U maloj sobici hotela Haus Oberschleisen u tadašnjem njemačkom gradiću Glewitzu (danas Gliwice) uz poljsku granicu, sparnog četvrtka 31. kolovoza 1939. godine, u točno 16 sati zazvonio je telefon. Visoki oficir SS-a, načelnik grupe VI -F (diverzije) Alfred Naujocks, nestrpljivo je poskočio k telefonu. On je bio u ovom učmalom gradiću već gotovo 20 dana, od 10. kolovoza, i s nestrpljenjem je očekivao ovaj poziv.
S druge strane, piskutavi glas mu je, bez najave, suho kazao - 'Großmutter gestorben' (Baka je umrla).
Bila je to zlokobna lozinka kojom je otpočela operacija 'Konzerva'. Rečenica koja će baciti čovječanstvo u najveće krvoproliće, zločin i tragediju u svojoj povijesti. S 'baka je umrla' počeo je Drugi svjetski rat, koji će u točno šest godina trajanja (do 2. rujna 1945. godine) odnijeti od 50 do 80 milijuna života i zauvijek promijeniti tok povijesti.
Tog zadnjeg kolovoškog dana nemirne i sumorne 1939. godine svijet se stropoštao u krvavi vrtlog ubijanja, razaranja i uništavanja. No, nije to bilo iznenađenje. Još od 1937. godine, kada je Japan izvršio invaziju na Kinu, u zraku se osjećao miris još jednog Velikog rata. I do 'incidenta u Glewitzu' na kontu Drugog rata je već bilo preko 15 - 20 milijuna žrtava na Dalekom istoku. Austrija, a potom i Čehoslovačka, do tada su već nestale s karte Europe. A od sporazuma Molotov - Ribbentrop, od 23. kolovoza 1939. godine (dakle oko osam dana prije početka rata), kojim je podijeljena Poljska i Baltik, bilo je samo pitanje vremena kada će se iskra pretvoriti u plamen rata.
Adolf Hitler vladao je Njemačkom već šest godina. Htio je rat i trudio se požuriti ga. Ostatak Europe, pogotovo sile Velika Britanija, Francuska i SSSR činile su sve da otegnu njegov početak i bile su posve nespremne na Hitlerovu aroganciju i agresiju. Zadovoljavali su tek njegov ratoborni apetit, sa svojim sramnim Muenchenskim sporazumom iz 1938. godine, a potom i s već spomenutim Molotov - Ribbentrop.
Reinhard Heydrich, šef Glavne uprave imperijalne sigurnosti (Reichssicherheitshauptamt, RSHA), čovjek kojeg su smatrali Hitlerovim nasljednikom, koji će 1942. godina pasti u atentatu koji su izveli čehoslovački komandosi, već je odavno bio smislo provokaciju koja bi trebala biti izlika za 'nacističku agresiju'. Bilo je to u vrijeme 'sudetske krize' u Čehoslovačkoj, ali 'omela' ga tadašnja popustljivost Britanaca i Francuza. Plan je čekao novu priliku. I dočekao. Cilj je bila Poljska. Trebalo je naći povod za rat. Sa Staljinom je sve bilo dogovoreno. Podijelit će Poljsku s Rusima, a zapadne zemlje, Francuska i Velika Britanija, iako su se obvezale na savezništvo s Poljskom, ipak, nisu bile (još) u stanju priskočiti joj u pomoć. Trebalo je opravdati tek tehničke detalje i osvajanje Poljske je moglo započeti.
Odlučeno je da će lažni Poljaci (uglavnom SS-ovci iz pripadnika njemačke manjine u Poljskoj, jer se tražilo znanje poljskog jezika) izvršiti provokacije na njemačkoj granici. Plan je predviđao napad na radio stanicu u Glewitzu, šumarsko dobro kod Kreuznerga (danas Kloczbork u Poljskoj) te carinsku ispostavu Rottwer (danas Raciborz). Dakle, trebalo je u poljskim uniformama 'napasti' njemački teritorij kako bi se optužilo Poljake i bilo povodom pred svojom i svjetskom javnošću da 'Reich tek brani vlastitu kožu'. To je obavio Heintz Jost (nakon rata osuđen u Nurenbergu na doživotni zatvor, ali potom je 1951. godine amnestiran te je umro 1964. godine).
No, kakav je to napad bez žrtava. Trebalo je naći i njih. Taj zadatak dobio je osobno šef Gestapoa Heinrich Müller koji ih je pronašao u konclogorima i zatvorima, a kako se o njima govorilo kako treba dostaviti konzerve, tako je i operacija napada na radio Glewitz dobila to ime.
Plan je bio proziran, ali dostatan da prođe među zaluđenim Nijemcima, a za ostale ih ionako nije bilo briga. Poljaci napadaju radio, te na poljskom u eter sipaju prijetnje i uvrede na račun nacističke Njemačke!? Za taj dio bio je zadužen Alfred Naujocks (nakon rata osuđen, ali se već 1950. pušten te je umro 1964. godine).
On je, nakon poziva iz Berlina, izašao iz hotelske sobe i u 19 sati okupio SS-ovce u poljskim uniformama. U 20 sat počeo je 'napad' na radio Glewitz. Sve skupa trajalo je četiri minute. Na lošem poljskom jedan je SS-ovac pročitao proglas. To su mogli čuti tek rijetki u okolici Glewitza, koliki je i bio domet radija. Do 20 i 20 sati čekali su da stignu 'konzerve'. Oni su bili ošamućeni injekcijama, u polusvjesnom stanju.
Jedan od njih bio je 43-godišnji Frantiszek Honiok. Bačen je na stepenice radio postaje, a Naujocks mu je ispalio metak u glavu. Bila je to prva žrtva Drugog svjetskog rata.
Nitko ne zna što je bilo s Honiokovim tijelom, ni gdje je zakopano, a ne postoji nijedan spomen njemu u čast. U Berlinu su samo čekali da se javi kako je sve obavljeno.
Hitler tada potpisuje Naredbu broj 1. Napad na Poljsku. U petak 1 rujna u 4 i 40 njemačka krstarica Schleswig - Holstein pod zapovjedništvom kapetana Gustava Kleikampa (umro je 1952. godine) plovi prema poljskom Gdanjsku i bazi Westerplatte, kojom zapovijeda major Henryk Sucharski (zarobljen i do 1945. godine u zarobljeničkom logoru, te nakon toga pristupa poljskoj armiji u emigraciji, ali umire u britanskoj vojnoj bolnicu u Napulju 1946. godine). U 4 i 47 ispaljuje se prvu plotun. Rat je počeo!
Doduše, formalno Svjetski rat, počeo je 3. rujna, kad su Njemačkoj, sukladno savezničkom sporazumu, ali i ostacima morala u tim teškim trenucima, rat objavile Velika Britanija, Francuska, Indija, Australija i Novi Zeland.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....