Kako operira pseća mafija na Balkanu: Rasne pse švercaju u Njemačku i masno zarađuju

Saša Pešić nije mogao vjerovati svojim očima kad je vidio tri štenca, slaba i mršava, kako idu prema njemu. Pešić je to snimio telefonom prije nekoliko tjedana. Psiće je zatekao nedaleko od Niša, na jednoj deponiji. Da nije naišao, kaže, izgladnjeli bi do smrti, piše Deutsche Welle.

Pešić je uvjeren da su ih tamo ostavili ilegalni uzgajivači – kaže, tako rade kad ne uspiju prodati štenad. Pate i ženke, priča nam Pešić, jer se koriste kao „mašine za rađanje“. „Ilegalnim uzgajivačima nije važno kako su životinje, njima je važan samo profit.“

Ovaj čovjek u Nišu brine o više od 800 pasa koje je spasio od gladi, ulice ili bolesti.

Potražnja iz Njemačke

Jedva 150 kilometara istočnije, u Sofiji, Magdalena Peneva gleda posljednji snimak koji je načinila pri svojoj istrazi. Peneva nije u policiji, nego vodi bugarski ogranak udruge za zaštitu životinja „Četiri šape“. Nedavno se predstavila kao zainteresirana mušterija, i tako otkrila leglo pasa u jednoj kući u Sofiji.

Video prikazuje kako poslije kraćeg razgovora ilegalni uzgajivač uzima izmučeno štene iz kartonske kutije. Od njegove majke nema ni traga.

„Čuli smo mnogo štenaca iz podruma“, sjeća se Peneva. „Ali na kraju ništa nismo mogli dokazati. Za to bi policija trebala pretražiti kuću. Morali bi to činiti svaki put kad ima indicija." No bugarska policija ne može izići na kraj s prodavačima tisuće štenadi koja se svakodnevno nude preko interneta, piše Deutsche Welle.

Ipak, Magdalena Peneva zna da je veliko tržište za pseću mafiju iz regije jugoistočne Europe zapravo zapadna Europa, posebno Njemačka. U Njemačkoj svako peto domaćinstvo ima psa, a potražnja je vrtoglavo skočila u doba pandemije kada ljudi više vremena provode kod kuće. Tako su skočile i cijene za rasne pse.

Mafija koja mahom operira iz Srbije, Bugarske i Rumunjske navodno zarađuje milijarde eura godišnje. Krijumčarenja pasa postao je veliki kriminalni posao.

Samo odgovorni kupci mogu spriječiti mafiju

Laura Köhler je to osjetila na svojoj koži. Ova žena, koja živi na sjeveru Njemačke, prošle godine je na internetu naišla na oglas u kojem se nudio crni psić. Zvao se Čiko, koštao je 600 eura. Laura Köhler kaže da je oglas djelovao ozbiljno, kao i svi drugi. Poslije razmjene mailova, dogovorena je kupovina.

„Sve je išlo brzo. Stavili smo novac na stol, i otišli bez ikakvog ugovora“, sjeća se ona. „Odmah smo pomislili da ovo nije dobro. Zašto nije bilo nikakvog ugovora? Zašto nismo dobili knjižicu cijepljenja za psa?"

Köhler je povjerovala prodavačici na riječ. Ali je veterinar odmah utvrdio da je Čiko zaražen virusom koji se često nalazi kod pasa s Balkana. Morali su ga uspavati dan poslije kupovine.

Od prodavačice nije bilo ni traga ni glasa. Köhler želi da to što prije zaboravi. „Ako pretpostavimo da iza toga stoji nekakva pseća mafija… ne znam je li dobro ulaziti u sukob s njima."

Bugarska aktivistica Magdalena Peneva nada se novom zakonu u EU-u, koji bi trebao stupiti na snagu u travnju. Tada bi sve online-platforme preko kojih se nude štenci morale biti verificirane, i na prodaju bi smjeli biti samo registrirani psi.

No ni to neće pomoći, kaže Peneva, ako ne bude strogih kontrola. I identifikacijski brojevi se mogu falsificirati. Ona zato apelira na odgovornost svih koji nabavljaju psa – to treba činiti samo kod ovlaštenih uzgajivača.