Kako se Putin znoji zbog sankcija? Rusi izvezli rekordnu količinu plina u EU, kupci stoje u redu

I dok se Rusi nose sa sve većim gubicima na bojnom polju, postupno povećanje sankcija proizvelo je i očekivani pritisak na domaćem terenu. Sankcije ogromnom ruskom energetskom sektoru prisilile su tamošnje gospodarstvo da gubitke s europskog tržišta nadoknadi legalnom, ali i ilegalnom prodajom energije.

U SAD-u je predsjednik Joe Biden izdao izvršnu naredbu kojom se zabranjuje uvoz ruskih naftnih proizvoda, tekućeg prirodnog plina (LNG) i proizvoda od ugljena od 8. ožujka 2022. Europska unija, daleko veće tržište ruskih energenata, prestat će uvoziti većinu ruske sirove nafte u prosincu, a potom i rafinirane ruske naftne proizvode dva mjeseca kasnije.

Sveukupno, izvoz sirove nafte putem teretnih brodova bilježio je pad u svibnju, lipnju i srpnju, a Kina, Indija i Italija bile su glavna odredišta, prema podacima tvrtke za analizu trgovine brodovima KPLER. Tijekom prve polovice rujna pomorske isporuke ruske sirove nafte nastavile su padati, za 314.000 barela dnevno u odnosu na prethodni mjesec, što je najniža razina od početka rata.

Međutim, nafta nije jedini izvor energije koji Rusija proizvodi, a SAD i EU nisu jedina tržišta za te proizvode. Isporuke nafte su još uvijek relativno stabilne za Rusiju, s obzirom na to da su zemlje poput Kine i Indije pokupile štafetu tamo gdje su je ostavile zemlje EU. Rusija još uvijek ima LNG, ugljen i nuklearnu energiju kako bi pomogla gospodarstvu da opstane.

Kako bi naftne proizvode učinila privlačnijim kupcima poput Indije i Indonezije, Rusija je ponudila prilično velike popuste - u prosjeku 30 dolara po barelu - na sirovu naftu Brent, što je također bila pogodnost za Šri Lanku, Pakistan, Bangladeš i Kubu, sva gospodarstva u razvoju koja se bore se s inflacijom.

Zemlje poput Kine, Indije i Turske pokazale su se željnim partnerima za rusku industriju goriva, a Turska je ove godine udvostručila uvoz ruske nafte i natječe se da postane osnovica ruskog LNG prijenosa u Europu nakon oštećenja cjevovoda Sjeverni tok.

Kinezi kupuju šakom i kapom

Između travnja i srpnja, Kina — najveći svjetski potrošač energije i najveći kupac sirove nafte — kupila je 17 posto više ruske sirove nafte nego u istom razdoblju 2021., navodi Reuters. Usprkos velikim popustima, cijena nafte još uvijek je puno viša nego što je bila 2020., prije koronavirusa, što Rusiji omogućuje da zaradi više novca od izvoza nafte iako je proizvodnja pala.

Zemlje EU-a borile su se odvojiti od ruskog goriva u cjelini, ne samo od nafte. Ruski prirodni plin, koji se pumpa kroz puteve poput plinovoda Sjeverni tok 1 - oštećen u rujnu - osiguravao je oko 40 posto prirodnog plina u Europi prije invazije. Ali čak i u trenucima dok se Europa pokušava odvratiti od tokova ruskog plina, ulažući umjesto toga u norveško gorivo, ruski LNG pronalazi put do europskih tržišta preko teretnih brodova.

Europske zemlje uvoze rekordne količine ruskog LNG-a po tržišnim cijenama, navodi Bloomberg. Francuska je između siječnja i rujna ove godine kupila oko 6 posto više ruskog LNG-a nego cijele prošle godine; Španjolska je ove godine već oborila svoj rekord u uvozu ruskog LNG-a, a Belgija je na putu da učini isto.

