Kako je došlo do velikog zaokreta u Europi i kako je ‘nuklearno postalo novo zeleno‘

U Europi je izbio nuklearni rat. S jedne su strane Austrija, koja već odavno kritizira Nuklearnu elektranu u Krškom, a te su kritike ojačale otkad su Zeleni u vladi. I Njemačka, koja je odlučila pogasiti sve nuklearke, a u vladu vjerojatno ulaze Zeleni koji to podržavaju.

S druge je strane Francuska koja 70% električne energije dobiva iz nuklearnih izvora.

Europska je komisija najavila zelenu tranziciju kojoj je cilj da kontinent do 2050. godine bude klimatski neutralan, da ne proizvodi plinove koji izazivaju globalno zagrijavanje. Ključni je korak u tom procesu prelazak s fosilnih na obnovljive izvore energije. No, Komisija još uvijek nije donijela dvije važne odluke: može li se plin donekle smatrati zelenim, barem u tranzicijskom razdoblju. I što ćemo s nuklearnom energijom.

A onda je uslijedio nagli rast cijena fosilnih goriva izazvan nizom čimbenika. The Economist je prošli tjedan u tekstu rekao da zbog trenutnih problema energetska tranzicija ne smije doći u pitanje. Međunarodna agencija za energiju (IEA) je u srijedu objavila da svijet do kraja desetljeća mora utrostručiti investicije u obnovljive izvore energije ako se želi učinkovito boriti protiv klimatskih promjena i zadržati nestabilno tržište energenata pod kontrolom. Dakle, tranzicija ne dolazi u pitanje, iako The Wall Street Journal u srijedu ima komentar s naslovom "Čekajte, i dalje želimo fosilna goriva?".

Francuska ne čeka. Slučile su se gotovo idealne okolnosti za stvaranje podrške planu uključivanja nuklearne energije u zelenu. Premijer Andrej Plenković, koji očekuje dolazak francuskog predsjednika Emmanuela Macrona u Zagreb kako bismo definirali stratešku suradnju, u ponedjeljak je rekao kako “nuklearna energija ima najmanje štete po okoliš ako je sve sigurno" i ne vidi ništa sporno da koristimo električnu energiju iz nuklearnih elektrana. Nakon što se vlada priključila inicijativi za jače okretanje EU-a nuklearnoj energiji uz još devet zemalja: Bugarska, Češka, Finska, Francuska, Mađarska, Poljska, Slovačka, Slovenija i Rumunjska.

U utorak je Macron predstavio plan “Francuska 2030” za modernu reindustrijalizaciju zemlje. “Trebamo zemlju koja proizvodi”, poručio je. Pred velikim zelenim plakatom koji je sugerirao smjernice plana. Cilj je pokrenuti industrije najviše tehnološke razine i smanjiti ovisnost o uvezenim sirovinama i elektroničkim komponentama kao što su mikročipovi. Zbog čijeg manjka pate broje industrijske grane, primjerice za Francusku važna automobilska industrija. Ulaganja će iznositi 35 milijardi dolara u sljedećih pet godina. Posebno mjesto u planu ima izgradnja malih, modularnih nuklearnih reaktora. Za koje bi se izdvojilo milijardu eura. Treba reći da je to najmanja stavka u projektu, bitno je više sredstava predviđeno za obnovljive izvore energije kako bi udio nuklearnih izvora pao ispod 50%.

Iako projekt djeluje optimistično, “France 2030” je naišlo na oštre kritike u Francuskoj gdje su opozicija, a i mediji, zaključili da je riječ o predizbornom planu jer se takvi planovi najavljuju na početku, ne na kraju mandata - predsjednički su izbori u travnju. Politico.eu se zločesto igra u naslovu tumačeći da je riječ o Macronovom ulogu od 30 milijardi eura na kraju mandata kako bi Francuska ponovno postala velika (make France great again).

