PEDRO SANCHEZ SRUŠIO RAJOYA

KAKO JE PALA VLADA U ŠPANJOLSKOJ Korupcijska afera bila je kobna za starog premijera Rajoya, što se sada može očekivati?

 
 REUTERS

U Španjolskoj ovih dana pljušte iznenađujuće ostavke. Tek se javnost oporavila od vijesti da Zinedine Zidane više ne želi biti trener Real Madrida, kad eto novog šoka: već se činilo nepoderivi premijer Mariano Rajoy izgubio je podršku u parlamentu i dao ostavku.

“Bit ću prvi koji će čestitati novom premijeru jer sam demokrat i poštujem rezultat glasovanja, iako se ne slažem s ovim što se dogodilo”, rekao je 63-godišnji predsjednik Pučke stranke (PP). On je na vlast došao 2011. godine pobijedivši Alfreda Péreza Rubalcabu, kandidata socijalista (PSOE). Naime, José Luis Zapatero, socijalistički premijer u dva mandata, od 2004. godine, odlučio je ne kandidirati se. To nije naišlo na dobar odjek u javnosti jer je tada globalna kriza već ozbiljno tresla Španjolsku koja je završila u skupini PIGS, zemalja u dubokoj krizi, s Portugalom, Irskom i Grčkom.

Rajoy se s krizom uhvatio u koštac primjenjujući metodu štednje i izazvao bunt stanovništva koji je u konačnici doveo do redefiniranja političke scene na kojoj su se pojavile dvije nove stranke: Ciudadanos (Građani), kao nova stranka centra, te stranka ljevice Podemos, kao pandan grčkoj Syrizi.

To je na izborima 2015. godine rezultiralo snažno podijeljenim parlamentom pa se nije mogla formirati vlada, novi su izbori održani iduće godine i na njima je pobijedio Rajoy, ali je morao formirati manjinsku vladu. U međuvremenu se španjolska ekonomija u potpunosti oporavila, zemlja ima stabilan gospodarski rast i odlukom Velike Britanije da napusti EU uključena je “veliku četvorku” EU uz Njemačku, Francusku i Italiju.

Osuđena i stranka

No, za PP je pretežak teret bila korupcijska afera koja je zaključena prije tjedan dana: 29 od 37 optuženih osoba dobilo je zatvorske kazne u trajanju do 51 godine. Osuđeni su za udruživanje u mrežu poduzetnika i političara preko koje su kompanije u zamjenu za favoriziranje na javnim natječajima i usluge financirale PP od 1999. do 2005. godine. To razdoblje je prva faza afere poznate pod imenom “Gürtel”.

Na čelu mreže bio je poduzetnik Francisco Correa kojem je izrečena kazna od 51 godine zatvora, bivši blagajnik PP-a Luis Bárcenas osuđen je na 33 godine zatvora i novčanu kaznu od 44 milijuna eura, a njegova supruga Rosalía dobila je 15 godina zatvora. PP je osuđen pod optužbom da se ilegalno financirao pa mora platiti kaznu od 245.492 eura.

Nakon sudske odluke opozicija je krenula u rušenje Rajoya koji je morao svjedočiti, a neuspješno je branio stranku tezom da nitko od sadašnjih ministara nije uključen u skandal. No, on vodi PP od 2003. godine. Škodilo mu je i njegovo nesnalaženje u rješavanju katalonske krize, posebno slanje policije da zabrani referendum 1. listopada, što je dovelo do nasilja i bijesa na ulicama gradova te bogate regije.

Na prijevremenim izborima u Kataloniji PP je osvojio samo četiri zastupnička mjesta, što je bio prvi znak pada podrške PP-u: prema posljednjim je anketama tek četvrta stranka po snazi.

PSOE je odmah najavio da će krenuti u traženje glasanja o povjerenju vladi i danas su zastupnici rekli svoje: 180 od njih 350 glasalo je za smjenu vlade, protiv ih je bilo 169, a jedna je osoba bila odsutna. Odluka je, dakle, tijesno prošla, sa samo četiri glasa više od potrebnih. Presudni su bili glasovi baskijske stranke PNV.

Ostali privilegiji

Ona je, naime, održavala manjinsku vladu PP-a, koja je imala podršku Građana, jer je protekle dvije godine uvijek glasala za proračun. Jasno je da je to dobro naplaćivala pa je tako i u ovogodišnjem proračunu dobila brojne financijske ustupke.

