o ljudima koji su doprinijeli tomu da se Hrvati u Srbiji počnu institucionalno razvijati kao nacionalna zajednica i da se počnu uvažavati njihova prava. S druge strane, svjesni smo da u društvu vlada velika apatija, da su ljudi razočarani, ali želimo ih ohrabriti”, kaže Žigmanov.

DSHV i "etno biznis"

Tomislav Stantić, predsjednik Hrvatskog građanskog saveza, pak, za DW ocjenjuje da je dosadašnja, tridesetogodišnja dominacija DSHV-a u ovom trenutku pod znakom pitanja, jer ne izlaze samostalno na izbore, dok se s druge strane pojavljuju neke nove političke snage Hrvata na sjeveru Vojvodine.

"U ovom trenutku se prije svega u Subotici pojavio Hrvatski demokratski forum (HDF), s ljudima koji su dugo bili prisutni u hrvatskoj zajednici. Mislim da će borba biti dosta ravnopravna, pa će građanski korpus prije glasati za HDF, a desnije opredijeljeno biračko tijelo će više biti za DSHV. Ali, dobro je da se u hrvatskoj zajednici poslije dužeg vremena osjeća neko gibanje i ljudi su se zainteresirali tko se to novi pojavio. Je li to kratkotrajna zainteresiranost ili nosi težinu, vidjet ćemo. Ali, dobro je da postoji opcija građanske provenijencije unutar zajednice koja će biti naspram one koja uvijek govori samo o sukobima i ugroženosti, trudeći se da sabiju nacionalne zajednice u torove”, smatra Stantić, koji je optužio DSHV da umjesto politike vodi "etno-biznis”.

"Svatko novi tko je imao bilo kakve druge ideje bio je proglašavan za sumnjivog. Nije tu riječ o nekakvom velikom hrvatstvu, već prije svega o zadovoljenju materijalnih interesa uskog kruga ljudi, još od početka devedesetih. A državi je jako zgodno da tako radi s nacionalnim manjinama, da se ne miješa u poslove manjinskih političkih elita, gdje su uglavnom stalno jedni te isti ljudi, koji se mijenjaju na funkcijama”, ocjenjuje Stantić.

Šešelj kao državna prijetnja Hrvatima

Tomislav Žigmanov odbacuje ovakve optužbe i kaže da se politikom može baviti svatko tko je u hrvatskom nacionalnom korpusu, ali je problem u tome što se ljudi plaše javnog istupanja i zalaganja za interese hrvatske zajednice. "Sama činjenica da je onaj koji je osuđen za ratne zločine nad Hrvatima u Vojvodini sjedio u parlamentu a da njegova stranka bez problema izlazi na izbore (Vojislav Šešelj, op.a.) , ujedno je i poruka i prijetnja pripadnicima hrvatske zajednice u Srbiji. Siguran sam da su zbog toga Hrvati, u Srijemu posebno, uplašeni. Ne možemo razumjeti kako u jednoj državi može nesmetano politički djelovati osoba koja je osuđena za ratne zločine. Podsjećam da je u programu Srpske radikalne stranke i dalje otvoreno zalaganje za ‘veliku Srbiju'. To je problem ne samo za Hrvate u Srbiji, nego je i vrlo loša poruka za cijelu regiju”, navodi Žigmanov, a piše Deutsche Welle.

On izražava nadu da će se nakon izbora promijeniti odnos države prema Hrvatima i dodaje da se nada da će tome doprinijeti i izbori u Hrvatskoj, koji se održavaju dva tjedna nakon srpskih izbora. "Odnosi između Srbije i Hrvatske su veoma važni i za položaj hrvatske i srpske manjine u dvije države. Kada postoji normalna komunikacija između država, svi od toga imamo koristi. Mi bismo voljeli da naš položaj, da se naši legitimni interesi zadovoljavaju po automatizmu, a ne da ovise od odnosa između dvije države, ne da budemo moneta za poravnavanje računa u odnosima između Srbije i Hrvatske”, poručio je Žigmanov.