Njemački poslovni dnevni Handelsblatt gleda brojke: ovih 30 milijardi dolazi na 100 milijardi vladinih poticaja tijekom javnozdravstvene krize. Javni dug je narastao na 115 posto BDP-a, a proračunski se deficit ove godine penje iznad 8%. S tim pokazateljima Francuska bi mogla samo sanjati ulazak u europodručje. S druge strane, ovi su podatci argument u korist zagovaratelja reforme Pakta o stabilnost i rastu (javni deficit ne veći od 60%, proračunski deficit od 3%). Macron kaže da će bez ovog zaokreta još porasti javni dug te će se otvarati premalo poslova i mogućnosti mladima. Zemlja ove godine očekuje rast od 6%, a iduće od 4%. Prije pandemije se rast vrtio oko 1%. Nezaposlenost se u Macronovom mandatu spustila na 8%.

“Jupiter”, kako francuski novinari vole zvati Macrona, kao prvi je cilj postavio nuklearnu obnovu (#France2030, objectif 1. Réinventer le nucléaire). “Zašto na prvom mjestu? Jer je prvi zadatak proizvodnja energije. Za proizvodnju energije, posebno električne, imamo šansu, tu je naš povijesni model, nuklearni”, prenosi Politico riječi francuskog predsjednika. Da bi taj cijeli plan zaživio, potrebno je osigurati da se unutar EU ne stvori kritična masa koja bi ekskomunicirala nuklearne izvore nego ga se stavi na popis zelenih investicija. Za koje se može trošiti novac iz Fonda za obnovu nakon pandemije, NextGenerationEU.

Macronova obznana je koincidirala - slučajno (?) - s prvom prodajom zelenih EU obveznica na financijskim tržištima. EU je prodavala obveznice vrijedne 12 milijardi eura s dospijećem 15 godina, a potražnja je bila 135 milijardi. Tim će se sredstvima financirati Fond. Iz kojeg Hrvatska dobiva oko 5 milijardi eura nepovratnih sredstava. Prinos na obveznice je 0,45%.

Macronov plan bi francuskom energetskom divu Electricite de France SA omogućio da razvije tehnologiju proizvodnje malih nuklearnih reaktora i postane globalni lider u prodaji zemljama koje imaju problema s prelaskom s fosilnih na obnovljive izvore energije. Ruski Rosatom je već instalirao nekoliko malih reaktora na brodove kako bi osigurao električnu energiju u udaljenim dijelovima Sibira. SAD i Narodna Republika Kina također rade na takvoj tehnologiji.

Bernard Doroszczuk, čelnik francuske Agencije za nuklearnu sigurnost, za Bloomberg kaže da će mali reaktori biti sigurniji od velikih (da ne navodim manju cijenu izgradnje) jer će biti slabiji te instalirani ili ispod zemlje ili napola ukopani, ali će biti potrebna ekonomija razmjera (ekonomija veličine opadanja jediničnih troškova ili prosječnih ukupnih troškova s porastom obujma proizvodnje) da ih se učilni konkurentnima velikim jedinicama.

Parizu se mora priznati da je odradio sjajnu pripremu terena. Okupio je 9 država koje su javno podržale nuklearnu energiju kao dio zelene taksonomije, pričekao da se potvrdi globalni interes za europske zelene obveznice, a zatim predstavio plan kojim će Francuska ostati lider na tom planu.

A nuklearna je priča postala jednom od vodećih u EU. Belgiji prijeti pad vlade, tako teško sklopljene, zbog nuklearki. Prvotni je plan bio da se 2025. godine ugase svi nuklearni reaktori, ali sad se javlja ideja da se ostave ne životu dva najnovija. Trebala ih je zamijeniti elektrana na plin, ali sadašnja kriza s cijenama tog energenta izazvala je prijepore. Uz to što plin još nije dio zelene taksonomije. Belgija od nuklearki dobiva 40% energije, a plin mora uvoziti.

Mađarski je ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó u Moskvi gdje raspravalja o proširenju nuklearke u Paksu. Ministar energetike i održivog razvoja Tomislav Ćorić razgovarao je s mađarskim partnerima o mogućnosti da pod određenim uvjetima Hrvatska namiruje svoje potrebe za strujom iz NE Paks i to na dulje razdoblje, 10 i više godina. Potvrdio je i interes da sudjelujemo u izgradnji drugog bloka NE Krško. Tako ne bismo morali kupovati francuske male reaktore niti graditi novo nuklearno postrojenje, a imali bismo dovoljno električne energije za prijelazno razdoblje.

Nuklearno je novo zeleno, kako mi se čini. Zdi, rekli bi u Sloveniji. Ahogyan az látszik u Mađarskoj.