Ulozi za uvoz prirodnog plina donekle su drugačiji od onih za rusku naftu. Kao prvo, EU još nije uveo sankcije kao protiv naftnih derivata. Drugo, Rusija je već iskoristila europsko oslanjanje na svoj prirodni plin da ga iskoristi kao oružje, prekinula pristup mnogim europskim zemljama koje su odbile plaćati LNG u rubljama i smanjila ukupnu proizvodnju u Europi za 60 posto u lipnju i za 80 posto u srpnju.

Azijska tržišta također su u igri; do srpnja ove godine, ukupni kineski uvoz energije iz Rusije porastao je 7 posto u odnosu na 2019., prema podacima kineske carine koje je analizirao Reuters. Između travnja i srpnja Kina je kupila 50 posto više LNG-a i 6 posto više ugljena iz Rusije nego u istom razdoblju 2021., privučena nižim cijenama. Čini se da će se ta uzajamna korist nastaviti; prema dogovoru iz veljače, Kina će dobiti novi plinovod iz Rusije.

Indija je također postala glavni kupac ruskih energenata, posebice nafte, iako je prethodnih godina rijetko uvozila rusku sirovu naftu. Niske cijene ruske sirove nafte dovele su indijsku kupovinu do vrhunca - na 950.000 barela dnevno u lipnju. Rast cijena potom je pratio i smanjenje uvoza na oko 477.000 barela dnevno u rujnu.

Sveukupno, Rusija je zaradila oko 158 milijardi eura od prodaje fosilnih goriva od veljače do rujna, prema izvješću Centra za istraživanje energije i čistog zraka; a pola od toga, oko 85 milijardi eura, došlo je od kupnje iz zemalja Europske unije. No, globalno, ruski prihodi od fosilnih goriva pali su za 300 milijuna eura dnevno u rujnu - u usporedbi s veljačom i ožujkom ove godine, navode.

Kako izbjeći zapadne sankcije?

Dok fosilna goriva dobivaju više pažnje, Rusija je također lider na tržištu nuklearne energije. Ruska nuklearna tehnologija, kao i gorivo, dosad su izbjegle značajne zabrane EU-a, kako je u petak izvijestio CNBC, unatoč pozivima Ukrajine da se uvedu takva ograničenja. Rusija nastavlja snažno ulagati u svoju nuklearnu tehnologiju, a nuklearni objekti u mnogim zemljama ovise o ruskoj tehnologiji i suradnji kako bi uopće funkcionirali.

Nije sav izvoz energenata iz Rusije lako uočljiv; Rusi imaju nekoliko strategija za izbjegavanje zapadnih sankcija na svoje energetske proizvode. Budući da je ove transakcije, po svojoj prirodi, često teško pratiti, teško je znati koliko su učinkovite i koliko su raširene, a da ne spominjemo koliko rusko gospodarstvo ima koristi od istih.

Primjerice, Iran je razvio metode kao što su "višestruki prijenosi s broda na brod, privremeno onesposobljavanje transpondera za praćenje plovila i korištenje nejasnih obrazaca plovidbe" kako bi sakrio pošiljke svoje nafte. Brodovi također imaju "složene vlasničke strukture" kako bi sakrili tko ih kontrolira, ili često plove pod zastavama zemalja koje se "veoma liberalno" odnose prema vladavini prava. Neki ruski tankeri navodno plove pod zastavama Svetog Kristofora i Nevisa i Maršalovih Otoka.

Ruska državna brodarska tvrtka Sovcomflot odbila je dostaviti informacije o krajnjoj točki pristajanja za jednu trećinu svoje flote u travnju. Prema Wall Street Journalu, oko 11,1 milijuna barela nafte isporučeno je tim putem u travnju, u odnosu na gotovo NULU prije invazije.

Kako se Rusija sve više udaljava od globalnog tržišta, te će metode postajati sve izraženije, učestalije i sofisticiranije, kao što su, uostalom, i u drugim državama pod sankcijama, poput Venezuele ili spomenutog Irana - čineći izvor novca kojim se podmazuje ruski ratni stroj gotovo nemogućim za pratiti.