Zamjenik ruskog šefa diplomacije Sergej Rjabkov u više je navrata pozvao Zapad da prestane naoružavati Ukrajinu. U srijedu je zastupnički klub vladajuće stranke Ujedinjena Rusija pozvao vladu da naoruža pobunjenike u istočnoj Ukrajini. Vlada još nije odgovorila, i ovo je dio pregovaračke strategije, još jedna prijetnja. Koja djelomično potvrđuje tezu da je Moskva sklona ojačati obranu pobunjenika, a ne krenuti u otvoreni napad na Ukrajinu. Ako krene, tada će se vidjeti u kojoj je mjeri uspješna modernizacija ruske armije.
Kad je Vladimir Putin došao na vlast, ostatci Crvene Armije, koja se desetljeće ranije povukla iz Afganistana, bili su u stanju potpunog raspada. Desetljeće od raspada Sovjetskog Saveza ostavilo je teške rane na društvu, ali vojska je bila moralno i materijalno na dnu. Što dijelom tumači dugotrajni otpor pobunjenika u Čečeniji. A onda je, 2000. godine, uslijedila tragedija podmornice Kursk koja je potonula i u smrt odnijela 118 mornara. Vladimir Putin je osobno posjetio obitelji poginulih, ispričao se. I pokrenuo politiku obnove ruske vojne sile. Koja je isprva išla sporo, ali vojnici su ubrzo dobili čarape. Stanje je bilo toliko loše da nisu dobivali čarape nego su noge omatali obojcima (komad tkanine koji se ulaže pod stopala u opanke, komad platna u koji se umataju stopala, umjesto čarapa, tumači Hrvatski jezični portal). Danas imaju posebno dizajnirane čarape za potrebe svakog od rodova vojske.
Pouke iz Gruzije
Napad na Gruziju 2008. godine, koliko god djelovao učinkovito za vanjskog promatrača - gruzijska vojska je tada bila u još gorem stanju od ruske - otvorio je novi niz problema, primjerice pitanje nemogućnosti uspostave radio veze pa su neki oficiri za komunikaciju koristili vlastite mobitele. Veći je problem bila nemogućnost komunikacije zračnih i kopnenih snaga što je dovelo do nekoliko pogibeljnih slučajeva prijateljske vatre.
Ruska je vojska izvukla pouke iz gruzijske intervencije i sad je počela modernizacija vojske.
Sposobnosti kibernetičkog ratovanja već su bile razvijene što se pokazalo u napadu na Estoniju 2007. godine kojim je država gotovo blokirana na cijeli dan. Povod je bila odluka vlade u Tallinnu da ukloni spomenik sovjetskom vojniku osloboditelju.
Tijekom ukrajinske pobune protiv vlasti proruskog predsjednika Viktora Janukoviča ruska je vojska pokazala pripravnost višedimenzionalnog djelovanja, uz klasične kinetičke aktivnosti uspješno je provela ostale segmente hibridnog ratovanja, kibernetičke napade, dezinformacije, mobilizaciju proruskih snaga za aneksiju Krima referendumom, snažan diplomatski pritisak.
Odluka da 2015. godine otvoreno uđe u sukob u Siriji bio je konačni signal da Rusija želi vojsku koja je prekaljena u ratnim sukobima.
Neusporedivo jači od Ukrajine
Zaključak vojnih stručnjaka gotovo je jednoglasan: od raspadnutih ostataka Crvene Armije danas je formirana moderna, operativna sila koja može djelovati na više razina istodobno. Neusporedivo snažnija od ukrajinske vojske koja se obnavlja tek od 2014. godine. Na raspolaganju joj je manje novca, a problem je i politička nestabilnost u zemlji. Ruska vojska ima jedinstvenu podršku državnog vrha. I djeluje na Arktiku, otvara Sjeverni pomorski put (grade se moćni ledolomci), raspoređuje se na Pacifiku, izvodi pomorske vježbe s Iranom i Kinom, aktivna je u Africi (iako su ondje u prvom planu privatni plaćenici iz skupine Wagner, ali oni su pod punom kontrolom Kremlja - koji im nije zaboravio težak poraz u Libiji gdje ih je Turska razbila besposadnim letjelicama).