Nepodobni građani

Željko Stanetić iz nevladine organizacije Vojvođanski građanski centar, koja je provela istraživanje "Nepodobni građani” o protjerivanju Hrvata iz Vojvodine, za DW kaže da je najteža stvar u cijelom procesu bila pronaći ljude koji su voljni podijeliti svoja traumatična iskustva. "Veliki broj ovih obitelji danas ne živi u Srbiji, dok su članovi onih koje su ostale uglavnom nevoljni govoriti zbog straha koji i dalje osjećaju. Pored toga, svakako je bilo izrazito teško krenuti gotovo od nule, budući da je dostupnih podataka o opsegu ovih događanja jako malo. Srbija se pitanjem protjeranih stanovnika hrvatske nacionalnosti, kao i drugim pitanjima vezanim uz ratnu prošlost, gotovo uopće ne bavi. Možda odnos institucija Republike Srbije prema onome što se dogodilo Hrvatima u Vojvodini najbolje oslikava prisustvo Vojislava Šešelja u prethodnom sazivu republičkog parlamenta, a po svemu sudeći i budućem, iako je pravomoćno osuđen na 10 godina zatvora pred Mehanizmom za međunarodne kaznene sudove, upravo za progon i deportacije Hrvata i drugog nesrpskog stanovništva iz Vojvodine”, navodi Stanetić.

Prema njegovim riječima, pitanje odgovornosti za protjerivanje djela naših sugrađana je praktično zaboravljeno od svih."O toj temi se eventualno govori na godišnjicu okupljanja radikala u Hrtkovcima 1992. i govora Vojislava Šešelja o podobnim i nepodobnim građanima. Zato je odgovornost organizacija koje se u Srbiji bave pitanjima vezanim za događanja tijekom rata još veća i na njima ostaje da ne dopuste da sjećanje na ove događaje potpuno nestane”, smatra Stanetić. Inače, u Hrtkovcima je Šešelj 2018. godine kupio kuću."Hrtkovački sindrom” je izraz poznat kao metafora za protjerivanje Hrvata iz Vojvodine, tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća.U toj kući je prošle godine održan i kongres radikala, na kojem je Šešelj ponovo izabran za predsjednika stranke.

"Trebaju nam neke nove generacije koje neće mrziti”

Marija Šeremešić iz Udruge građana "Urbani Šokci” iz Sombora kaže za Deutsche Welle da se u rad te udruge ne unosi politika i dodaje da svi imaju pravo na slobodno mišljenje, ali nitko nema pravo nametati svoju volju ili uvjerenje. "Svaka osoba ima pravo izići na izbore, ako ne remeti, i ako ne vrijeđa, ako ima konstruktivno mišljenje, neka - i treba izlaziti. Ja, međutim, ne podržavam rasprave između više stranaka unutar jedne nacionalne manjine, ne podržavam tu mržnju, te teške riječi. Meni je to strano. Nisam zadovoljna stanjem unutar hrvatske nacionalne manjine jer smatram da nas ta taktika ‘zavadi pa vladaj' samo unazađuje. Trebalo bi sve biti mnogo transparentnije, teritorijalno zastupljenije, barem da se podnosimo između sebe…”, kaže Marija Šeremešić.

Ona navodi da je zadovoljna podrškom koju im pruža Grad Sombor i dodaje da ne osjeća bilo kakve probleme u tom gradu. "Poštujemo državu u kojoj živimo, a svugdje ističemo da smo to što jesmo. S druge strane, uvijek ima onih koji žele da mržnja prevlada. Napetosti će trajati jer - povijesno gledano, ponavljamo iste greške i slabo učimo iz povijesti. Dok god nacionalnost bude glavni razlog hoću li nekog voljeti ili ne, mržnja će se prenositi na mlađe i uvijek će se vraćati. Neke stvari se moraju ostaviti iza sebe. Jest teško, sigurno je da je teško, nekome više, nekome manje. Ali, trebaju nam neke nove generacije koje neće mrziti”, poručuje Marija Šeremešić.