I stoga su se premišljali tako dugo dok Pedro Sánchez, čelnik PSOE-a, nije rekao da im jamči očuvanje svih njihovih privilegija. Iz PNV-a je tada došla sljedeća poruka: “Bit ćemo krivi štogod napravili, pa smo odlučili glasati za PSOE”. I tako je od jučer Sánchez premijer.

Sánchez je odigrao vrlo hrabro, a i naruku su mu išle okolnosti, poput odluke Katalonije da iz vlade izbaci ministre koji su u egzilu ili zatvoru.

Pedro Sánchez ne pristaje na poraze

Pedro Sánchez je obrazac modernog europskog ljevičara: otac mu je bio poduzetnik, majka državna službenica, dobro je obrazovan. Socijalistička stranka bila mu je prvi odabir, a nakon izbornog poraza 2011. odlučno se probija prema vrhu i 2014. je izabran za čelnika. No, izborni porazi 2015. i 2016. izazvali su pobunu u stranci pa daje ostavku. Nije se dao, opet se kandidirao i lani u svibnju pobijedio favoriziranu Susanu Díaz. I najavio obnovu stranke i povratak na politički vrh.

Pred njim je izuzetno zahtjevan politčki izazov: vodeći manjinsku vladu, treba vratiti povjerenje svojoj stranci. Uz napade sa svih strana. Ako izgubi, jasno mu je da će ga stranački protivnici opet zbaciti. Ali, ipak se konačno dokopao vlasti. (Ž.T.)

Novi su izbori ipak najizgledniji scenarij, iako su socijalisti protiv

Kakva će biti reakcija tržišta?

Odahnula su već jučer. Italija je konačno dobila vladu i prinos na državne obveznice je počeo padati, što znači da se vraća povjerenje ulagača. Ipak je to treća ekonomija EU. Španjolska je izvela bezbolnu smjenu vlade, a novi premijer ne najavljuje bilo kakve revolucionarne poteze koji bi mogli dovesti u pitanje nastavak pozitivnog ekonomskog razvitka zemlje. Istodobno se smiruje situacija i u Kataloniji, ekonomski izuzetno važnom čimbeniku španjolske privrede, pa Madrid može mirno broditi, a tržišta slobodno raditi. Zaključno, kratkotrajni udarac s juga Europe zasad je blokiran. Novi će ovisiti o razvoju stanja u Italiji.

Što možemo očekivati od Sánchezove vlade?

On će se pokušati potvrditi kao uspješan lider, što je ključno za njegovo daljnje političko profiliranje te maksimalno podići ugled svoje stranke koja je sada tek treća prema anketama. Godinama je dijelila prvo i drugo mjesto s Pučkom strankom (PP). Najavio je odmah određene socijalne mjere koje bi trebale pomoći onim dijelovima stanovništva koji su najteže pogođeni mjerama štednje koje je provodila vlada Mariana Rajoya, ali veliko je pitanje hoće li one biti prihvaćene u parlamentu: PP je i dalje stranka s najvećim brojem zastupnika . Najavio je i modernizaciju i transformaciju Španjolske, ali teško da će mu ostale stranke dopustiti da tako uspješno poentira. Naruku mu ide mogućnost vraćanja samouprave Kataloniji, što mu skida s leđa veliko breme koje je ozbiljno smetalo Rajoyu. No, što god odlučio provesti, trebat će mu podrška barem PP-a ili Građana.

Koliko će dugo vlada izdržati?

Pedro Sánchez pokušat će svoj novi kabinet dovesti do redovnih izbora 2020. godine, to je njegov cilj. No, ozbiljno je ograničen u ispunjenju tog plana jer može računati sigurno na samo 84 svoja zastupnika te Podemos. A ti saveznici su mu i najveći konkurenti jer upravo njima mora oduzeti birače, čega je vodstvo Podemosa više nego svjesno. S druge su strane zastupnici PP-a koji svakako neće biti pretjerano kooperativni nakon što ih je zbacio s vlasti. Građani, pak, imaju jasnu viziju: trenutačno su najpopularnija stranka i cilj im je što prije izaći na nove izbore pa će napraviti sve da do njih što prije i dođe. Stoga se s relativno velikom vjerojatnošću (između 60 i 70 posto) mogu očekivati novi izbori. Konačno, u lipnju iduće godine su izbori za Europski parlament pa nije nemoguće da se tada održe i nacionalni. (Ž.T.)

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 02:24