Brzina raspoređivanja ruskih vojnika koji su otišli u pomoć kazahstanskoj vladi kao i u slučaju slanja promatrača nakon sukoba Armenije i Azerbajdžana, upečatljiva je. Važan je segment formiranje čvrste, profesionalne, uvježbane vojske od oko 400.000 pripadnika koji čine udarnu snagu. Ročničke su postrojbe pratnja.
Tenkovi T-72B3, koji se nalaze u blizini ukrajinske granice, opremljeni su termičkim optičkim sustavima za noćno djelovanje i vođenim projektilima. Tomu treba dodati projektile Iskander, mobilni operativno-taktički sustav koji se u najkraćem roku može relocirati u područja izvan dometa neprijateljskih ofenzivnih sustava. Prema neprijateljskom objektu, koji može biti udaljen 500 kilometara, rakete lete specifičnom putanjom, što otežava mogućnost presretanja. Mogu nositi konvencionalnu, ali i nuklearnu bojevu glavu snage 50 kilotona. Rusko ministarstvo obrane je 2020. godine objavilo da su od 2010. godine u arsenal uključili više od 1000 novih zrakoplova među kojima su i najnapredniji aparati SU-35S. Dio njih se nalazi u Bjelarusu.
U dometu raketa
Svi ciljevi u Ukrajini nalaze su u dometu ruskih raketa, a premoć u zraku je neupitna. Vojni stručnjaci ističu da je modernija oprema u blizini pobunjenih regija dok je u Bjelarusu starija pa zaključuju da joj je cilj samo razvući ukrajinsku obranu i olakšati operacije na istoku.
"Neugodno mi je priznati, ali bio sam iznenađen prije nekoliko godina kada su projektili Kalibr poletjeli iz Kaspijskog mora, pogađajući ciljeve u Siriji", rekao je general Ben Hodges, bivši zapovjednik američke vojske u Europi. "To je bilo iznenađenje za mene, ne samo sposobnost, jednostavno nisam ni znao da su tamo”, rekao je umirovljeni general za The New York Times. Ove novine donose i interesantnu usporedbu: “Rusija je koristila rat u Siriji kao laboratorij za usavršavanje taktike i naoružanja te za stjecanje borbenog iskustva za većinu snaga. Više odgovornosti delegirano je na niže razine, stupanj autonomije koji je u suprotnosti sa strukturom civilne vlade u Putinovom razdoblju. Ministar obrane Sergej Šojgu rekao je prošlog mjeseca da su svi zapovjednici kopnenih snaga, 92% pilota zračnih snaga i 62% mornarice imali borbeno iskustvo.”
Dmitrij Adamski, stručnjak za međunarodnu sigurnost na Sveučilištu Reichman u Izraelu, potvrdio je da se Rusija nastoji prikazati sebi i svijetu sposobnom voditi operacije širokog opsega s preciznim naoružanjem dalekog dometa te obavještajnim sposobnostima u podršci akcijama. Američki general Philip M. Breedlove, bivši zapovjednik NATO-a, zadivljen je sposobnošću ruske vojske da uči i prilagođava se. “Svaki put kad ih vidimo u sukobu sve su bolji”, rekao je za newyorški dnevni list.
U cijeloj slici ostaje otvoreno pitanje hipersoničnog oružja koje nikad nije korišteno, ali veći je problem sposobnost ruske privrede da izdrži pritisak duljeg sukoba. Uz nepostojanje inovativnog sektora moderne tehnologije pa je ruska vojska ovisna o nabavi sofisticiranih dijelova sa Zapada.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....